Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2851/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt unic.spec.iur. kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-41/2024-7 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e su d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-41/2024-7 od 3. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja su pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenim između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Pod točkom II. izreke je naložena isplata, s osnova razlike u tečaju, iznosa od 4.857,40 eura sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom III. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva tuženik.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, poštujući načelo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu koji je sklopljen dana 24. lipnja 2025. između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao davatelja kredita (dalje: Ugovor), uz zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnosti odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli.

5. Nije sporno da su tuženik i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 40.000 chf uz valutnu klauzulu u chf.

8. Sporno je da li odredba o valutnoj klauzuli nepoštena odnosno ništetna, te ima li tužiteljica s osnove ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli pravo na isplatu više plaćenog.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli jer je nepoštena s obzirom da je ugovorena na štetu potrošača te sudi zatraženi iznos izračunat sukladno nalazu i mišljenju vještaka, prethodno ocjenjujući prigovor zastare neosnovanim budući da u pogledu stjecanja bez osnove zastarni rok iznosi 5 godina a taj rok, u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedicu ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena.

10. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Drugačije postupanje bilo bi u suprotnosti sa odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP. Označenim dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

13. Tužiteljica, suprotno žalbenim navodima ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju, a to je u ovom slučaju pravo na isplatu razlike preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu.

14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud je pravilno odlučio kada je odbio provesti predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor stranaka jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Naime, javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

15. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije utvrđeno je da razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita) i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao na temelju promjene valute CHF, ukupno iznosi 4.857,40 eura.

16. Prigovori koje je tuženik iznio na nalaza i mišljenje vještaka nisu osnovani. Nije u pravu tuženik kad tvrdi da je vještak trebao uzeti u obzir i takozvanu "negativnu razliku" za razdoblje kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog (realizacije kredita) i za taj iznos umanjiti ukupno potraživanje po osnovi razlike u anuitetima vezano za glavnicu u CHF. No, uvidom u sadržaj nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da utvrđena visina utužene tražbine nastale zbog razlike u tečaju u iznosu od 39.289,54 od kojeg iznosa je oduzeta tzv. negativna razlika u iznosu 2.691,45 kn nakon čega je ostao iznos od 36.598,09 kn (sada 4.857,40 eura) koji je iznos dosuđen tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom. Stoga je promašen i prigovor u odnosu na utvrđenu visinu utužene tražbine. Pored navedenog valja reći da nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP utemeljena na tvrdnji da prvostupanjski sud nije usmeno saslušao vještaka povodom prigovora tuženika. Naime, u situaciji kad prvostupanjski sud propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te istog saslušati u vezi prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj je onemogućen u raspravljanju, a time je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. No u konkretnom slučaju, vještak je prilikom utvrđenja visine tražbine postupio po prijedlogu tuženika, te se pisanim putem očitovao na prigovore tuženika. U takvoj situaciji, a kada nije bilo prijedloga tuženika da se vještak pozove i usmeno očituje na glavnoj raspravi tada propust suda da istoga pozove ne predstavlja bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

17. Kako je na temelju zakona otpala pravna osnova između iznosa kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita, naspram iznosa anuiteta koje je tužiteljica u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćala tuženiku tijekom otplate kredita, , to je pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo kad je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), a ne od dana podnošenja tužbe kako to pogrešno smatra tuženik.

18. Neosnovano je i ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju za razliku u valuti tečaj CHF od 14. lipnja 2018. i što je predmetna tužba podnesena 18. ožujka 2021., prije isteka roka zastare od pet godina (članak 225. ZOO-a).

19. Bez utjecaja je na konačno rješenje spora i to što je prvostupanjski sud propustio odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova predmetne parnice. To iz razloga što žalbenim navodima tuženik niti sadržajno ne predlaže donošenje dopunske odluke o njegovu zahtjevu za naknadu troškova, i što bitne povrede odredaba parničnog postupka u svojoj podlozi ne podrazumijevaju propust suda da odbije zahtjev za naknadu troškova one stranke koja je u cijelosti izgubila parnicu.

20. Materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tuženika niti u dijelu odluke o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke, kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.827,58 eura, a koju tuženik osporava podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenim zahtjevima.

21. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt unic.spec.iur.