Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-524/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Tomašiću odvjetniku iz OD Marčan i partneri odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku odvjetniku iz OD Metelko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-333/2020-30 od 11. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci u poslovni broj P-333/2020-30 od 11. prosinca 2024. u pobijanoj točki I. izreke.
II. Povodom žalbe tuženika preinačava se ista presuda u pobijanim točki II. i IV. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 14.743,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 0,15 eur od 1.4.2008. pa do isplate
iznos od 30,56 eur od 1.11.2008. pa do isplate
iznos od 0,13 eur od 12.11.2008. pa do isplate
iznos od 0,08 eur od 22.12.2008. pa do isplate
iznos od 36,77 eur od 14.1.2009. pa do isplate
iznos od 0,57 eur od 21.2.2009. pa do isplate
iznos od 0,46 eur od 24.2.2009. pa do isplate
iznos od 0,25 eur od 21.3.2009. pa do isplate
iznos od 51,50 eur od 24.3.2009. pa do isplate
iznos od 0,42 eur od 21.4.2009. pa do isplate
iznos od 0,42 eur od 21.5.2009. pa do isplate
iznos od 41,59 eur od 26.5.2009. pa do isplate
iznos od 20,62 eur od 16.6.2009. pa do isplate
iznos od 16,24 eur od 21.7.2009. pa do isplate
iznos od 18,21 eur od 19.8.2009. pa do isplate
iznos od 18,01 eur od 11.9.2009. pa do isplate
iznos od 15,54 eur od 12.10.2009. pa do isplate
iznos od 17,91 eur od 9.11.2009. pa do isplate
iznos od 18,81 eur od 11.12.2009. pa do isplate
iznos od 4,23 eur od 22.12.2009. pa do isplate
iznos od 25,05 eur od 24.12.2009. pa do isplate
iznos od 30,94 eur od 13.1.2010. pa do isplate
iznos od 36,50 eur od 11.2.2010. pa do isplate
iznos od 6,87 eur od 26.2.2010. pa do isplate
iznos od 33,85 eur od 9.3.2010. pa do isplate
iznos od 5,95 eur od 16.3.2010. pa do isplate
iznos od 44,34 eur od 9.4.2010. pa do isplate
iznos od 49,98 eur od 7.5.2010. pa do isplate
iznos od 6,58 eur od 21.5.2010. pa do isplate
iznos od 0,35 eur od 4.6.2010. pa do isplate
iznos od 67,78 eur od 9.6.2010. pa do isplate
iznos od 21,81 eur od 1.7.2010. pa do isplate
iznos od 88,04 eur od 9.7.2010. pa do isplate
iznos od 3,18 eur od 15.7.2010. pa do isplate
iznos od 74,31 eur od 10.8.2010. pa do isplate
iznos od 118,23 eur od 9.9.2010. pa do isplate
iznos od 97,46 eur od 7.10.2010. pa do isplate
iznos od 0,31 eur od 28.10.2010. pa do isplate
iznos od 124,18 eur od 9.11.2010. pa do isplate
iznos od 133,88 eur od 9.12.2010. pa do isplate
iznos od 169,40 eur od 10.1.2011. pa do isplate
iznos od 123,70 eur od 9.2.2011. pa do isplate
iznos od 13,80 eur od 11.2.2011. pa do isplate
iznos od 12,27 eur od 28.2.2011. pa do isplate
iznos od 130,61 eur od 10.3.2011. pa do isplate
iznos od 134,05 eur od 11.4.2011. pa do isplate
iznos od 156,72 eur od 9.5.2011. pa do isplate
iznos od 165,84 eur od 9.6.2011. pa do isplate
iznos od 169,68 eur od 8.7.2011. pa do isplate
iznos od 196,94 eur od 9.8.2011. pa do isplate
iznos od 190,90 eur od 9.9.2011. pa do isplate
iznos od 165,88 eur od 7.10.2011. pa do isplate
iznos od 18,94 eur od 10.10.2011. pa do isplate
iznos od 167,97 eur od 10.11.2011. pa do isplate
iznos od 162,24 eur od 9.12.2011. pa do isplate
iznos od 176,28 eur od 10.1.2012. pa do isplate
iznos od 202,89 eur od 9.2.2012. pa do isplate
iznos od 32,11 eur od 14.2.2012. pa do isplate
iznos od 202,07 eur od 9.3.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 26.3.2012. pa do isplate
iznos od 179,43 eur od 6.4.2012. pa do isplate
iznos od 209,04 eur od 9.5.2012. pa do isplate
iznos od 200,40 eur od 8.6.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 21.6.2012. pa do isplate
iznos od 43,28 eur od 29.6.2012. pa do isplate
iznos od 196,96 eur od 10.7.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 23.7.2012. pa do isplate
iznos od 164,52 eur od 8.8.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 21.8.2012. pa do isplate
iznos od 158,61 eur od 10.9.2012. pa do isplate
iznos od 0,16 eur od 21.9.2012. pa do isplate
iznos od 159,14 eur od 10.10.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 22.10.2012. pa do isplate
iznos od 165,08 eur od 9.11.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 21.11.2012. pa do isplate
iznos od 163,30 eur od 11.12.2012. pa do isplate
iznos od 0,17 eur od 22.12.2012. pa do isplate
iznos od 165,61 eur od 11.1.2013. pa do isplate
iznos od 148,78 eur od 12.2.2013. pa do isplate
iznos od 40,86 eur od 1.3.2013. pa do isplate
iznos od 154,73 eur od 12.3.2013. pa do isplate
iznos od 16,67 eur od 18.3.2013. pa do isplate
iznos od 29,16 eur od 26.3.2013. pa do isplate
iznos od 162,37 eur od 11.4.2013. pa do isplate
iznos od 35,00 eur od 19.4.2013. pa do isplate
iznos od 156,84 eur od 10.5.2013. pa do isplate
iznos od 27,55 eur od 23.5.2013. pa do isplate
iznos od 140,43 eur od 11.6.2013. pa do isplate
iznos od 35,14 eur od 21.6.2013. pa do isplate
iznos od 139,93 eur od 11.7.2013. pa do isplate
iznos od 31,94 eur od 18.7.2013. pa do isplate
iznos od 142,35 eur od 9.8.2013. pa do isplate
iznos od 40,92 eur od 30.8.2013. pa do isplate
iznos od 146,83 eur od 13.9.2013. pa do isplate
iznos od 38,28 eur od 24.9.2013. pa do isplate
iznos od 150,79 eur od 16.10.2013. pa do isplate
iznos od 38,61 eur od 28.10.2013. pa do isplate
iznos od 154,39 eur od 21.11.2013. pa do isplate
iznos od 0,04 eur od 25.11.2013. pa do isplate
iznos od 35,51 eur od 29.11.2013. pa do isplate
iznos od 3,97 eur od 18.12.2013. pa do isplate
iznos od 156,83 eur od 20.12.2013. pa do isplate
iznos od 34,42 eur od 30.12.2013. pa do isplate
iznos od 157,93 eur od 17.1.2014. pa do isplate
iznos od 31,81 eur od 24.1.2014. pa do isplate
iznos od 9,84 eur od 14.2.2014. pa do isplate
iznos od 158,79 eur od 17.2.2014. pa do isplate
iznos od 31,22 eur od 27.2.2014. pa do isplate
iznos od 168,99 eur od 13.3.2014. pa do isplate
iznos od 32,84 eur od 27.3.2014. pa do isplate
iznos od 7,47 eur od 11.4.2014. pa do isplate
iznos od 159,17 eur od 15.4.2014. pa do isplate
iznos od 33,17 eur od 25.4.2014. pa do isplate
iznos od 156,01 eur od 13.5.2014. pa do isplate
iznos od 38,75 eur od 29.5.2014. pa do isplate
iznos od 155,79 eur od 13.6.2014. pa do isplate
iznos od 38,08 eur od 30.6.2014. pa do isplate
iznos od 158,65 eur od 14.7.2014. pa do isplate
iznos od 40,88 eur od 30.7.2014. pa do isplate
iznos od 161,41 eur od 11.8.2014. pa do isplate
iznos od 42,96 eur od 27.8.2014. pa do isplate
iznos od 161,34 eur od 16.9.2014. pa do isplate
iznos od 43,30 eur od 26.9.2014. pa do isplate
iznos od 162,76 eur od 13.10.2014. pa do isplate
iznos od 47,41 eur od 29.10.2014. pa do isplate
iznos od 166,49 eur od 12.11.2014. pa do isplate
iznos od 43,81 eur od 27.11.2014. pa do isplate
iznos od 167,46 eur od 15.12.2014. pa do isplate
iznos od 47,94 eur od 22.12.2014. pa do isplate
iznos od 167,70 eur od 13.1.2015. pa do isplate
iznos od 46,26 eur od 30.1.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 12.2.2015. pa do isplate
iznos od 43,64 eur od 27.2.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 12.3.2015. pa do isplate
iznos od 40,96 eur od 31.3.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 13.4.2015. pa do isplate
iznos od 42,37 eur od 27.4.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 14.5.2015. pa do isplate
iznos od 42,98 eur od 29.5.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 12.6.2015. pa do isplate
iznos od 42,14 eur od 24.6.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 13.7.2015. pa do isplate
iznos od 45,32 eur od 30.7.2015. pa do isplate
iznos od 172,62 eur od 12.8.2015. pa do isplate
iznos od 39,09 eur od 27.8.2015. pa do isplate
iznos od 172,60 eur od 11.9.2015. pa do isplate
iznos od 42,40 eur od 25.9.2015. pa do isplate
iznos od 2.662,29 eur od 30.9.2015. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 20.8.2007. do 31.12.2007. iznosi 15 % godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.„
III. Preinačava se točka IV. izreke presude i sudi:
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se zahtjev za eventualnim izuzećem suda kao nedopušten.
II. Ukida se točka III. izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. st. 3. u dijelu kojim je ugovoren povrat obveza iz ugovora tužitelja da obračunat po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 30.11.2006. dok se u točki II nalaže da je tuženik dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 14.743,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u toj točki. U točki III utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika naspram tužitelja u visini od 373/99 EUR/ 2.817,96 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dok se u točki IV nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 5.427,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama.
Rješenjem se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužitelja od 11. srpnja 2024.
2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Prije upuštanja u ocjenu zakonitost prvostupanjske odluke žalitelju valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 73. ZPP-a propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluju u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti dok prema stavku 2. istog članka točke 1. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Stavkom 3. te odredbe propisano je da će zahtjeve iz stavka 2. tog članka odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.
5. Kako žalitelj traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom žalbenom postupku uopćeno, na temelju hipotetskih situacija i uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, to takav zahtjev u smislu naprijed citiranih odredbi, nije dopušten pa je stoga takav zahtjev valjalo na temelju članka 73. stavka 3. ZPP rješenjem odbaciti (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 348/2024-2 od 9. listopada 2024.).
6. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbama upiru stranke budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.
6.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6.2. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz toč. II izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).
6.3. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).
7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 30.11.2006., sklopili ugovor o kreditu kojim je ugovorom tuženik tužitelju odobrio kredit u visini 99.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući tužitelju valutnu klauzulu (čl. 7. st. 3. Ugovora) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Tečaj valute CHF je u vrijeme zaključenja ugovora iznosio 4,613451 Kn za CHF. Tužitelj smatra da je odredba navedenog ugovora o valutnoj klauzuli ništetna te potražuje isplatu preplaćenog iznosa po toj osnovi.
7.1. Između stranaka nadalje nije sporno da je po predmetnom ugovoru sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu ZID ZPK/15) sklopljena konverzija tog ugovora 7. siječnja 2016.
7.2. Između stranaka je sporno da li su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne te da li je provednom konverzijom korisnik kredita u cijelosti obeštećen.
8. Nedvojbeno je sud temeljem čl. 502 c ZPP-a u ovakvom sporu vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje prednika tuženika Societe Generale-Splitska banka d.d. Split pa predmetni Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] br. [katastarska općina] SP od 25. veljače 2005. god., može opstati bez spornih ništetnih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak prema čl. 324 st. 1 ZOO-a što čini osnovanom odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem utrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj kauzuli ali je ostalo ispitati dio odluke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtejva za isplatom preplaćenih iznos s osnova ništetne valutne klauzule a s obzirom na provedeno konverziju tj. Sklapanje dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK.
9. I prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-637/2019 a napose prema odluci Rev- 586/2019 ZID ZPK je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Konačno, isti propis bio je i predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali ga je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
10. Po ocjeni ovog žalbenog suda u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
11. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom tog dodatka.
12. U odnosu na odluku iz toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 14.743,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 7.1.2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.
13. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u izreci ove presude.
14. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 7.1.2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.
15. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
16. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 30.11.2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope.
17. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 30 11.2006. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 7.1.2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 7.1.2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
19. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu od 20.1.2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.
20. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 20.1.2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1. i 2. ZPK početni tečaj Chf iz osnovnog Ugovora o kreditu od 16.11.2004. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku II izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
21. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
22. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
23. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.
24. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.
25. Stoga je u odnosu na odluku iz dijela stavka II izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. I 2. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.
26. U odnosu na pobijanu točku III izreke kojom je utvrđeno da nije osnovana tražbina tuženika spram tužitelja, valja reći da obzirom zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.
27. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki IV izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.
U Zagrebu 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
