Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-50/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RM, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog RM podnesene protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2025., broj Kzd-6/2024-36, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog RM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2025., broj Kzd- 6/2024-36, optuženi RM proglašen je krivim da je počinio kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. KZ/11. te protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom RM utvrđene su kazne zatvora za kazneno djelo pod točkom 1., za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, na temelju članka 166. stavka 2. KZ/11. u trajanju od šest godina te za kazneno djelo pod točkom 2., za povredu djetetovih prava, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je primjenom članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženi RM osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), optuženi RM u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., dok će o troškovima nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtve djeteta GM, predsjednik vijeća odlučiti naknadno posebnim rješenjem na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio optuženi RM po branitelju Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda Županijskog suda u Osijeku.

3. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer je presuda utemeljena na nezakonitom dokazu iz članka 10. stavka 2. ZKP/08. i to iskazu djeteta - žrtve kaznenog postupka, jer branitelj navodi da optuženik nije imao mogućnosti da ispita svjedoka optužbe.

6. Suprotno navodima žalbe optuženika, optuženiku nisu povrijeđena prava navedena u članku 29. stavku 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., dalje Ustav) i članka 6.1. stavka 3.d Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., dalje Konvencija), jer je isti dobio poziv na dokazno ročište koje se održavalo radi ispitivanja svjedoka djeteta – žrtve GM, što je vidljivo iz zapisnika s dokaznog ročišta na listu 39 prvostupanjskog spisa Kzd-6/2024. Županijskog suda u Osijeku, na kojem zapisniku je sudac istrage za mladež konstatirao, da nije pristupio na dokazno ročište optuženi RM za kojeg je dostava poziva uredno iskazana, a pristupio je njegov branitelj Dominik Brekalo, odvjetnik iz Požege i mogao je postavljati pitanja djetetu-žrtvi putem suca istrage.

6.1. Naime, mogućnost ispitivanja svjedoka optužbe se ne postavlja niti u podnesenom prigovoru na optužnicu, list 202 spisa Kovm-4/2024. Županijskog suda u Osijeku, u kojem branitelj optuženika u odgovoru na optužnicu ne navodi da se radi o nezakonitom dokazu ispitivanju djeteta-žrtve, već smatra da se radi o nezakonitim dokazima ispitivanja svjedoka koji su ispitani pred državnim odvjetnikom. U odnosu na taj navod o nezakonitim dokazima prvostupanjski sud je donio odluku odbijajući prijedlog o izdvajanju nezakonitih dokaza, zapisnik o ispitivanju svjedoka HM, RMH i OM, koji su ispitani u državnom odvjetništvu, a koju odluku je potvrdio Visoki kazneni sud Republike Hrvatske rješenjem od 12. rujna 2024., broj I Kžzd-46/2024. Sada optuženik problematizira nakon donesene prvostupanjske presude da se radi o nezakonitom dokazu jer nije mogao ispitati svjedoka optužbe dijete GM, rođenu **.**.2007., a gubi iz vida da je na dokaznom ročištu bio nazočan njegov branitelj. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., niti je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.2. Iako žalitelj osporava da je optuženik bio pozvan na dokazno ročište, jer da u kaznenom predmetu Županijskog suda u Osijeku na tom zapisniku s dokaznog ročišta nisu uvezane dostavnice, isto je suprotno konstataciji suca istrage, da je optuženi RM uredno pozvan, a nije pristupio, za što postoje potvrde u predmetu istražnog suca pod brojem Kir-D-97/2023.

6.3. Također neosnovano optuženik navodi, da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije predloženi dokaz saslušanje svjedoka DM prihvatio te da je time povrijedio odredbu članka 29. stavka 2. alineja 5. Ustava Republike Hrvatske i članka 9. stavka 1. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud ispitao i svjedoke optužbe, ali i svjedoke obrane, a odbio je dokazne prijedloge optuženika za ponovnim ispitivanjem žrtve-djeteta, kao i svjedoka djece, dok je dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka TM, zeta optuženika i GMH, sina optuženika, odbio jer su okolnosti na koje je predloženo ispitivanje ovih svjedoka već utvrđene u ovom postupku izvođenjem drugih dokaza. Naime, sama inkriminacija pod točkom 1. kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. KZ/11., je kazneno djelo koje je počinjeno u noći, za vrijeme dok su druge osobe spavale, a supruga FM se nalazila u bolnici radi poroda djeteta ŽM.

6.4. Optuženik nije u pravu da nisu ispitani njegovi svjedoci, jer je tijekom postupka sud ispitao djecu optuženika HMH, OMH, AM, te ZM, pastorku optuženika i sestru djeteta GM. Dakle, prvostupanjski sud je sa jednakom pažnjom i ispitao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist.

6.5. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da nema dokaza da bi optuženik svoje spolovilo gurao u spolni organ djeteta, a što je prvostupanjski sud utvrdio temeljem vjerodostojnog i jasnog iskaza djeteta koje je bilo ispitano na dokaznom ročištu, kao i prema iskazima posrednih svjedoka, kojima je dijete pričalo o tome što joj se dešavalo u vrijeme kada je mama išla rađati njezinog mlađeg brata, iz kojih je i osnovano utvrđena radnja počinjenja kaznenog djela.

7. Žalitelj ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da bi optuženik učestalo vikao na dijete, gurao ju i bacao stvari na nju, jer ona isto nije navela u svom iskazu. Međutim, iz iskaza posrednih svjedoka koji prepričavaju na što se žalilo dijete-žrtva, upravo proizlazi da se žalila da ju je učestalo fizički zlostavljao. Neosnovano žalitelj osporava pobijanu presudu, jer da je sud bez razloga utvrdio da je njegova obrana neuvjerljiva, jer je točno navedeno koji su suprotni personalni iskazi i dokazi u postupku te je ispravno prvostupanjski sud ocjenjivao svaki dokaz pojedinačno, a zatim te dokaze uspoređujući ih i ocjenjujući ih zajedno.

7.1. Neosnovano se također osporavaju po žalitelju iskazi svjedoka VM i ŠM, navodeći da oni nemaju neposrednih saznanja, već da su samo svjedoci po čuvenju, a što i navodi prvostupanjski sud, ali i stoga s njima kao kontrolnim dokazima provjerava vjerodostojnost iskaza djeteta-žrtve, za koje utvrđuje osnovano da se radi o vjerodostojnom iskazu koji je opisivao što se tada dešavalo. Stoga žalbeni navodi kojima se osporavaju vjerodostojnost iskaza svjedoka ČM, ŠM, ĆM su neosnovani, jer su sve te svjedokinje prepričavale ono što su čule od žrtve-djeteta, koja im se u jednom svom životnom razdoblju povjerila. Također osporavanje žalitelja nije osnovano, da sud nije mogao ne prihvatiti iskaze svjedoka FM, ZM, RM i MM, koji su navodili, da nije bilo fizičkog nasilja optuženog RM nad djetetom GM, jer je ispravno prvostupanjski sud te iskaze svjedoka uspoređivao sa iskazom same žrtve, ali i drugih posrednih svjedoka koji su potvrdili upravo način ponašanja RM, očuha, prema djetetu GM i koja je nakon što je provedeno psihologijsko vještačenje, kao i kada je svojim ponašanjem pokazala da se boji očuha, potvrđeno fizičko zlostavljanje, koje je osnovano prvostupanjski sud okarakterizirao kao teško fizičko nasilje prema djetetu u dobi od njegove četvrte do osme godine života.

8. Prvostupanjski sud je i osnovano provjeravao iskaze svjedoka DMH, TMH, AM i ZM, koji su govorili da su bili prisutni u očevom domu u Kuli, iako je to suprotno iskazu djeteta GM, kao i prema dopisima 2. srednje škola, kada je navedeno, da su tada, te godine 2013. na 2014. zimski praznici trajali od 23. prosinca do 10. siječnja 2014., a da je učenik FMH, brat RM i OMH, izostao iz škole 19. i 20. prosinca 2013., a 20. prosinca 2013. braća RM i ŽMH su opravdali izostanak, iz čega ne proizlazi da bi djeca optuženika FMH, RM i AM bili nazočni u vrijeme inkriminacije kaznenog djela spolnog zlostavljanja djeteta.

9. Neosnovano se navodi, da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je odbijen prijedlog optuženika da se provede liječnički pregled djevojčice, kao i da se pribave svi zdravstveni kartoni liječnika primarne zdravstvene zaštite, jer je kazneno djelo koje je počinjeno u prosincu 2013. započelo dopisom SOS Dječjeg sela Ladimirevci koji su izvijestili o fizičkom i seksualnom zlostavljanju djeteta GM, rođene 2007. i to 15. ožujka 2023., dakle 10 godina nakon fizičkog i seksualnog zlostavljanja. Stoga, naknadnim pregledom djeteta po proteku od 10 godina doista nema razloga da bi se utvrđivalo je li nad djetetom počinjeno kakvo kazneno djelo.

10. Kako se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u toj žalbi se nalazi i žalba zbog odluke o kazni, a temeljem članka 478. ZKP/08., pa je stoga drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ocjenjivao opravdanost izrečene kazne.

11. Prvostupanjski sud je osnovano utvrdio pojedinačne kazne i potom osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, koja je na temelju članka 51. KZ/11. određena na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

11.1. Prvostupanjski sud je osnovano uzeo kao olakotno da optuženik prije počinjenja ovih kaznenih djela nije osuđivana osoba, no međutim, da se radi o posebno otegotnim okolnostima, a to je da je dijete žrtva spolnog zlostavljanja bila tek šestogodišnjakinja, da je fizička zlostava koja je bila teška trajala četiri godine od djetetove četvrte do osme godine života, te da se dijete bojalo svog očuha s kojim je živjelo.

12. Izrečenom će se kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecat će se na optuženika i na sve druge, da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

13. Obzirom na izloženo, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nisu pronađene povrede pa je presuđeno na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb