REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2716/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.&A. Enterprise d.o.o., OIB 09735159741, Rudarska 5, Labin, zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4491/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-17/2024- 18 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4491/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-17/2024-18 od 4. listopada 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom. Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja na činjeničnom utvrđenju i razlozima: - da predmetna nekretnina „...k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila procijenjena niti uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Istratrans Labin...“, - da je neosnovan „... prigovor tužitelja o njegovoj savjesnosti kao stjecatelja. Tužitelj kao trgovačko društvo je morao i mogao znati da se u postupku pretvorbe društvenog vlasništva pravo vlasništva može steći samo na onoj imovini koja je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala....“, - da „...činjenica da je nekretnina prodana putem javnog oglasa i da je tužitelj postupao s povjerenjem u zemljišne knjige nije od utjecaja, jer se u zemljišnim knjigama nekretnina vodila kao društveno vlasništvo, a ne kao vlasništvo Istratransa...“, - da „...činjenica da je kasnije sklopljen i Aneks ugovora u stečajnom postupku ne mijenja pravnu prirodu ovog stjecanja jer se i dalje radi o raspolaganju od strane nevlasnika...“, te - da „..u vrijeme kada je tužitelj navodno stekao nekretninu (2002. godine sklapanjem ugovora o kupoprodaji), na snazi je bila odgoda primjene načela povjerenja u zemljišne knjige temeljem čl. 388. st. 5. ZV...“. U navedenim činjeničnim utvrđenjima i razlozima, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda, te se u određenom dijelu odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, kod paušalnih navoda o tome da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi (bez jasnije naznake zašto bi, u situaciji kada podnositelj prijedloga ne tvrdi da bi praksa drugostupanjskih sudova o tim pitanjima bila nejedinstvena, odnosno da praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske) odgovor na postavljena pitanja ne bi prelazio okvire važnosti konkretnog spora.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod toč. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan (izreka pod toč. III. ovog rješenja), jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
