Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3830/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-745/2024. od 23. lipnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-745/2024. od 23. lipnja 2025. godine.

II Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženica dužna trpjeti upis vlasništva tužitelja na dijelu nekretnine - k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je određen u potvrdi Grada Rijeke – Odjel gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje klasa: 361-03/17-05/45, urbroj: 2170/01-13-02-17-6/BD od dana 1. kolovoza 2017. - a što je u naravi: Poslovni prostor oznake E-1 u suterenu, koji u naravi čine dvije poslovne prostorije, spremište i dva wc-a ukupne površine 105,95 m2, kojem pripada kao sporedni dio spremište u suterenu površine 25,45 m2, sveukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 131,40 m2, i kojem poslovnom prostoru pripada i prilazni put i terasa ukupne površine 152 m2 koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je trajno povezan sa nekretninom u neodređenom suvlasničkom dijelu, te se nalaže tuženici da tužitelju preda ovjerenu tabularnu izjavu podobnu za upis prava vlasništva s imena tuženika u korist i na ime tužitelja na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je određen u potvrdi Grada Rijeke - Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje klasa: 361-03/17-05/45, urbroj: 2170/01-13-02-17- 6/BD od dana 1. kolovoza 2017., a što je u naravi: Poslovni prostor oznake E-1 u suterenu, koji u naravi čine dvije poslovne prostorije, spremište i dva wc-a ukupne površine 105,95 m2, kojem pripada kao sporedni dio spremište u suterenu površine 25,45 m2, sveukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 131,40 m2, i kojem poslovnom prostoru pripada i prilazni put i terasa ukupne površine 152 m2 koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je trajno povezan sa cijelom nekretninom u neodređenom suvlasničkom dijelu, jer će u protivnom takvu izjavu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.986,25 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto osamdeset šest eura i dvadeset pet centi) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 23. lipnja 2025. godine do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja o d b i j a kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"- da je tuženica kao davateljica uzdržavanja, dana 29. ožujka 2004. godine sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim roditeljima (ujedno i bakom i djedom tužitelja) GG i ČG, kojim se obvezala doživotno uzdržavati imenovane, a oni su joj se obvezali prenijeti u vlasništvo nekretninu - kuću i dvorište na k. č. br. [katastarska čestica] površine 615 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time što je predaja nekretnine u vlasništvo davateljici uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja,

- nadalje, među strankama nije sporno niti da je tuženica kao davateljica uzdržavanja dana 20. travnja 2011. godine s ocem ČG sklopila i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 29. ožujka 2004. godine, gdje su člankom 2. ugovorili da "suglasno ustraju" kod ranije sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, "uz suglasnu izmjenu da se iz točke I zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz imovine na k. č. br. [katastarska čestica] površine 615 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, koja je ostavljena u nasljedstvo i vlasništvo davateljici uzdržavanja FG, izdvoji etaža u suterenu kuće u korist i vlasništvo KG iz [adresa], K [adresa] (unuk primatelja uzdržavanja) ukupne površine oko 136 m2, zajedno s prilaznim putem".

- u istom članku su dalje u stavku 2. konstatirali da je "suteren obiteljske kuće iz točke I. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, preuređen u ugostiteljski objekt pod nazivom Kafe bar "... kojeg u posjedu drže primatelji uzdržavanja VG i GG",

- člankom 3. citiranog Aneksa, tuženica se obvezala po smrti oba primatelja uzdržavanja, izvršiti "prijenos vlasništva suterena kuće iz čl. 2. Aneksa ugovora, sa svog imena na ime i vlasništvo ABC, bez ikakove naknade",

- konačno, među strankama nije sporno niti da se po smrti primatelja uzdržavanja ČG i GG, tuženica temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2004. godine, upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica čitave nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuće i dvorišta površine 615 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. "

5. Stoga, prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključuje da je pok. HG imao namjeru obvezati tuženu da po njegovoj smrti i smrti njegove supruge GG tužitelju u vlasništvo preda cjelokupni prostor suterena zajedno sa svim dijelovima koji služe za poslovanje caffe bara, pa tako i spornu terasu sa prilaznim putem.

6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna pa ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijane odluke.

7. Međutim, na navode žalbe treba reći kada je člankom 2. stavak 2. Anexa navedeno "suteren obiteljske kuće preuređen u ugostiteljski objekt pod nazivom Caffe bar "... koji u posjedu drže primatelji", time je opisano što je predmet davanja u vlasništvo tužitelju, a među strankama nije prijeporno da ugostiteljski objekt počam od 1990. pa do 2016. godine, a kada je umrla "nona" i kada je tužena ishodila pravomoćno upravno rješenje o uskrati obavljanja ugostiteljske djelatnosti na terasi, koristi kontinuirano i spornu terasu.

8. U odnosu na površinu odnosno, da se tužitelju dalje u vlasništvo 136 m2, treba reći da je tužena iskazala da je tu površinu odredio "nono", iako ne znam na temelju čega, dok iz iskaza svjedoka DG proizlazi da je ta površina od 136 m2 bila upisana u svim prethodnim ugovorima o zakupu, pa ukoliko je to tako, a nije prijeporno da je ugostiteljski objekt za svoje poslovanje koristio i spornu terasu, onda je to dodatni element za zaključak da je i terasa bila predmet davanja u vlasništvo tužitelju.

9. Pri tom, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, ako bi se vodilo računa o koeficijentima korisne površine, tada bi površina od 106,36 m2 čistog poslovnog prostora valjalo pribrojiti nespornih 12,73 m2 spremišta s umanjenim koeficijentom od 0,50 korisnosti, pa kad se tome pridoda površina sporne terase umanjena za koeficijent korisnosti od 0,25 u površini od 18,25 m2, tada bi se zbrojem tih površina dobilo 137,34 m2 (bez površina prilaznog puta) a što onda čini približan iznos iz Anexa ugovora od 136,00 m2.

10. Nadalje vezano uz tvrdnje tužene da "nono" je govorio da tužitelju daje u vlasništvo suteren, ali ne da bi obavljao ugostiteljsku djelatnost, već radi stambenog zbrinjavanja, valja reći da je tužena iskazivala da "nono" nikad nije izričito rekao da tužitelj neće dobiti terasu već je samo govorio da će dobiti 136,00 m2 suterena radi stambenog zbrinjavanja.

11. Međutim, da je to i tako, dakle da se radilo o stambenom zbrinjavanju tužitelja nije logično da onda "nono" ne daje u vlasništvo tužitelju i spornu terasu uzimajući u obzir da ona čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu sa suterenom te se iz suterena izlazi direktno na terasu a sa terase u dvorište. Sve to, uzimajući u obzir, da se ta terasa koristila isključivo za potrebe cafića te da tužena i njezin sin koji stanuju u prizemlju i na prvoj etaži u biti nisu koristili tu terasu te imaju drugi prilaz u ostali dio dvorišta, kao i uzimajući u obzir da njihove etaže imaju svoje balkone.

12. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da tužena navodi da je namjera bila da tužitelju pripadne suteren kuće i prolaz bez terase te da je to bio njezin uvjet postavljen predniku stranaka, a sve obzirom da rad ugostiteljskog objekta izaziva buku i probleme s parkiranjem, međutim, u Anexu ugovora nije navedeno da se iz suterenske etaže isključuje i terasa, nije navedeno da će se ugostiteljska djelatnost obavljati samo do smrti primatelja uzdržavanja kao što nije navedeno da se prostor predaje u vlasništvo tužitelju radi rješavanja njegovog stambenog pitanja.

13. U pogledu tog stambenog pitanja valja reći, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, da se jedan dio suterenskog prostora nalazi u zemlji, da postoji mogućnost da se taj suterenski prostor uz preinake pretvori u stambeni prostor, međutim, tužitelj je u svom iskazu naveo da on nije imao nikada namjeru stanovati u tom prostoru a da utoliko namjera prednika stranaka nije ni mogla biti da se njemu suterenski prostor da radi stanovanja, a uostalom, iz stanja spisa jasno proizlazi da tužitelj taj prostor ni ne koristi za stanovanje.

14. Stoga je pravilno sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) utvrdio, prije svega, namjeru primatelja uzdržavanja (obzirom da se radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju gdje se vlasništvo stječe tek po smrti davatelja uzdržavanja) pravilno zaključivši da predmet davanje u vlasništvo je bila i sporna terasa.

15. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić