Poslovni broj: Usž-4091/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Prangl Holding Gesellschaft m.b.H. iz Beča, Josef-Prangl Strasse 8, Republika Austrija, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Barović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva „Fijačko i Barović“ j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 80, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, radi dozvole za izvanredni prijevoz, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4496/2024 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4496/2024 od 16. srpnja 2025
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom upravnog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-340-06/23-01/442, urbroj: 530-08-1-2-24-4 od 1. listopada 2024., točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR, dok je osporenom točkom III. izreke tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.
2. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj osporava točku III. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede pravila upravnog spora, a sve iz razloga jer smatra da su traženi troškovi bili nužni i opravdani za vođenje predmetnog upravnog spora u kojem je tužitelj uspio u cijelosti. U bitnome navodi da je sukladno troškovniku od 9. srpnja 2025. zatražio naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za 6 procesnih radnji i to za sastav tužbe, zastupanje na 3 ročišta te sastav 2 obrazložena podneska, a da je sud kao opravdan izdatak priznao trošak sastava tužbe i pristupa na ročište održano dana 23. travnja 2025. Međutim, tužitelj smatra da i ostale procesne radnje za koje mu nije priznat izdatak predstavljaju opravdan izdatak u konkretnom slučaju. Smatra da je osporena presuda kontradiktorna jer proizlazi da je sud odbio priznati trošak sastava podneska iz razloga jer je dostavljen dan prije održavanja ročišta, a ne s obzirom na njegov sadržaj. No, nejasno je zašto je sud odlučio odgoditi ročište održano sljedećeg dana i dodijeliti tuženiku rok za odgovor na dostavljeni podnesak ukoliko isti nije bitan za odlučivanje u predmetnom sporu. Smatra da je opravdan izdatak i trošak zastupanja na ročištu održanom dana 28. svibnja 2025. jer je opunomoćenik tužitelja pristupio na isto te se raspravljalo o dokazima u spisu, a tuženikov podnesak dostavljen je tužitelju dva dana prije održavanja predmetnog ročišta, a radi čega je tužitelj zatražio rok za očitovanje na isti slijedom čega je sud odgodio ročište. Ističe da u situaciji da nije pristupio na navedeno ročište, izgubio bi mogućnost očitovati se na nove dokaze i navode tuženika te bi vjerojatno rasprava bila zaključena bez mogućnosti da se tužitelj očituje na novo stanje spisa. Navodi da se podneskom od 9. lipnja 2025. očitovao na navode tuženika i to na one činjenice i pravna pitanja koja su bila odlučujuća za donošenje odluke u predmetnom sporu. Navodi da nije razvidno iz osporene presude zašto sud smatra neopravdanim izdatkom zastupanje na ročištu dana 9. srpnja 2025., a za koje je opunomoćenik tužitelja uredno zaprimio sudski poziv i pristupio na isto. Predlaže preinačiti osporenu točku III. prvostupanjske presude i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi ostale zatražene troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR kao i trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu točku III. izreke prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje kako osporenom točkom III. izreke prvostupanjske presude nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Osporenom točkom III. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom zatraženom dijelu iz razloga jer je ocijenjeno da isti ne predstavljaju opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a.
7. Odredbom članka 144. stavak 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, dok prema stavku 2. iste zakonske odredbe proizlazi da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
8. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj sukladno spisu priloženom troškovniku od 9. srpnja 2025. potraživao naknadu troška za sastav tužbe, dva obrazložena podneska te odvjetničko zastupanje na tri ročišta. Prvostupanjski sud je kao opravdan izdatak u smislu naprijed citirane zakonske odredbe tužitelju priznao trošak sastava tužbe i odvjetničkog zastupanja na jednom raspravnom ročištu, dok je za ostale radnje ocijenio da su posljedica procesnih disponiranja stranaka, odnosno da nisu utjecale na donošenje odluke u predmetnom sporu. Stoga je preostale troškove zatražene u predmetnom troškovniku odbio u smislu neopravdanih izdataka.
9. S navedenim pravnim stajalištem prvostupanjskog upravnog suda suglasan je i ovaj Sud.
10. Prema odredbi članka 89. stavak 5. ZUS-a sudac, u pravilu, zakazuje jedno ročište za raspravu radi izvođenja svih dokaza.
11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u smislu navedene zakonske odredbe zakazao raspravno ročište za dan 23. travnja 2025. kako bi sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet predmetnog upravnog spora. Osim toga, iz sadržaja tužbe proizlazi da je također i tužitelj u istoj tražio zakazivanje i održavanje rasprave radi izvođenja predloženih dokaza. Međutim, tužitelj je podnesak kojim se očitovao na odgovor na tužbu tuženika dostavio dan uoči ročišta zakazanog za 23. travnja 2025., iako je odgovor na tužbu zaprimio dana 4. siječnja 2025., odnosno više od tri mjeseca prije održavanja predmetnog ročišta.
12. Imajući u vidu navedene činjenice koje tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava, ovaj Sud ocjenjuje da je upravo tužitelj svojim postupanjem pridonio odgodi raspravnog ročišta zakazanog za 23. travnja 2025. Stoga u konkretnom slučaju opravdan izdatak predstavlja odvjetničko zastupanje na jednom raspravnom ročištu što je u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 89. stavak 5. ZUS-a, dok su odgode raspravnog ročišta posljedica procesne dispozicije stranaka te se trošak ostalih ročišta u tom slučaju ne može prevaliti na suprotnu stranu, odnosno stranku koja je izgubila spor u konkretnom slučaju, naročito u situaciji kad je tužitelj svojim ponašanjem pridonio odgodi raspravnog ročišta. Stoga, i po ocjeni ovog Suda, odvjetnička zastupanja na preostalim raspravnim ročištima nisu opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. stavak 1. i 2. ZUS-a.
13. Nadalje, obrazloženi podnesci tužitelja pravilno su ocijenjeni kao neopravdan izdatak budući da sadržaj istih nije utjecao na donošenje odluke kakva je donesena u konkretnom slučaju. Osim toga, kako je ranije navedeno, prvostupanjski sud je raspravno ročište koje je priznato kao opravdan izdatak, zakazao upravo da strankama omogući izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari. Stoga je tužitelj imao mogućnost isticanja svih navoda, uključujući i navode iz pisanih podnesaka na predmetnom raspravnom ročištu.
14. Imajući u vidu sve navedeno, prigovori kojima tužitelj iznosi svoje viđenje opravdanosti izdataka zatraženih u predmetnom troškovniku nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
15. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene točke III. izreke presude prvostupanjskog suda, pri čemu su pravno relevantne činjenice potpuno i točno utvrđene u pravilno provedenom postupku, nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
17. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u točki I. izreke presude, dok se odluka o trošku (točka II. izreke) temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
