Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-850/2023-6
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Grzunovu, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2306/2020 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2306/2020 od 27. travnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu izjavljene žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženoj predati tužitelju, slobodan od osoba i svojih stvari, dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće sagrađene na ovoj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa].
II. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće sagrađene na ovoj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2, a koja nekretnina se nalazi na adresi u [adresa] odnosno koristi koju tužena ima korištenjem te nekretnine mjesečni iznos od po 5.000,00 kuna za svaki mjesec za vrijeme od 09.siječnja 2020. pa do predaje u posjed te nekretnine tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni počev od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 1. u mjesecu za protekli mjesec, po stopi od 6,11 % godišnje, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši do donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe „
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 786,32 eura/ 6000,00 kuna (tečaj 7,53450) u roku od 15 dana."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužba tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju spornog odnosa i nepravilne primjene materijalnog prava odlučne činjenice nisu u potpunosti i pravilno utvrđene pa su time počinjene povrede iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi s čl. 355. i čl. 356. ZPP-a.
6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženica preda slobodan od osoba i svojih stvari dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio koji u naravi predstavlja kat obiteljske kuće sagrađene na toj nekretnini koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika površine 82,72 m2 te da mu s osnova izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja navedene nekretnine koju tuženica ima korištenjem te nekretnine isplati mjesečni iznos od po 663,61 EUR / 5.000,00 kn za svaki mjesec za vrijeme od 09. siječnja 2020. pa do predaje u posjed predmetne nekretnine.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev te izrazio shvaćanje da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan zahtjev za predaju u posjed (isključivi) nekretnine jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV), već da je tužitelj kao suvlasnik u 7/8 svoje pravo trebao ostvariti kroz postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (čl. 38. st. 4. ZV-a).
7.1. Također, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao kako je tuženica bila u posjedu predmetne nekretnine bez valjanog pravnog osnova, budući je i tuženiku bila dostupna navedena nekretnina jer je imao ključ od iste te je tuženica koristila samo dio nekretnine (spavaće sobe), odnosno da nije dokazano kako je u utuženom razdoblju tuženica ostvarivala prihod iznajmljivanjem nekretnine.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako u situaciji kada suvlasnici nisu razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina, tužitelj, koji svoje pravo ne temelji na sporazumu stranaka o uređenju suposjedovnih odnosa ili na postojanju kojeg drugog sporazuma po toj osnovi, ne može osnovano zahtijevati predaju u isključivi posjed spornog dijela nekretnine već da to svoje pravo može ostvariti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina.
9. Neosnovano je pozivanje tužitelja da je kupoprodajnim ugovorom s bratom TK stekao isključivo vlasništvo tog dijela nekretnine, a što su iskazali i svjedoci, braća stranaka, budući iz ugovora o doživotnom uzdržavanju između majke KK i sina TK proizlazi da je majka vlasnica ½ dijela te nekretnine dok je vlasnik druge ½ otac stranaka ZK pa proizlazi da je tužitelj kupio ½ te nekretnine od brata, dok su drugu ½ naslijedili svi nasljednici (pa tako i tuženica) iza oca.
10. Stoga proizlazi da je tužitelj kupoprodajom od brata TK kupio ½ dijela nekretnine, a da je ¼ naslijedio iza oca te da je od braće darovanjem dobio od svakog po ¼ naslijeđenog dijela pa je isti vlasnik u 7/8 dijela, a tuženica u 1/8 dijela sporne nekretnine.
11. Dakle, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno da se tužitelj ne može smatrati isključivim vlasnikom nekretnine i po toj osnovi postavljati zahtjev.
12. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva trebao razmotriti i kroz pitanje ostvarivanja prava na suposjed.
13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je izraženo u odlukama broj Rev-1361/1998, Rev- 2055/10 i Rev 405/2022, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari pa ne može neki od suvlasnika isključiti druge suvlasnike iz suposjeda, odnosno tražiti za sebe cijelu stvar, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela pojedinog suvlasnika (čl. 42. st. 1. ZV-a).
14. U navedenim odlukama izraženo je i shvaćanje da je pogrešan pravni pristup prema kojem je tužbeni zahtjev na predaju spornih nekretnina u posjed neosnovan samo iz razloga što tužba nije upravljena na predaju u suposjed. To je zato jer zahtijevanje predaje u posjed u sebi uključuje manje, a takav je zahtjev za predaju u suposjed pa kada nije osnovan zahtjev za predaju u posjed već zahtjev za predaju u suposjed, nema mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva u cijelosti, već treba udovoljiti zahtjevu za predaju u suposjed, a za više traženo tužbeni zahtjev odbiti.
15. Kako je tužitelj nesporno suvlasnik cijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako i spornog dijela nekretnine u određenom idealnom dijelu, a u odnosu na koji među strankama nema prijepora u pogledu činjenice da se radi o stanu na katu kuće, već na osnovi tih okolnosti postoje zakonske pretpostavke za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, u dijelu u kojem se on odnosi na predaju u suposjed (čl. 46. st. 1. i čl. 42. st. 1. ZV-a).
16. Nastavno, a u svezi prethodno navedenog, treba raspraviti i sporno pitanje pravnog položaja tuženice kao posjednika predmetne nekretnine te shodno tome je li dužna platiti tužitelju naknadu koristi za koju tuženik tvrdi da je tužena imala od uporabe njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.
17. Na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u suposjed, ako je suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, posebice ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“
18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno navedenom u ovoj odluci sporni odnos raspraviti primjenom odredbi ZV-a, kao i navedenih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i s tog stajališta utvrditi odlučne činjenice na temelju već izvedenih dokaza, ali eventualno i drugih sve uz primjenu čl. 377. st. 2. ZPP-a pa nakon tako potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz valjanu ocjenu dokaza i pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku te nastavno odlučiti i o troškovima postupka.
19. Slijedom navedenog, žalba je uvažena kao osnovana i presuda suda prvog stupnja ukinuta na temelju čl. 370. ZPP-a te odlučeno kako je navedeno u toč. I. izreke ove odluke.
20. Odluka iz toč. II. izreke ove odluke donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Osijek, 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
