Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-865/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Borjana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, Ivana Grahovca 1/III, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice pučke pravobraniteljice mr. sc. NRJ, [adresa], protiv tuženika Osnovne škole Vladimira Nazora Pazin, Pazin, Šetalište pazinske gimnazije 9, OIB 39968504705, kojeg zastupa punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, Dinka Vitezića 12, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-883/2021-31 od 19. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-883/2021-31 od 19. kolovoza 2024. pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase:

„I. Utvrđuje se da je tuženik, kao poslodavac povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje počevši s natječajem objavljenim 17. listopada 2014., a koja je okolnost trajala do donošenja Odluke tuženika od 2. listopada 2019., a to sve na način: da je istu dovodio u nepovoljniji položaj prilikom donošenja odluka o zapošljavanju tužiteljice i ocjenjivanja iste na natječajima na koje se prijavila; da nije tužiteljicu zaposlio na neodređeno vrijeme iako je ista za navedeno ispunjavala sve uvjete i to na svakom natječaju na koji se javila te da nije valjano cijenio uvjete koje je ista ispunjavala, njezino posebno zalaganje, trud i iskustvo; da je različito cijenio zadovoljavanje uvjeta za zaposlenje u odnosu na tužiteljicu i druge kandidate za zapošljavanje na neodređeno vrijeme; da se ravnateljica tuženika neprimjereno, uvredljivo i diskriminatorno odnosila prema tužiteljici; a sve s osnova njezinog srpskog nacionalnog podrijetla.

II. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje radnji opisanih u t. I. izreke presude, kao i svih sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje prilikom donošenja odluke o zapošljavanju na budućim natječajima te se nalaže tuženiku da otkloni navedenu diskriminaciju opisanu u t. I. izreke presude u roku osam dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 13.405,00 eura (trinaest tisuća četiristo pet eura) na ime neimovinske štete uzrokovane povredom opisanom u t. I. izreke presude, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, odnosno od 27. srpnja 2021. pa do isplate po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 3.125,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. kolovoza 2024. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženik, kao poslodavac povrijedio njezino pravo na jednako postupanje počevši s natječajem objavljenim 17. listopada 2014., a koja okolnost je trajala do donošenja odluke tuženika od 2. listopada 2019., na način da je istu dovodio u nepovoljniji položaj prilikom donošenja odluka o zapošljavanju tužiteljice i ocjenjivanja iste na natječajima na koje se prijavila; da nije tužiteljicu zaposlio na neodređeno vrijeme iako je ista za navedeno ispunjavala sve uvjete i to na svakom natječaju na koji se javila te da nije valjano cijenio uvjete koje je ista ispunjavala, njezino posebno zalaganje, trud i iskustvo; da je različito cijenio zadovoljavanje uvjeta za zaposlenje u odnosu na tužiteljicu i druge kandidate za zapošljavanje na neodređeno vrijeme kao i da se ravnateljica tuženika diskriminatorno odnosila prema njoj po navedenoj osnovi, pa da mu se zabrani takvo i slično postupanje, kao i da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu nastalu opisanim postupanjem zbog povrede prava osobnosti.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica počevši od siječnja 2008. radila povremeno na određeno vrijeme („na zamjenama“) kod tuženika i to kao učiteljica povijesti i hrvatskog jezika,

-da je kod tuženika odradila i pripravnički staž te je položila stručni ispit 29. svibnja 2009.,

-da je tužiteljica tako radila na određeno vrijeme kod tuženika od 14. siječnja 2008. do 18. kolovoza 2008., 1. rujna 2008. do 13. kolovoza 2009., 1. rujna 2009. do 30. lipnja 2010., 24. studenog 2010. do 22. prosinca 2010., od 10. siječnja 2011. do 30. lipnja 2012., od 1. rujna 2012. do 31. listopada 2012., 6. prosinca 2013. do 9. prosinca 2013., 3. veljače 2014. do 24. veljače 2014., 17. ožujka 2014. do 26. ožujka 2014., od 19. svibnja 2014. do 3. srpnja 2014., od 19. kolovoza 2014. do 17. listopada 2017.,

-da je tužiteljica radila na zamjenama i u drugim školama: [adresa] od 5. studenog 2010. do 30. studenog 2010., [adresa] od 12. veljače 2018. do 12. srpnja 2018., [adresa] od 14. siječnja 2019. do 10. ožujka 2019., od 11. ožujka 2019. do 24. ožujka 2019., 1. travnja 2019. do 12. travnja 2019., pa u Osnovnoj školi u Sv. [adresa] od 25. listopada 2019. do 30. studenog 2019., te u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile od 20. travnja 2020. pa nadalje,

-da je uz to tužiteljica odrađivala kod tuženika kraće zamjene učitelja na temelju ugovora o djelu tijekom 2010. i 2013. godine,

-da je tužiteljica dok je radila na određeno vrijeme kod tuženika sudjelovala u različitim izvannastavnim aktivnostima, radila na projektima s učenicima, stručno se usavršavala te dobivala priznanja za svoj rad,

-da se tužiteljica u razdoblju od 2008. do 2019. godine prijavljivala na više natječaja za zapošljavanje na određeno i neodređeno vrijeme,

-da se prijavila na natječaj za radno mjesto učiteljice hrvatskog jezika na određeno puno radno vrijeme u [adresa], koji je tuženik objavio 10. listopada 2024., -da je tuženik između više prijavljenih kandidata (ukupno 17) izabrao tužiteljicu i s njom zasnovao radni odnos na određeno vrijeme u trajanju tri godine,

-da se potom tužiteljica prijavila i na natječaj za radno mjesto učiteljice hrvatskog jezika na neodređeno nepuno radno vrijeme u matičnoj školi, koji je bio objavljen 17. listopada 2014., na taj natječaj se prijavilo ukupno 22 kandidata, tadašnja ravnateljica AR je predložila Školskom odboru tuženika da se u radni odnos primi ĆR, s čime se Školski odbor suglasio, s time da su dva člana odbora ostala suzdržana kod glasanja,

-da se tužiteljica prijavila i na natječaj za posao kod tuženika na neodređeno nepuno radno vrijeme učiteljice povijesti u matičnoj školi objavljenog 13. rujna 2019., da se na taj natječaj prijavilo ukupno devet kandidata, povjerenstvo je po provedenoj evaluaciji kandidata predložilo Školskom odboru tuženika da se u radni odnos primi TR s čime se Školski odbor tuženika suglasio,

-da se tužiteljica osobno i putem udruge HOMO 2019. obratila Uredu pučkog pravobranitelja s pritužbom da je prema njoj došlo do diskriminacije, odnosno nepovoljnog postupanja tuženika tijekom rada i provođenja natječaja po osnovi njezinog srpskog nacionalnog podrijetla, slijedom čega je Ured pučkog pravobranitelja proveo postupak utvrđivanja osnovanosti njezinih navoda te iznio zaključno mišljenje, -da je u zaključnom mišljenju pučki pravobranitelj utvrdio da u postupku nije otklonjena sumnja na diskriminaciju odnosno nepovoljno postupanje na temelju njezinog srpskog nacionalnog podrijetla prilikom provedbe natječajnih postupaka na neodređeno vrijeme 2014. i 2019. od strane tuženika i tadašnje ravnateljice AR, -da je pučki pravobranitelj utvrdio da iz dostupnih očitovanja, činjenica i okolnosti nisu utvrđene druge okolnosti, osim srpskog nacionalnog podrijetla tužiteljice kojim bi bilo opravdano njezino stavljanje u nepovoljniji položaj,

-da se tuženik u više navrata obraćao pučkom pravobranitelju osporavajući njegov zaključak,

-da je raspravnim rješenjem posl. br. Pr 883/2021-14 od 13. svibnja 2022. na temelju čl. 21. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/2008., 112/2012.) dopušteno sudjelovanje pučkog pravobranitelja kao umješača na strani tužiteljice,

-da je tužiteljica iznijetim činjenicama u tužbi, a posebno uzimajući u obzir iznijete zaključke pučkog pravobranitelja kojem se tužiteljica obratila prije pokretanja ovog postupka, učinila vjerojatnim da je bila stavljena u nepovoljni položaj po osnovi nacionalnog podrijetla u utuženom razdoblju,

-da je stoga na tuženiku bio teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije, odnosno tuženik je bio dužan dokazati sa stupnjem izvjesnosti da tužiteljica prilikom provedbe natječaja 2014. i 2019. nije bila dovedena u nepovoljniji položaj po osnovi njezine srpske nacionalne pripadnosti,

-da je iz dostavljenih isprava pučkog pravobranitelja vidljivo je da se njegov zaključak da bi tužiteljica bila stavljena u nepovoljni položaj prilikom provedbe natječaja po osnovi srpskog nacionalnog podrijetla od strane tuženika i tadašnje ravnateljica AR temelji na dokumentaciji tuženika o provedbi natječajnih postupaka na neodređeno vrijeme 2014. i 2019. te navodima pritužbe i njenim očitovanjima tužiteljice, odnosno udruge Homo, da na temelju dostupnih očitovanja, činjenica i okolnosti nije utvrdio druge okolnosti, osim srpskog nacionalnog podrijetla tužiteljice kojim bi bilo opravdano njezino stavljanje u nepovoljniji položaj, da iz tih isprava proizlazi da pučki pravobranitelj nije pribavljao izjave od ŽR i ŠR, na čije izjave se poziva u svom zaključnom mišljenju, već da je prihvatio navode tužiteljice i udruge Homo iznijete u pritužbi o tome što su ti svjedoci navodno rekli tužiteljici,

-da je u tom razdoblju i ER iz SDSS-a na 26. sjednici Skupštine Istarske županije od 18. studenog 2019. postavila pitanje da kako je moguće da tužiteljica, usprkos jedanaest godina radnog staža na zamjenama, brojnim nagradama, nije dobila posao na neodređeno vrijeme, tako je na zapisniku sa Skupštine konstatirano da je zastupnica izjavila da se tužiteljica u posljednjih jedanaest godina javila na osamnaest natječaja, koji su svi bili pro forma, jer su uhljebi već radili, da je katastrofalno nepoštivanje zakona u čemu da prednjači tuženik, te da što oni mogu napraviti po tom pitanju, a da joj na to župan odgovorio da je osobno upoznat sa slučajem tužiteljice te da se radi o vrhunskoj nastavnici i prosvjetnoj radnici u što se uvjerio tijekom susreta s ravnateljima škola i predsjednicima školskih odbora gdje je tužiteljica radila,

-da je tuženik na temelju dostupnih mu podataka iz isprava koje je tužiteljica dostavljala prilikom zapošljavanju mogao biti upoznat s tužiteljičinim srpskim nacionalnim podrijetlom, ali i činjenicom da se je tužiteljica izjašnjavala (2007., kao i 2011.) kao N,

-da su u postupku saslušani kao svjedoci ŽR i OR, koji su po navodima tužiteljice (kako je to naveo i pučki pravobranitelj u svom očitovanju) spominjali njezino srpsko nacionalno podrijetlo u kontekstu nemogućnosti zapošljavanja,

-da je svjedokinja ŽR iskazala da je do 2021. bila zaposlena kod tuženika u [adresa] kao učiteljica hrvatskog jezika, da tužiteljicu poznaje jer je u više navrata radila na zamjenama u školi u [adresa], nikada nije čula druge ljude da pričaju o nacionalnoj pripadnosti tužiteljice, bilo joj je čudno da tužiteljica nije zaposlena za stalno i da uvijek netko drugi dobije posao jer je dugo radila na zamjenama, to je komentirala i s ostalim učiteljima u [adresa], nema saznanja o tome koje je nacionalne pripadnosti tužiteljica, uputila je tužiteljicu da se učlani u sindikat i obrati sindikalnom povjereniku zato što joj se žalila da joj tuženik nije platio sve „zamjene“, a što tužiteljica nije učinila, nikad nije čula da bi se spominjala nacionalnost tužiteljice, a na vijećima učitelja u matičnoj školi nije nikad primijetila da bi se ravnateljica drugačije odnosila prema tužiteljici,

-da je svjedok OR iskazao da kod tuženika radi kao učitelj geografije od 1. rujna 2008., poznaje tužiteljicu kao kolegicu s posla jer je ona radila na zamjenama u matičnoj školi i područnim školama, poznato mu je da se je ona javljala na natječaje za stalno u [adresa], ali mu nije poznat razlog zašto nije dobila posao za stalno, ne sjeća se da je nešto vezano za to komentirao s tužiteljicom, nikad se na poslu nije pričalo o nacionalnoj pripadnosti tužiteljice, niti o bilo kome drugome, nije mu poznato da bi otac tužiteljice ima srpsku nacionalnost niti da bi se tužiteljica tako izjašnjavala, s tužiteljicom kad bi ju sreo bi popričali, nikad nije pričala da bi bila diskriminirana zbog nacionalnog podrijetla, nije čuo ni vidio da bi se tadašnja ravnateljica AR ponašala diskriminatorno ili uvredljivo prema tužiteljici, prema njoj se ponašala jednako kao i prema drugima,

-da su u bitnome suglasno navodima OR i ŽR da se u školi nikad nije spominjalo nacionalno podrijetlo tužiteljice, kao i o njezinom odnosu s tadašnjom ravnateljicom iskazivali i svjedoci KR, VR, RR

RR, GR i HR,

-svjedokinja KR je navela da joj se tužiteljica žalila na odnos s ravnateljicom, odnosno da je tužiteljica smatrala da ravnateljica ima nešto protiv nje, ali nikad nije spomenula da bi to bilo zbog njezine nacionalne pripadnosti ,

-da su svjedoci RR, GR i HR iskazali da tadašnja ravnateljica AR nije imala drugačiji odnos prema tužiteljici i da nije bilo razlike u postupanju ravnateljice spram tužiteljice u odnosu na njih i ostale djelatnike,

-da u skladu s čl. 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (Narodne novine br. 87/2008., 86/2009., 92/2010., 105/2010., 90/2011., 5/2012., 16/2012., 86/2012., 126/2013., 94/2013., 152/2014., 07/2017., 68/2018., 98/2019.) o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, to su pročitani dijelovi zapisnika Školskog odbora koji se odnose na sporne natječaje te su saslušani pojedini članovi Školskog odbora na sporne okolnosti,

-da su prema zapisniku Školskog odbora tuženika od 29. listopada 2014. sjednici prisustvovali članovi Školskog odbora: ARJ, CR, ČR, GR, PR i OR, tadašnja ravnateljica ĆRJ i DR (knjižničar) te tajnica TRJ,

-da je u zapisniku utvrđeno da je tadašnja ravnateljica UR predložila da se na radno mjesto učiteljice hrvatskog jezika u Područnoj školi Trviž na puno određeno radno vrijeme zaposli tužiteljica do povrata radnice te da su se s time suglasili svi članovi Školskog odbora,

-da je u zapisniku utvrđeno da je u odnosu na radno mjestu učiteljice hrvatskog jezika u Matičnoj školi tuženika na nepuno neodređeno radno vrijeme ravnateljica predložila da se zaposli ĆR, da je na to član CR naveo da je na jednoj sjednici školskog odbora zauzet stav da se zapošljavaju kandidati koji ispunjavaju tražene uvjete iz Grada Pazina i pripadajućih općina, a predložena kandidatkinja je izvan područja Grada Pazina i kćerka je učiteljice koja radi u školi, da je na to drugi član školskog odbora ČR napomenuo da se ne bi smjelo zapošljavati rođake u istoj ustanovi te da gotovo na svakoj sjednici daju suglasnost za zapošljavanje ljudi koje ne poznaju i ne znaju ništa o njima te da mu je teško glasati za te osobe, da je ravnateljica na to pojasnila da prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama propisano da ravnatelj, uz prethodnu suglasnost Školskog odbora odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa, da se Školskom odboru predlažu kandidati koji su obavili pripravnički staž ili su radili na zamjenama u školi, da su to kandidati koji su pokazali izuzetno zalaganje, predanost i samostalnost u radu, da je član GR na to istaknuo da malo zna o predloženoj kandidatkinji i da je ona malo u školi, da je na to ravnateljica obrazložila da se za radno mjesto učiteljice hrvatskog jezika predlaže ĆR jer da je u školi obavila pripravnički staž kao volonterka, uz to je radila na kraćim zamjenama kao učiteljica hrvatskog jezika i povijesti, da je za vrijeme rada u školi pokazala visoku stručnost u odgojno-obrazovnom radu hrvatskog jezika i povijesti te posjeduje vještinu potrebnu za rad s djecom, da je radila na kraćim zamjenama u nekoliko osnovnih škola u Istri, da su za nju su dobili preporuke, da je član PR istaknuo da se je ĆR kao suradnica pokazala veoma odgovornom i kvalitetnom te da bi za tuženika bila u interesu da je ima za djelatnicu,

-također je u Zapisniku navedeno da je ravnateljica napomenula da se na natječaj javila i učiteljica koja je već nekoliko godina radila kod tuženika na zamjenama i koja smatra da se nju mora zaposliti na tom radnom mjestu, da u Zakonu o odgoju i obrazovanju nema odredbe koja propisuje koje osobe imaju prednost pri zapošljavanju u školskim ustanovama, da su nakon rasprave članovi Školskog odbora s četiri glasa „ZA“ i dva suzdržana podržali prijedlog ravnateljice za zasnivanje radnog odnosa, na natječaju je bilo zaprimljeno ukupno 22 prijave,

-da su od šestero članova Školskog odbora koji su bili prisutni na sjednici 29. listopada 2014. saslušani kao svjedoci CR, GR i OR te sadašnji zakonski zastupnik tuženika PR i da su svi oni suglasno su naveli da se na školskom odboru nikad nije razgovaralo o nacionalnoj pripadnosti kandidata,

-da su svjedoci CR i GR naveli da oni nisu glasali za zapošljavanje ĆR na neodređeno vrijeme u matičnoj školi, već da su ostali suzdržani,

-da je svjedok CR u postupku to obrazložio na način da je smatrao da treba dati priliku tužiteljici za zaposlenje kao mladoj osobi, osobno nije bio upoznat s rezultatima njezinog rada, ali ju je viđao kad su nosili priznanja njezinim učenicima u Područnu [adresa], dvanaest godina bio je član Školskog odbora tuženika (i 2014.), i prilikom davanja suglasnosti na prijem osobe u radni odnos nikada nije bilo riječi o nečijoj nacionalnoj pripadnosti, odnosno nikada nisu provjeravali tko je koje nacionalnosti, da iako u [adresa] svatko svakog zna, tako i on zna o podrijetlu roditelja tužiteljice, o tome nikada nije bilo riječi na Školskom odboru, da ga je šokiralo kada ga je župan pozvao na razgovor nakon što je na Županijskoj skupštini Istarske županije netko postavio pitanje vezano za diskriminaciju tužiteljice, da kod tuženika nikada nije bilo diskriminacije jer u toj školi rade i druge osobe iste nacionalnosti kao i tužiteljica, kao i drugih nacionalnosti, te da tužiteljica nije jedina osoba koja je radila duže vrijeme po zamjenama u njihovoj školi i očekivala da će se zaposliti, pa na kraju ne bi bila zaposlena,

-da su na sjednici Školskog odbora tuženika od 2. listopada 2019. bili prisutni članovi:

ŽRJ, ŠRJ, MR, VR, PR, GR i OR, tadašnja ravnateljica UR A i pedagoginja LR te HR,

-da je iz Zapisnika utvrđeno da je za učitelja povijesti na nepuno neodređeno radno vrijeme (dvadeset sati tjedno) za radu u Matičnoj školi Pazin došlo ukupno devet prijava, da kako je na tom radnom mjestu od početka školske godine radila TR, magistra edukacije povijesti i hrvatskog jezika i književnosti iz Tinjan, Muntrilj 6, da je Povjerenstvo predložilo da se nju primi u radni odnos na nepuno neodređeno radno vrijeme i svi članovi školskog odbora suglasili su se s prijedlogom da se u radni odnos primi TR,

-da svjedoci OR, GR, HR, VR i sadašnji zakonski zastupnik PR suglasno navodili da se nikad u Školi, pa tako ni na sjednicama Školskog odbora tuženika nije govorilo o ničijoj nacionalnoj pripadnosti, pa tako ni tužiteljičinoj,

-da su saslušane i svjedokinje ERJ, i MR, koje nisu bile zaposlenice tuženika, te koje su suglasno iskazivale kao i naprijed navedeni svjedoci da na školskim odborima prilikom odlučivanja o zapošljavanju nikad nije bilo govora o nacionalnoj pripadnosti nekog kandidata,

-da je iz Zapisnika Povjerenstva za procjenu i vrednovanje kandidata za zapošljavanje od 25. i 27. rujna 2019. utvrđeno da je devet kandidata ispunjavalo uvjete natječaja, od toga je Povjerenstvo dalo prednost kandidatkinjama TR i NR s obzirom na to da su obje radile na zamjenama kod tuženika dugi niz godina, da je po izvršenoj usporedbi vještina kandidatkinja prednost dana TR s obrazloženjem da iako obje kandidatkinje dobro rade, TR je tada radila na osnovi ugovora do 60 dana od početka školske godine, preuzela je i razredništvo, te su učenici, roditelji, kolektivi i stručna služba zadovoljni s njezinim radom, da će se time TR satnica dopuniti i po natječaju za nastavu hrvatskog jezika u Područnoj školi Trviž na koji se prijavila te se takvim odabirom racionalizira i broj zaposlenika u školi,

-da su članovi Povjerenstva bili PR, LR i ĆRJ,

-da je taj natječaj rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područna jedinica Rijeka Klasa: UP/I-600-04/19-02/00368, Urbroj: 533-07-19-0003 od 20. studenog 2019. poništen jer su utvrđene formalne nepravilnosti u provedbi postupka natječaja pri čemu se u tom rješenju nigdje ne navodi da bi u postupku natječaja bilo koji od prijavljenih kandidata bi stavljen u nejednaki položaj po osnovi nacionalnog podrijetla,

-da je tužiteljica, osim protiv tuženika, podnijela pritužbe pučkom pravobranitelju i protiv Srednje škole Buzet zbog mogućeg nepovoljnog postupanja prema njoj s osnove srpskog nacionalnog podrijetla tijekom rada i zapošljavanja, a u odnosu na tu pritužbe pučki pravobranitelj je naveo da je na temelju postupka koje je proveo i pribavljenih očitovanja škola, utvrdio da Srednja škola u Buzetu nije prihvatila prijavu tužiteljice iz formalnih razloga jer je dostavila potvrdu o radnom stažu stariju od godine dana, protivno uvjetima natječaja,

-da je na temelju svih izvedenih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski sud utvrdio da su na spornim natječajima za zapošljavanje na neodređeno vrijeme kod tuženika 2014. i 2019. izabrane kandidatkinje na temelju objektivnih kriterija, s time da je natječaj iz 2019., naknadno poništen, da tužiteljica na tim natječajima nije stavljena u nepovoljniji položaj po osnovi srpske nacionalne pripadnosti, da se osim na te natječaje tužiteljica neuspješno prijavljivala i na natječaje kod drugih škola, da se u školi se nikada nije pričalo o tome tko je koje nacionalne pripadnosti, pa se tako ni za tužiteljicu, niti je tuženik ikad po toj osnovi stavljao osobe u nejednaki položaj, pa tako ni tadašnja ravnateljica AR,

-da u postupku nije utvrđeno da bi se tadašnja ravnateljica AR odnosila neprimjereno, uvredljivo i diskriminatorno prema tužiteljici s osnova njezinog srpskog nacionalnog podrijetla,

-da je pravo poslodavca da od kandidata koji dostave pravodobne i potpune prijave, te ispunjavaju formalne uvjete natječaja slobodno izabere onog kandidata kojeg smatra najboljim kandidatom na temelju objektivnih kriterija,

-da je tuženik u konkretnom slučaju obrazložio zašto je dao prednost na temelju objektivnih kriterija upravo izabranim kandidatkinjama ĆR na natječaju 2014. i TR na natječaju 2019. u odnosu na druge kandidate (uključujući i tužiteljicu),

-da u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica bila stavljena u nepovoljni položaj na predmetnim natječajima u odnosu na druge kandidate po osnovi srpske nacionalne pripadnosti i da bi to bio razlog zašto ne bi bila izabrana na natječaju,

-da sama tužiteljica u svom iskazu to nije istaknula kao primarni razlog zbog kojeg ne bi bila izabrana na natječaju, već je isticala kao razloge nepotizam, da smatra da je ona bila najbolji kandidat između prijavljenih, a tek je na daljnje upite u tijeku njezinog iskazivanja navela da je mogući razlog da nije primljena na natječaj nacionalno podrijetlo njezina oca,

-da tužiteljica svoju sumnju da bi bila diskriminirana obrazlaže činjenicom da ne vidi drugi razlog zbog kojeg ne bi bila primljena u radni odnos,

-da tužiteljica ne tvrdi da izabrane kandidatkinje nisu ispunjavale formalne uvjete natječaja, već smatra da je ona bila najbolji kandidat na natječaju s obzirom na duljinu rada, da je bila učenica i pripravnica kod tuženika te da stanuje u [adresa], a što sve nisu isključivi objektivni razlozi zbog kojih bi tužiteljici morala biti dana prednost u odnosu na druge kandidate,

-da subjektivni doživljaj tužiteljice i to u vidu sumnje da bi u spornom razdoblju bila izložena diskriminaciji mora imati objektivizirane pokazatelje, a tuženik je u ovom postupku dokazao da ih u konkretnom slučaju nema,

-da u postupku nije utvrđeno da bi postojale okolnosti koje bi ukazivale da je postojalo diskriminatorno postupanje tuženika, kao ni tadašnje zakonske zastupnice AR prema tužiteljici po osnovi njenog srpskog nacionalnog podrijetla.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da u postupku nije utvrđeno da bi štetna radnja tuženika postojala, odnosno da bi tuženik i tadašnja odgovorna osoba tuženika svojim postupanjem povrijedile pravo osobnosti tužiteljice postupajući prema njoj na diskriminatoran način po osnovi njezinog srpskog nacionalnog podrijetla, pa slijedom istoga da oni svojim radnjama nisu ni mogli dovesti do narušenja zdravlja tužiteljice (povrede prava osobnosti).

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužiteljica navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužiteljice neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a koja odredba propisuje da je stranka koja tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, dužna učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije te da u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a da je tuženik dokazao da su na spornim natječajima za zapošljavanje na neodređeno vrijeme kod tuženika 2014. i 2019. izabrane kandidatkinje na temelju objektivnih kriterija, da tužiteljica na tim natječajima nije stavljena u nepovoljniji položaj po osnovi srpske nacionalne pripadnosti, da se osim na te natječaje tužiteljica neuspješno prijavljivala i na natječaje kod drugih škola, da se u školi nikada nije pričalo o tome tko je koje nacionalne pripadnosti, pa tako ni za tužiteljicu, niti je tuženik ikad po toj osnovi stavljao osobe u nejednaki položaj, pa tako ni tadašnja ravnateljica AR te da je u konkretnom slučaju, prema mišljenju prvostupanjskog suda, tuženik argumentirano obrazložio zašto je dao prednost na temelju objektivnih kriterija upravo izabranim kandidatkinjama ĆR na natječaju 2014. i TR na natječaju 2019. u odnosu na druge kandidate (uključujući i tužiteljicu) Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio na način da je teret dokaza prebacio na tužiteljicu.

10. Pri tome okolnost da su neki djelatnici tuženika, pa tako i ravnateljica i neki članovi Školskog odbora, znali da je tužiteljica srpskog porijekla, sama po sebi ne dovodi u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da zbog te činjenice nije bilo diskriminacije tužiteljice prilikom zapošljavanja.

11. Žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud netočno utvrdio da je tužiteljica odbijena samo na dva natječaja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude s obzirom da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi postojanje diskriminacije samo za natječaje od 2014. do 2019. godine u kojem razdoblju su nesporno provedena samo dva natječaja za zapošljavanje na neodređeno vrijeme.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dokazao da je u postupku propisanom Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama na temelju objektivnih kriterija upravo izabranim kandidatkinjama ĆR na natječaju 2014. i TR na natječaju 2019. dao prednost u odnosu na druge kandidate (uključujući i tužiteljicu).

13. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama propisano je da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 60 dana, a prema stavku 2. ako se školski odbor ne očituje u roku od 10 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću iz stavka 1. ovog članka, smatra se da je suglasnost dana pri čemu u postupku nije utvrđeno, niti to tužiteljica tvrdi, da navedeni Zakon niti bilo koji drugi propis koji regulira zapošljavanje u školi ima odredbe koja propisuje koje osobe i koji kriteriji imaju obvezujuću prednost pri zapošljavanju u školskim ustanovama.

14. Iz sadržaja Zapisnika školskih odbora razvidno je da je prilikom odlučivanja o izboru kandidata ravnateljica obrazlagala zašto se predlažu upravo kandidatkinje ĆR na natječaju 2014. i TR na natječaju 2019. te je njezine prijedloge školski odbor 2014. godine prihvatio većinom glasova, a 2019. godine jednoglasno.

15. S obzirom da okolnosti na koje upire tužiteljica, a vezano za razlike u duljini staža, rada u pripravništvu i zamjenama kod tuženika ostalih kandidatkinja u odnosu na tužiteljicu nisu sporne među strankama, okolnost da prvostupanjski sud nije pribavljao kompletnu natječajnu dokumentaciju nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Imajući u vidu da kriteriji prilikom zapošljavanja nisu propisani, odnosno nije propisano kojim kriterijima je škola dužna dati prednost prilikom bodovanja, proizlazi da je pravo škole da na temelju vlastite procjene ocijeni kojim kriterijima će prilikom predlaganja kandidata dati prednost, a koje pravo se ostvaruje suglasnošću kolegijalnog tijela.

17. U konkretnom slučaju, činjenica da je tuženik, odnosno ravnateljica zajedno sa školskim odborom (a na natječaju u 2019. i Povjerenstvo za procjenu i vrednovanje kandidata za zapošljavanje), dao prednost kriterijima koje tužiteljica osporava kao pravilne i pravične ne dokazuje da je tužiteljica bila diskriminirana po osnovi svog srpskog porijekla, imajući pri tome u vidu da su se i svjedoci CR i GR, koji su bio suzdržani kod glasovanja na natječaju 2014., izričito protivili takvim tvrdnjama tužiteljice obrazlažući to činjenicom da kod tuženika ima zaposlenika raznih nacionalnosti, i to talijanske, srpske i slovenske manjine ( CR) i da tužiteljica nije jedina osoba koja je dugo radila na zamjeni pa nije primljena te da u školi ima učenika i učitelja različitih nacionalnih pripadnosti (GR).

18. Niti ostale tvrdnje i okolnosti na koje tužiteljica upire u žalbi, a to je; da tužiteljica smatra da je bila stručnija i kvalificiranija od primljenih kandidatkinja, da je Školskom odboru 2014. pisala žalbu u kojoj je navela da sumnja na diskriminaciju o kojoj žalbi nije odlučeno, da su 2014. objavljena dva natječaja u vrlo kratkom razdoblju (tjedan dana) na koji način je tužiteljica primljena po prvom natječaju na određeno vrijeme, a ĆR na drugom natječaju na neodređeno, da su netočni navodi da se nije ponovo javila na natječaj 2019., koji je poništen iz formalnih razloga(ravnateljica je sudjelovala u Povjerenstvo sukladno Pravilniku tuženika koji je dobio odobrenje Ureda Državne uprave za odgoj i obrazovanje/čl. 107. st. 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama), da je tuženik tvrdio da tužiteljica nije bila dovoljno stručna i kompetentna, a da je saslušanjem svjedoka i ravnateljice utvrđeno da stručnost tužiteljice nije upitna, da su svjedoci IR i GR izjavili da im je bilo čudno što tužiteljica nije primljena na neodređeno s obzirom da je dugo radila na zamjenama; ne dokazuje da je tužiteljica bila diskriminirana zbog srpskog porijekla, odnosno navedene tvrdnje nisu dovele u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da tužiteljica nije bila diskriminirana time što je kandidatkinjama ĆR na natječaju 2014. i TR na natječaju 2019. dana prednost u odnosu na tužiteljicu. Svjedok PR, koji je bio predsjednik Školskog odbora je izjavio da nikada nije čuo loše komentare na račun tužiteljice, ali isto tako je izjavio da je čuo bolje komentare na račun drugih kandidata.

19. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik na temelju dostupnih mu podataka iz isprava koje je tužiteljica dostavljala prilikom zapošljavanju mogao biti upoznat s tužiteljičinim srpskim nacionalnim podrijetlom, žalbeni navodi tužiteljice kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je tuženiku bilo poznato njezino srpsko porijeklo, nisu od značaja za odlučivanje. Nisu od značaja ni žalbeni navodi kojima tužiteljica obrazlaže svoje mišljenje o razlozima zašto je tuženik tražio rodni list kod zapošljavanja jer navedeno, prema uvjerenju ovog suda, ne ukazuje da bi tužiteljica bila diskriminirana u natječajnim postupcima na neodređeno vrijeme, pri čemu je tuženik sa tužiteljicom sklopio više ugovora o radu na određeno vrijeme (počev od siječnja 2008.), iz čega proizlazi da tuženiku za zapošljavanje tužiteljice nije smetalo tužiteljičino nacionalno podrijetlo, pa nije logično da mu isto smeta tek nakon 6 godina kada sa tužiteljicom treba sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

20. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze stranaka i svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuju tužiteljica. Ocjena dokazne snage i ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je navedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

21. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u postupku dokazano da su odluke o nezapošljavanju tužiteljice na neodređeno vrijeme donesene na temelju objektivnih poslovnih razloga i propisa koji propisuju proceduru postupka zapošljavanja imajući u vidu pravo tuženika da odluči kojim kriterijima će dati prednost, a ne na osnovi diskriminacije.

22. Stoga je osnovano odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da bi tuženik, kao poslodavac povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje počevši s natječajem objavljenim 17. listopada 2014., a koja je okolnost da je trajala do donošenja Odluke tuženika od dana 2. listopada 2019., a to sve na način: da je tužiteljicu dovodio u nepovoljniji položaj prilikom donošenja odluka o zapošljavanju i ocjenjivanja na natječajima na koje se prijavila; da nije tužiteljicu zaposlio na neodređeno vrijeme iako je ista za navedeno ispunjavala sve uvjete i to na svakom natječaju na koji se javila te da nije valjano cijenio uvjete koje je ista ispunjavala, njezino posebno zalaganje, trud i iskustvo; da je različito cijenio zadovoljavanje uvjeta za zaposlenje u odnosu na tužiteljicu i druge kandidate za zapošljavanje na neodređeno vrijeme; da se ravnateljica tuženika neprimjereno, uvredljivo i diskriminatorno odnosila prema tužiteljici; a sve s osnova njezinog srpskog nacionalnog podrijetla, da se tuženiku zabrani poduzimanje opisanih radnji, kao i svih sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo tužiteljice na jednako postupanje prilikom donošenja odluke o zapošljavanju na budućim natječajima, te zahtjev da se naloži tuženiku da otkloni navedenu diskriminaciju.

23. Imajući u vidu da je utvrđen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da bi tuženik, kao poslodavac povrijedio pravo tužiteljice na jednako postupanje, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici 13.405,00 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama, koja je šteta, po tvrdnjama tužiteljice nastala po toj osnovi te je pravilno odbio i prijedlog tužiteljice da se na okolnost visine nastale štete provede medicinsko vještačenje jer je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu, odnosno da u radnjama tuženika nije bilo protupravnog postupanja.

24. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

25. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte