Poslovni broj: Usž-4054/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Borčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o., u Zagrebu, Folnegovićeva 1, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi poreza na korištenje javne površine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-166/2024-4 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-166/2024-4 od 17. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-07/23-0001/0008, URBROJ: 2181/1-09/04-23- 0002 od 9. studenog 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-41023/23-01/15, URBROJ: 2181-6-04-08-23-1 od 18. svibnja 2023. kojim je tužitelju utvrđen porez na korištenje javne površine u iznosu od 2.654,45 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da Grad Makarska zloupotrebljava diskrecijsko pravo da odredi iznos poreza na korištenje javne površine jer je određeni iznos nerazmjeran stvarnoj koristi onog to javnu površinu koristi, odnosno u ovom slučaju tužitelja. Ističe da ostale jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj ili nisu uvele ovaj porez uopće ili su isti odredile u višestruko manjim iznosima. Naposljetku navodi besmisao svega s obzirom da je elektronička komunikacija prema Zakonu o elektroničkim komunikacijama od interesa za Republiku Hrvatsku. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u Makarskoj, na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa] postavio elektronički komunikacijski ormarić, površine 0,53 m2.
8. Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17. i 114/22. dalje: ZLP) propisano je da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine. Stavkom 2. istog članka ZLP-a propisano je da porez iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedin ice lokalne samouprave svojom odlukom.
9. Odredbom članka 18. stavka 3. Odluke o gradskim porezima Grada Makarske („Glasnik Grada Makarske“, broj: 21/21. – dalje: Odluka) propisano je da se za korištenje javne površine za postavljanje elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja porez plaća u iznosu od 20.000,00 kuna po 1m2 godišnje.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj niti ne osporava činjenicu da je u obvezi platiti predmetni porez za korištenje javne površine. Tužitelj u biti osporava zakon i opći akt, a što ne može biti predmetom ocjene osporavanja u subjektivnom upravnom sporu.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
