Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2150/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MPL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Antunoviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Grad Makarska, Obala kralja Tomislava 1, OIB:53515145212, zastupan po punomoćnici MP, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 2. rujna 2025. poslovni broj: P-456/2024-20, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom od 2. rujna 2025. poslovni broj: P-456/2024- 20.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], u površini od 169 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima C-D-S-R-V-P-O-N-H-I- J-K-C na Skici izmjere izrađenoj od strane ing. geod. SP od 26. studenoga 2019.godine kao sastavnom dijelu ove presude (dalje: Skica izmjere), te dijela k. č. [katastarska čestica], u površini od 66 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima D-T- E-F-GH-N-O-P-V-R-S-D na Skici izmjere, a koja nekretnina je prijavnim listom za zemljišnu knjigu Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina [adresa] klasa: 932-06/17-02/467 nastala od dijela k. č. [katastarska čestica], pa je ovlaštena temeljem ove presude na toj novoformiranoj katastarskoj čestici označenoj kao k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – [adresa], dvorište površine 169 m2 i zgrada mješovite uporabe stambeno - poslovna zgrada površine 66 m2, odnosno ukupne površine 235 m2, upisati vlasništvo u zemljišnu knjigu i druge javne upisnike u kojim se upisuje vlasništvo na nekretninama, na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena GRADA MAKARSKE."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga odnosno, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako pobijana presuda ne sadrži razumljive i jasne razloge o tome kojima je dokazima sud prvog stupnja poklonio vjeru, a kojima nije, odnosno zbog kojih je razloga sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica i njeni pravni prednici nisu bili posjednici utužene nekretnine. Smatra kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s obzirom da nije pravilno primijenio čl. 8. ZPP-a, odnosno da sud nije kritički i svestrano analizirao i ocjenjivao sve izvedene dokaze. Ističe kako je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je na tužiteljici da dokaže da je u posjedu spornih nekretnina od Drugog svjetskog rata, te je nejasno kako je sud utvrdio početni i završni rok dosjedanja. Smatra kako je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka. Navodi kako činjenica da je nekretnina u zemljišnu knjigu upisana kao vlasništvo tuženika i da je u novoj katastarskoj izmjeri veći dio te nekretnine upisan kao „javno dobro - putevi Makarska“ ne čini samo za sebe posjed tužiteljice i njenih prednika nesavjesnim ili nepoštenim s obzirom na to da prema okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica i njezini prednici nisu imali dovoljno razloga posumnjati u nesavjesnost posjeda. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, ili podredno ukoliko nađe da bi pobijanu presudu ponovo trebalo ukinuti, da sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred sudom prvog stupnja. Tužiteljica traži trošak žalbe u iznosu od 365,59 Eur-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnica dijela nekretnine pobliže označene u izreci te pravo upisa njezina vlasništva u zemljišnim knjigama.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio kako tužiteljica nije dokazala da su se ona i njezini pravni prednici nalazili u posjedu sporne nekretnine prije 17. studenog 1999. te da su na taj način kao pošteni posjednici dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine koja je predmet ove parnice, jer dokazi izvedeni tijekom postupka ne upućuju na takav zaključak.

9. Cijeneći sve izvedene dokaze, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Suprotno tvrdnji tužiteljice, provedene dokaze sud prvog stupnja je pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV), da bi kao poštena posjednica dosjedanjem stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

11. Ovo zato jer i po mišljenju ovog suda za isto nedostaje uvjet savjesnosti posjeda, budući to proizlazi iz dokumenata koje je priložila tužiteljica, te se ne može prihvatiti njezin prigovor, da bi posjed cijelo vrijeme bio istinit i pošten. Objektivna obilježja posjeda su zakonitost i istinitost, a subjektivno je poštenje (savjesnost); pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa makar i izvanrednom, upravo je poštenje.

12. Pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova, kako to proizlazi iz čl. 18. st. 3. ZV-a. Naime, u odnosu na žalbene navode tužiteljice, valja reći da iako postoji zakonska presumpcija savjesnog posjeda nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati protivna stranka kad iz navoda samog posjednika proizlazi da je njegov posjed nesavjestan, kao u konkretnom slučaju.

13. U konkretnom slučaju, tužiteljica i njezini prednici, po ocjeni ovoga suda nisu imali razloga vjerovati da je sporna nekretnina njihova.

14. U sadržaju žalbe tužiteljica ističe kako činjenica da je nekretnina u zemljišnu knjigu upisana kao vlasništvo tuženika i da je u novoj katastarskoj izmjeri veći dio te nekretnine upisan kao „javno dobro - putevi Makarska“ ne čini samo za sebe posjed tužiteljice i njenih prednika nesavjesnim ili nepoštenim. Prema odredbi čl. 35. u svezi s čl.3. ZV-a stvari koje imaju status javnog dobra predstavljaju stvar izvan prometa (res extra commercium), te nisu sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava, te iz sadržaja navedenih odredbi ZV-a proizlazi da se na predmetnoj nekretnini, kao javnom dobru, ne može stjecati pravo vlasništva, a koje pravo prema odredbi čl. 30. st. 2. ZV-a obuhvaća i pravo posjedovanja, stoga da se na toj nekretnini ne može stjecati niti posjed.

15. Iz isprava u spisu proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Makar, upisana površine 349 m2 upisana kao ulica, [adresa]. Među strankama nije sporno da je Prijavnim listom za ZK Klasa: UP/I 932- 07/2017-02/472, URBR:541-26-02-04/1-17-5 od 5. srpnja 2017. izvršeno cijepanje navedene kč. br. tako da se ista dijeli u pod-čestice kč. br. [katastarska čestica]. koje su predmet ovoga spora.

16. Tužiteljica tvrdi kako je spornu nekretninu njezin otac kupio od FP tijekom 1964. te je sagradio kuću na toj nekretnini. Tužiteljica nema pisani ugovor o toj kupoprodaji. Međutim, iz Rješenja Skupštine općine Makarska od 27. veljače 1965., razvidno je da je FP dano na korištenje zemljište na kč. br. [katastarska čestica] površine 649 m2, radi izgradnje stambene zgrade, te se to rješenje ukida i daje LP, ocu tužiteljice na korištenje radi izgradnje stambene zgrade, te se rješenjem o odobrenju za izgradnju od 13. travnja 1965., istome daje odobrenje za izgradnju obiteljskog stambenog objekta na kč. br. [katastarska čestica].

17. Iz Prijavnog lista od 21. prosinca 1990. i priloženog katastarskog plana razvidno je kako je upravo na toj kč. br. i sagrađena stambena zgrada, a da na kč. br. [katastarska čestica] nema izgrađenih objekata. Iz prijavnog lista od 6. prosinca 1974. razvidno je kako je LP upisan kao posjednik samo kč. br. [katastarska čestica].

18. Iz Rješenja o izvedenom stanju od 10. srpnja 2014. razvidno je kako se ozakonjuje poslovno-stambena zgrada koja je rekonstruirana i nadograđena na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa]. Nadalje, Rješenjem od 12. rujna 2016. utvrđena je građevinska čestica za poslovno- stambenu zgradu na kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica], te na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] u [adresa].

19. Dakle kč. br. [katastarska čestica] je izgubila status javnog dobra i to Prijavnim listom za ZK Klasa: UP/I 932-07/2017-02/472, URBR:541-26-02-04/1-17-5 od 5. srpnja 2017. kada je završeno cijepanje navedene kč. br. tako da se ista dijeli u pod-čestice kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, po stavu ovoga suda, ako sud utvrdi da je prijeporni dio zemljišta izgubio status javnog dobra, tada je glede stjecanja dosjelošću, odlučno utvrditi od kada točno i u kakvom posjedu se nalazi tužiteljica (uključujući prednika), te da li su se i kada ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

20. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, te utvrđenja suda prilikom očevida kao i ocjenom drugih dokaza u spisu, sud prvog stupnja navodi kako su saslušani svjedoci izjavili da su prednici tužiteljice bilu u posjedu sporne nekretnine na kojoj se nalazila borovina i vodile ovce na ispašu, da je otac tužiteljice obrađivao zemlju, da su bile posađene masline da je bio zemljani put i prolaz za mehanizaciju, a tužiteljica tvrdi da se taj dio nekretnine koristio kao parking, pa sud prvog stupnja zaključuje,da se na temelju tih iskaza ne može sa sigurnošću utvrditi što predstavlja predmetnu nekretninu, odnosno sporni dio te nekretnine i od kada i tko je i u kakvom posjedu. Nadalje je sud utvrdio da objekt koji sada predstavlja konobu je ranije bilo skladište, i da ga je otac sagradio 1998., nadstrešnica sa zapadne strane je sagrađena 2003. a sa istočne ranije, iz iskaza svjedoka AP proizlazi da je sporna nekretnina bila cesta i da je dio sporne nekretnine otac tužiteljice koristio kao parking. Imajući sve u vidu sud prvog stupnja zaključuje da posjed tužiteljice nema sve kvalitete propisane odredbom čl. 18. ZV-a i paragrafa 1460 i 1463 OGZ-a za stjecanje vlasništva dosjelošću jer posjed nije savjestan.

21. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu, ipso iure, kada se ispune zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću, pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, te da je i stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću.

22. Posjed je pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa ni putem izvanredne dosjelosti.

23. Pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću posjed stjecatelja mora trajati zakonom propisano vrijeme, a kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od 10 godina, a kod samo poštenog posjeda propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od 20 godina (čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a). Kod stjecanja stvari u vlasništvu određenih privilegiranih osoba i to Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, posjednik nekretnina u vlasništvu navedenih osoba steći će ih nakon 20 godina posjedovanja ako mu je posjed kvalificiran zakonit i istinit, odnosno nakon 40 godina poštenog, samostalnog i neprekidnog posjeda.

24. Stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

25. Ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZV-a, pa do tog datuma bilo moguće steći vlasništvo dosjelošću ako su do tada bile ispunjene za to zakonske pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: G. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, T. protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, R. i dr.. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Neosnovane su tvrdnje žaliteljice kako sud prvog stupnja nije utvrdio početni i završni rok dosjedanja. Naime, sud je utvrdio kako posjed tužiteljice i njenih prednika nije pošten, pa radi toga trajanje posjeda u konkretnom slučaju nije ni odlučno, s obzirom da su tužiteljica i njezini prednici spornu nekretninu uvijek posjedovali kao tuđu nekretninu, a ne kao svoju, odnosno da je riječ o nekretnini koja je javno dobro, cesta glede kč. br. [katastarska čestica] i da se na istoj dosjelošću ne može steći pravo vlasništva, dok je kč. br. [katastarska čestica] izdvojena iz te kč. br. – javnog dobra, tek 2017.

28. S obzirom da je prednik tužiteljice podnosio prijavne listove radi upisa u zemljišne knjige, po stavu ovoga suda isti je kao posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati spornu nekretninu. Isti je znao da na spornoj nekretnini koja nije njegovo vlasništvo nezakonito dograđuje svoju poslovno- stambenu zgradu, koju je naknadno ozakonio (2014.) i utvrdio građevinsku česticu (2016.).

29. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako tužiteljica nije dosjelošću stekla pravo vlasništva na spornim nekretninama, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za takvo stjecanje prava vlasništva, kako glede roka posjedovanja, tako i glede savjesnosti, pa je toga pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

30. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljicinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

31. U odnosu na ostale žalbene navode, ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovoga spora.

32. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude suda drugog stupnja.

Osijek, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov