Poslovni broj: Usž-1700/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MT iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9 i 2.) Općine Preko, Preko, Trg hrvatske nezavisnosti 2, radi priznanja prava vlasništva stečenog uzurpacijom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2248/2024 od 18. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2248/2024 od 18. veljače 2025.,

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-941-03/24- 01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. svibnja 2024. i vraćanja tuženiku na ponovno odlučivanje dok je osporenim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Komisije za uzurpacije, KLASA: UP/I-941- 06/21-01/02, URBROJ: 2198-17-03-01/3-24-24 od 26. siječnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi priznanja prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2 te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. U pravodobno izjavljenoj žalbi tužitelj osporava prvostupanjsku presudu i rješenje navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu te se stoga prvostupanjska odluka ne može ispitati. Smatra da je dio obrazloženja osporene presude proturječan sam po sebi jer proizlazi da je na tužitelju teret da nije mogao pokazati nekretninu koja je predmet zahtjeva, dok je istovremeno zaključio da je na očevidu održanom na licu mjesta u upravnom postupku pokazao nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je nastala od nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, kako je tužitelj u upravnom postupku pokazao nekretninu na licu mjesta prilikom obavljenog očevida, te je ista identificirana uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti ostale predložene dokaze, prvenstveno saslušanje svjedoka kako bi se utvrdilo da je nekretnina bila kako u njegovu posjedu tako i posjedu njegovih prednika od pamtivijeka. Ističe da prvostupanjski sud odluku temelji na upisu u katastarskom operatu, međutim smatra da se navedeni upis može osporavati putem iskaza svjedoka i samog tužitelja, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Navodi kako je predmetna nekretnina dijelom omeđena suhozidom i dijelom betonskim zidom dok se unutar tih zidova nalaze gospodarski objekti, a iz čega proizlazi da je bila u posjedu fizičkih osoba, konkretno tužitelja i njegovih pravnih prednika više od 150 godina, a što potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka u upravnom postupku što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Zaključuje kako mu je povrijeđeno pravo da mu sudi nepristran i neovisan sud u smislu Ustava RH te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništiti osporenu odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje uz naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđeno kako nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbama članka 2. i 6. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“, broj: 31/58, 20/77 i 34/77, dalje: Zakon) za priznanjem prava vlasništva stečenog uzurpacijom zemljišta u društvenom vlasništvu, oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2.

8. Odredbom članka 2. stavak 1. i 2. Zakona propisano je da će se pravo vlasništva na zauzetom zemljištu priznati ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno, ako je zauzeće (uzurpacija) izvršeno do 6. travnja 1941. godine, odnosno do 19. travnja 1947. ukoliko se radi o zauzeću zemljišta zemljišnih zajednica i sl. te ako se utvrdi, da posjednik (uzurpant) stalno i nesmetano posjeduje zemljište i sam ga obrađuje odnosno koristi za svoje potrebe, dok je odredbom članka 6. stavka 2. istog Zakona propisano da se na zauzetom pašnjaku na kraškom području priznaje pravo vlasništva posjedniku zemljoradniku, ako je pašnjak ogradio i tako ga koristio.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjsko upravno rješenje od 26. siječnja 2024. doneseno u ponovnom postupku na temelju zahtjeva od 29. rujna 2011. kojim tužitelj kao pravni slijednik podnositelja zahtjeva za priznanje vlasništva stečenog samovlasnim zauzećem predmetnog zemljišta u društvenom vlasništvu traži nastavak predmetnog upravnog postupka. U prethodnom postupku je pravnom predniku tužitelja Rješenjem Komisije za uzurpacije SO Zadar, broj: UP/I-07-B-452/1-1977 od 26. prosinca 1977. odbijen zahtjev za priznanje prava vlasništva stečenog samovlasnim zauzećem predmetnog zemljišta u općenarodnoj imovini, odnosno društvenom vlasništvu. Nadalje, rješenjem pravnog prednika tuženika od 6. rujna 1978. odbijena je njegova žalba, međutim Upravni sud Republike Hrvatske presudom, posl.br.: Us- 6443/1978-5 od 23. svibnja 1979. poništio je rješenje tuženika od 6. rujna 1978. uz obrazloženje da je u nastavku postupka potrebno navesti razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, a eventualno i saslušati svjedoke na okolnost da li tužitelj i danas posjeduje predmetno društveno zemljište. U izvršenju navedene upravne presude poništeno je rješenje tuženika od 6. rujna 1978. te je predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je zaključkom Komisije za uzurpaciju SO Zadar, broj: UP/I-08-B- 452/2-1977 od 30. listopada 1981. obustavljen predmetni postupak uz obrazloženje kako iz zahtjeva za priznanjem prava vlasništva stečenog uzurpacijom proizlazi da predmetno zemljište nije ni stečeno uzurpacijom, već je isto dodijeljeno podnositelju zahtjeva, odnosno pravnom predniku tužitelja od Općine Preko 1927. godine. Međutim, navedeni zaključak poništen je rješenjem pravnog prednika tuženika od 22. prosinca 1981. te je predmet vraćen na ponovni postupak uz obrazloženje da je potrebno utvrditi kako je predmetno zemljište bilo upisano prije nego je postalo društveno vlasništvo, odnosno da li je isto bilo upisano kao zemljište zemljišnih zajednica te da li je u zk ulošku pojedinog vlasnika - ovlaštenika bila upisana zabilježba ovlaštenikovog prava na odnosnu zemljišnu zajednicu, a sve kako bi se moglo pravilno primijeniti materijalno pravo u konkretnom slučaju.

10. Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je kako je u ponovnom postupku, sukladno uputi ukidnog rješenja tuženika od 22. prosinca 1981. izvršen uvid u zk izvadak broj 1128 k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je u isti, između ostalog, upisana i čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 8560 m2, da je ista otpisana iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je na temelju prijedloga Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, posl.br.: IpH-DO 122/05 od 11. listopada 2004. kao vlasnik iste upisana Republika Hrvatska. Nadalje, uvidom u povijesni zk izvadak br. 122 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] otpisana iz istog u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je ista od prvog upisa u vlastovnici bila upisana u korist Općine Lukoran, dok je kao Općenarodna imovina upisana dana 17. studenog 1948. Iz zapisnika o provedenom očevidu na licu mjesta od dana 20. studenog 2019. proizlazi da je geodetski vještak po kazivanju tužitelja, identificirao predmetnu nekretninu kao dio današnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja zaraslu parcelu dijelom omeđenu suhozidom, dijelom betonskim zidom, a dijelom da međe parcela nisu vidljive zbog zaraslosti terena, a unutar čestice da se nalazi visoko i nisko raslinje i ruševni dijelovi gospodarskih objekata (vapnenica i gumno). Nadalje, uvidom u povijest posjedovanja predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista od 1883. do prve revizije katastra 1948. bila upisana kao posjed Porezne općine, odnosno kao Općenarodna imovina, da su posjednicima 1956. i 1965. evidentirani ĆT (500 m2), MT [adresa] (500 m2) i MT [adresa] (1850 m2). Godine 1987. parcelacijom predmetne čestice formiraju se nove čest. zem. [katastarska čestica]-27 te se kao posjednicima upisuju DT (1850 m2), AT (487 m2), VT (550 m2) i Općenarodna imovina (20120 m2), dok su parcelacijom provedenom 1997. godine formirane nove čest. zem. [katastarska čestica]-30 te su posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] evidentirani ZT, M i MZ Lukoran, a posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] evidentirani su VT Ć, VT D i A V, svi u 1/3 dijela na površini od 316 m2, AT, Z u površini od 487 m2 te MZ Lukoran u površini od 11510 m2. Također je utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. – 1991. te Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Zadarski otoci za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024. Iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnom proizlazi da su tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu te ju koristili u svrhu navedenu u zahtjevu za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom.

11. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je tužitelj u nastavku postupka odbijen sa zahtjevom za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom članka 2., odnosno 6. Zakona, a koje stajalište je pravilno potvrđeno kako rješenjem tuženika tako i osporenom presudom. Ovo stoga jer predmetna nekretnina, prema kazivanju tužitelja, danas predstavlja novoformiranu česticu oznake 129/30 k. o. [katastarska općina] koja je nastala parcelacijom predmetne nekretnine 1997. godine te je upisana kao posjed trećih fizičkih osoba, dok je ista u vlasništvu Republike Hrvatske. Osim toga, kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, iz povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu kao i iz predmetnog posjedovnog lista ne proizlazi da bi tužitelj ili njegovi pravni prednici ikad bili upisani kao posjednici predmetne navedene nekretnine. Pored toga, tužitelj nije dokazao da je putem pravnih prednika, djeda i svoje majke, bio u kontinuiranom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirane čestice oznake čest. zem. [katastarska čestica] od najmanje 6. travnja 1941. do današnjeg dana. Naime, predmetna čestica je prema katastarskim podacima bila u posjedu općenarodne imovine od 1883. do 1948. -1956., dok je od 1956. pa nadalje u posjedu trećih fizičkih osoba, koje prema podacima iz katastra nisu niti tužitelj, niti njegovi pravni prednici.

12. Slijedom svega navedenog, prigovori koje tužitelj ističe u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju. Ovo stoga jer sud u smislu odredbe članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Kako se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda, pravilna i zakonita odluka mogla donijeti temeljem dokaza provedenih u upravnom postupku kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu tuženika te spisu sudskog predmeta, to su pravilno predloženi dokazi tužitelja odbijeni kao suvišni. Osim toga, ovaj Sud ističe da sadržaj iskaza svjedoka saslušanih u upravnom postupku koje je predložio sam tužitelj ne može dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga jer su upravna tijela kao i upravni sud odluku donijeli temeljem vjerodostojnih javnih isprava kojima se u smislu odredbe članka 56. stavak 1. ZUS-a dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a iz sadržaja javnih isprava korištenih u konkretnom slučaju proizlazi da tužitelj i njegovi pravni prednici nikad nisu bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine.

13. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost osporene odluke prvostupanjskog suda, pri čemu je obrazloženje osporene presude u cijelosti u skladu s odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

14. Kako tužitelj nije uspio a žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

15. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner