Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3509/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zrinko Markota, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2074/2019-57 od 17. travnja 2025. godine, dana 24. listopada 2025. godine

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2074/2019-57 od 17. travnja 2025. u pobijanoj t. I., t. II. i t. III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 752,00 eura sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. (t. I. izreke), naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.087,50 eura sa zateznim kamatama od 17. travnja 2025. (t. II. izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za razdoblje do 16. travnja 2025. (t. III. izreke) i odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.162,50 eura sa zateznim kamatama (t. IV. izreke).

2. Protiv t. III. prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj, a pobija ju zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima, podredno da istu ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi i tuženica, sadržajno se žali na t. I. i t. II. izreke presude. Pobija je zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da obveže tužiteljicu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka kao i troškove žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 752,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog obroka, kako je specificirano u tužbi, a koji potražuje s osnove naknade za korištenje stana bez valjane pravne osnove, odnosno zbog toga što je tuženica upotrijebila tuđu stvar u svoju korist, a zbog koje upotrebe tužitelj nije mogao ostvarivati prihod najamnine, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u periodu od 1. travnja 2017. do 1. rujna 2018.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tužitelj jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je na temelju pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, [broj] od 14. veljače 2008. Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom jednosobnog stana u suterenu, koji se sastoji od sobe, hodnika, WC-a i kupaonice, ukupne površine 27,60 m2, s kojim vlasništvom su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće popisni broj 1310 i dvorišta u [adresa], sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica], površine 115,7 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što po katastarskoj izmjeri odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u predmetnom stanu bez valjanog pravnog osnova stanovao izvanbračni suprug tuženice od 1990.,

- da se u taj stan 2001. uselila tuženica koja je nakon smrti izvanbračnog supruga ostala živjeti u tom stanu s njihovom zajedničkom kćeri,

- da tuženica neuredno plaća naknadu za korištenje društvu Državne nekretnine d.o.o., na ime najma bez pravne osnove,

- da tužitelj, budući da nije mogao ostvarivati prihod od najamnine, potražuje mjesečni iznos na ime neostvarenog prihoda od najamnine određen na temelju Odluke Vlade o utvrđivanju slobodno ugovorene najamnine kojom je uređen iznos od 15,00 kn/m2,

- da se tužitelj sukladno odredbi čl. 186. a ZPP obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, spor između stranaka nije riješen mirnim putem pa tužitelj 17. travnja 2019. podnosio tužbu radi isplate navedenih iznosa,

- da se prema tužbi, potraživanje tužitelja odnosilo na razdoblje od rujna 2013. do rujna 2018., a kako je tuženica tijekom postupka izvršila određena plaćanja, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev i ostao kod potraživanja za razdoblje od travnja 2017. do rujna 2018.,

- da je u postupku provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Ing ekspert d.o.o. uz očevid na adresi predmetnog stana, a zadatak vještačenja je bio utvrditi visinu tržišne najamnine za predmetni stan za razdoblje od 1. listopada 2013. do 1. listopada 2018. Mišljenje vještaka je da predmetni stan ne zadovoljava bitne zahtjeve za građevinu i nije pogodan za iznajmljivanje, stoga nije moguće procijeniti najamninu za utuženo razdoblje. Vještak je također naveo da je zatražio zbirku cijena najamnina za stan takvih obilježja, ali je iz Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanjem dobio odgovor da ne postoje podaci za nekretninu u takvom stanju, a iz kojeg razloga nije moguće utvrditi visinu tržišne vrijednosti najamnine za predmetni stan za navedeno razdoblje,

- da je u predmetu koji se vodio između stranaka pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem: Ps-98/19, sud utvrdio presudom poslovni broj: Ps- 98/19-24 od 8. siječnja 2020., ispravljenoj rješenjem poslovni broj: Ps-98/19-30 od 2. srpnja 2024., da su ispunjeni uvjeti da se tuženici prizna pravo na dom, koje pravo je ovlašćuje na posjedovanje zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev za iseljenje te je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 19.872,00 kn sa zateznim kamatama za korištenje predmetnog stana, a koja je visina utvrđena na temelju Odluke Vlade RH o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (Narodne novine br. 120/00), prema kojoj najmoprimci koji nemaju pravo na zaštićenu najamninu trebaju plaćati RH slobodno ugovorenu najamninu u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst - dalje: ZV) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario te odredbu čl. 165. st. 2. ZV prema kojoj vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Visina zahtjeva je utvrđena primjenom iznosa od 15,00 kuna/m2 koji je propisan Odlukom Vlade RH ("Narodne novine" broj 120/2000. - dalje: Odluka), a na koju se tužitelj i pozivao.

9. U postupku je utvrđeno da je tuženica bespravni korisnik, a za bespravno korištenje nekretnine, odnosno korištenje nekretnine bez pravnog temelja, ne plaća se najamnina. Pravni temelj potraživanja najamnine je najam koji je ugovorna kategorija - tj. nju plaća najmoprimac koji je s najmodavcem sklopio ugovor o najmu.

10. Bespravni korisnik tuđe nekretnine, koji je u tom posjedu nesavjestan, dužan je platiti vlasniku ostvarenu korist, i to u skladu s odredbom čl. 165. ZV. No posjed tuženice nije nepošten. Naime pravomoćnošću odluke suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za iseljenje i tuženici priznato pravo na dom, tuženica je postala pošteni posjednik predmetne nekretnine. Odlukom suda potvrđeno je da joj pripada pravo na posjed nekretnine unatoč činjenici da nije vlasnica iste niti ima sklopljen ugovor o najmu.

11. Prema tome na konkretni slučaj trebalo bi primijeniti odredbu čl. 164. st. 1. ZV prema kojoj pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

12. Tuženica cijelo vrijeme posjedovanja, iako neredovito, ali svejedno plaća tužitelju mjesečne iznose za korištenje stana pa time i sama priznaje višu vlast tužitelja kao vlasnika, odnosno posrednog posjednika predmetne nekretnine. Dakle ne posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik iako je neposredni posjednik. Prema tome nesporno je da tuženica nije ni vjerovala da joj pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine pa da bi imala pravo na uživanje i upotrebu bez naknade. Dakle bila je svjesna da je s obzirom na posjed koji joj pripada (pravo na neposredan i nesamostalan posjed), dužna tužitelju kao vlasniku stvari dati naknadu za upotrebu, odnosno koristi od stvari. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda glede postojanja pravne osnove tužiteljeva potraživanja.

13. No u postupku je bilo potrebno utvrditi visinu koristi koju je tužena ostvarila bespravnim korištenjem nekretnine. Tužitelj je odredio visinu svog potraživanja primjenom iznosa propisanog Odlukom Vlade RH, a tuženica je tijekom postupka i u žalbi prigovarala odmjeravanju visine primjenom tog kriterija. Budući da se za bespravno korištenje nekretnine ne plaća najamnina, osnovani su žalbeni navodi tuženice da određivanje visine primjenom kriterija određenih Odlukom Vlade RH nije primjenjivo u konkretnom slučaju.

14. Kako bi se utvrdila visina tužitelj je podredno predložio izvođenje građevinskog i financijskog vještačenja i očevid predmetne nekretnine. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. veljače 2025. godine tužitelj je odustao od prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, a provedenim građevinskim vještačenjem, prema mišljenju vještaka, predmetni stan ne zadovoljava bitne zahtjeve za građevinu i nije pogodan za iznajmljivanje. Također vještak je zatražio zbirku cijena najamnina za stan takvih obilježja te je iz Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje dobiven odgovor da ne postoje podaci za nekretninu u takvom stanju pa iz tog razloga vještak nije mogao utvrditi visinu tržišne vrijednosti najamnine za predmetni stan u danom razdoblju.

15. Stoga iako tužiteljici kao vlasnici predmetnog stana pripada pravo na naknadu za ograničenje njezinog prava vlasništva, neispravno je shvaćanje prvostupanjskog suda da se visina naknade za korist može odrediti prema t. II. Odluke Vlade RH. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je morao uzeti u obzir da se radi o stanu koji je u jako lošem i neodržavanom stanju, koji skoro da ne udovoljava uvjetima za življenje te slobodnom ocjenom odrediti primjerenu naknadu koja bi trebala biti u razumnoj vezi s opsegom ograničenja, uzimajući pri tome u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, osobito stanje same nekretnine (takav stav Vrhovnog suda izražen je u odluci Rev-1011/3 od 18. prosinca 2024.).

16. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 370 ZPP. S obzirom na to da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.

17. U ponovno postupku prvostupanjski sud će sukladno čl. 223. ZPP, slobodnom ocjenom, utvrditi visinu naknade za korist, odnosno iznos koji bi tužiteljica mogla ostvariti da je slobodno mogla koristiti konkretnu nekretninu, uzimajući pri tome u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito stanje nekretnine.

U Zagrebu 24. listopada 2025. godine

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović