Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10964/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RL, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC) rješavajući o žalbi okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, poslovni broj: Pp12473/2024-6 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenog RL i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u dijelu izreke koja je pogrešno označena kao točka c), a numerički je sedma po redu točka izreke, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), okrivljeni RL (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

- da je

c) dana 23.09.2024. u 15:00 sati, u mjestu KLISU, na kolniku ulice MIHALJEVIĆI kućni broj 8, grad/općina KLIS, upravljao s vozilom marke „Kawasaki“, reg. oznake [registarska oznaka] iako prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu nije bio sklopljen ugovor o obveznom osiguranju,

- čime je počinjen prekršaj iz članka 4. stavka 1. kažnjiv po članku 65. stavku 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba okrivljenog RL u odnosu na prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni tako da se okrivljenom RL za prekršaj činjenično opisan u točki a) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 244. stavka 7. ZSPC-a, na temelju tog propisa prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), za prekršaj činjenično opisan u točki b) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 238. stavka 7. ZSPC-a, na temelju tog propisa prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 EUR (dvjestošezdeset eura), za prekršaj činjenično opisan u točki c) izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, na temelju tog propisa prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.350,00 EUR (tisućutristopedeset eura), pa se okrivljeniku temeljem članka 39. PZ-a izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.640,00 EUR (tisućušestočetrdeset eura) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajima od 23. rujna 2024. u 15,00 sati do 24. rujna 2024. u 12,30 sati kao dva dana zatvora odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.560,36 EUR (tisućupetstošezdeset eura i tridesetšest centa) u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

IV. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog RL kao neosnovana i odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.

V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni RL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, okrivljeni RL proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 244. stavka 7., članka 238. stavka 7., članka 216. stavka 3. ZSPC-a i članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.300,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RL, po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, su podnijeli pravodobne žalbe.

2.1. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da on nije vlasnik motocikla kojim je upravljao u vrijeme počinjenja prekršaja zbog čega smatra da se ne može kazniti za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje ističe kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika prilikom odabira visine kazne, da je okrivljenik mlada osoba lošeg imovinskog stanja i kako će blaže kažnjavanje ostvariti svrhu kažnjavanja.

2.2. Žalba okrivljenika je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

2.3. Tužitelj je žalbu podnio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, odnosno na odluku o kazni i odluku o neizricanju zaštitne mjere. Tako u bitnome navodi da je okrivljeniku trebala biti izrečena kazna bezuvjetnog zatvora kao i zaštitna mjera A kategorije, a sve to jer je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja.

2.4. Žalba tužitelja je neosnovana.

3. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. No, ovaj je Sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 1. PZ-a, budući da djelo prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu za koje je okrivljenik proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci optužnog prijedloga, po propisu nije prekršaj. Također je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ-a, što će biti obrazloženo u nastavku.

3.1. Naime, okrivljeniku je optužnim prijedlogom stavljeno na teret da je kritične zgode upravljao vozilom u prometu na cesti iako prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu nije bio sklopljen ugovor o obveznom osiguranju.

3.2. Odredba članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisuje da će se novčanom kaznom od 660,00 do 6.630,00 eura kazniti za prekršaj fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. tog Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. tog Zakona.

3.3. Dakle, iz takvog zakonskog opisa prekršaja proizlazi da je svojstvo vlasnika vozila jedno od bitnih obilježja tog prekršaja odnosno njegov konstitutivni element koji tvori biće djela. Kako iz toga proizlazi, predmetni prekršaj može počiniti jedino vlasnik vozila koji podliježe propisanoj odgovornosti, a u optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu prekršaja nije izrijekom navedeno da bi se okrivljenik u odnosu na vozilo kojim je počinjen prekršaj, nalazio u svojstvu vlasnika, što isti navodi i u žalbi.

3.4. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

3.5. Nastavno na navedeno, valja istaknuti da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude u točki d) koja je u činjeničnom opisu pogrešno navedena kao c), navodeći činjenični opis prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prekoračio optužni prijedlog na način da je u činjenični opis tog prekršaja dodao bitna obilježja tog prekršaja koja tvore bića djela (koja nisu bila sadržana u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu), odnosno dodao je da je okrivljenik u odnosu na vozilo kojim je počinjen prekršaj u svojstvu vlasnika. Time je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. PZ-a.

3.6. Slijedom toga, valjalo je po žalbi okrivljenika i po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu na način da se okrivljenik za prekršaj iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu oslobodi od optužbe i to prema činjeničnom opisu tog prekršaja kako je on naveden u optužnom prijedlogu.

4. Ispitujući nadalje pobijanu presudu u dijelu u kojem ista nije preinačena po službenoj dužnosti, povodom žalbe okrivljenika i tužitelja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilno provedenim postupkom i pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret (osim za prekršaj za koji je okrivljenik ovom presudom oslobođen od optužbe), koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a koje je razloge dostatno obrazložio.

5. Ispitujući potom odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika i tužitelja, ovaj Sud je utvrdio da iste u tom dijelu nisu osnovane iz razloga kako slijedi. Naime, ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna (preinačena točkom II. izreke ove presude) u granicama zakona, primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena.

5.1. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a utvrdio pojedinačnu novčanu kaznu u iznosu od 1.350,00 eura, a koja je kazna prvenstveno blaža vrsta kazne i utvrđena je u iznosu koji je neznatno veći od zakonom propisanog minimalnog iznosa, jer zakon propisuje za taj prekršaj novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Za preostale prekršaje okrivljeniku je ovaj Sud kao pojedinačne novčane kazne prihvatio od strane prvostupanjskog suda utvrđene zakonom propisane paušalne iznose novčanih kazni.

5.2. S obzirom na navedeno, ovaj je Sud mišljenja da je tako izrečena ukupna novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj u žalbi ne navodi niti dokumentira okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni. U odnosu na navode iz žalbe tužitelja, ovaj je Sud uvidom u spisu priležeću potvrdu Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika od 24. rujna 2024., klasa: 740-04/24-02/121870, utvrdio da je okrivljenik pravomoćno osuđen za isti prekršaj ranijom odlukom PPP Split kojom mu je izrečena minimalna novčana kazna. S obzirom da je ovom presudom okrivljeniku izrečena nešto viša novčana kazna od minimalne, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju bi izricanje bezuvjetne kazne zatvora bilo suviše otegotno, te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika da svoje buduće ponašanje uskladi sa zakonskim propisima jer u suprotnom, ako nastavi činiti nove prekršaje, može mu biti izrečena stroža sankcija uključujući i kazna bezuvjetnog zatvora. Slijedom toga, valjalo je u tom dijelu odbiti žalbe okrivljenika i tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Što se tiče odluke prvostupanjskog suda o neizricanju od strane tužitelja predložene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima A kategorije, ovaj se Sud slaže s takvom odlukom prvostupanjskog suda i smatra ju opravdanom. Naime, od prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim jedino je prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a teži prekršaj koji potpada u prekršaje za koje je prema njihovoj težini, propisana kao sankcija izricanje zaštitne mjere. Međutim, kako se radi o prekršaju upravljanja motornim vozilom u prometu na cesti bez stečenog prava na samostalno upravljanje, ovaj Sud je stava da u takvim okolnostima izricanje takve zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima nije logično, te se radi o pretjeranom pravnom formalizmu. Okrivljenik je osoba koja nikada zakonski nije stekla pravo da samostalno upravlja vozilima u prometu na cesti, dakle takvo pravo mu po zakonu ne pripada, pa se ne ukazuje potreba da mu se zabranjuje korištenje prava kojeg ne posjeduje. Zbog toga je u tom dijelu, valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), to je ovaj Sud paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odredio u iznosu od 50,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, a s obzirom da nema podataka o imovnom stanju okrivljenika mišljenja je da takav iznos troškova neće utjecati na njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.