Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3892/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski i Toni Primorac iz Rijeke i Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-571/2021-19 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-571/2021-19 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I.,II., IV., V. i VI. ( u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem tuženik nije uspio u sporu) izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke je utvrđena ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnosti sadržana u članka 13. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.09.2005.godine, a koja glasi: "U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora ...

Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika te valutna klauzula.

Pod točkom III. izreke je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu.

Pod točkom IV. izreke je utvrđena ništetnom ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula.

Pod točkom V. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.004,66 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom VI. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 2.005,87 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 17. svibnja 2024. pa do isplate, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,51 eura.

2. Protiv navedene presude, pod točkama I., I.,II., IV., V. i VI. (sadržajno u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem nije uspio u sporu) izreke se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima pravilna je odluka prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke kojom je utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o mjesnoj nenadležnosti. Naime, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u [adresa] je nepoštena iz razloga jer se radi o ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao trgovac i o kojoj se nije pregovaralo slijedom čega je ona ništetna sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Također navedena ugovorena odredba o mjesnoj nadležnosti suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, te stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u [adresa] ([adresa]) gdje je i podnio tužbu, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u [adresa] bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika. Pri tome treba reći da i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. izrazio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), koji se prema pravnom shvaćanju primjenjuje na sve sporove u tijeku, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a to je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud koji je donio pobijanu odluku.

5. Predmet ovog žalbenog postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 6. rujna 2005. i to u odredbe kojim je ugovorena promjenjiva godišnja redovna kamata u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezane za CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 4.004,66 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate s osnova preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule.

6. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti one koje ističe žalitelj. Prvostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati, te prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se poziva tuženik.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

8. U žalbenom postupku tuženik iznosi svoje pravne zaključke i viđenje spora osporavajući pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i u bitnom ponavlja sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima.

9. Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno:

-da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.500 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća,

-da je ugovorena kamatna stopa od 4,95% godišnje, koja kamata je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke,

-da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća ,

-da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja kredita.

10. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138. a ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07). Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

11. Prvostupanjski sud se zato pravilno poziva na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećih i to Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. I prema odredbi čl. 138.a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19), odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima tvrdi suprotno.

12. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (tuženika u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018, povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

13. Na sve žalbene navode vezane uz ništetnost tih odredbi ističe se da sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP, i kako se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga suprotni navodi žalitelja nisu osnovani.

14. S obzirom na žalbene navode, valja naglasiti da se u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđuje je li osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Posljedično potrošač u individualnom sporu se može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega te da ga ta odredba ne obvezuje. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti te sud nije dužan to ponovno utvrđivati u individualnom sporu.

15. Pravno stajalište tuženika o nemogućnosti isticanja ništetnosti jer se radi o zabrani manjeg značaja je pogrešno s obzirom na značaj ugovorne odredbe o kamatnoj stopi (koja predstavlja cijenu kredita), pa se ništetnost ove odredbe Ugovora o kreditu, ne može se smatrati manje značajnom. Osim toga tužitelj postavlja i kondemnatorni zahtjev za isplatu, a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane prema čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), a kakvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

16. Pravilno je stoga, prvostupanjski sud dosudio restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbi koje tužitelja ne obvezuju. Pravilno je izračunata visina pretplate predmetnoga kredita od strane tužitelja koji je tužitelj pretplatio temeljem ništetne odredbe ugovora koje se odnose na promjenu tečaja CHF u visini koju je utvrdio financijski vještak.

17. Vezano za prigovor tuženika da sud nije uzeo u obzir i negativnu tečajnu razliku, valja navesti da negativnu razliku nije trebalo uzeti u obzir iz razloga što glede tog iznosa nije istaknut ni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev, slijedom čega se istaknuti žalbeni navodi tuženice u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

18. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te da isti temeljem odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. To iz razloga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o glavnici kredita u CHF teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju s obzirom da se tužitelj poziva na učinke odluke iz postupka kolektivne zaštite prava potrošača, od 14. lipnja 2018. (ništetnosti odredbi o kreditima kojima je glavnica vezana za CHF) i što je predmetna tužba podnesen 27. srpnja 2021. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/) to nije nastupila zastara utužene tražbine.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je kako po osnovi (članak 154. stavak 3. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (članak 155. stavak 1. ZPP). Žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na troškove postupka koji su dosuđeni tužitelju, se ne mogu prihvatiti kao osnovani budući je tužitelj uspio sa 92% svog zahtjeva.

21. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

22. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.