Poslovni broj: Usž-3813/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi napredovanja državnog službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-566/2024-6 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-566/2024-6 od 22. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-566/2024-6 od 22. kolovoza 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, klasa: UP/II-112-07/20-01/677, urbroj: 566-01/15-23-2 od 30. studenog 2023. Predmetnim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I -112- 07/20-01/67, urbroj: 513-07-21-08-20-2 od 11. rujna 2020. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, višeg inspektora za nadzor porezna na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, Odjelu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa I., za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.
2. Protiv označene presude tužitelj podnosi žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Tužitelj se poziva na odredbu članka 90. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05. – 98/19. – dalje: Zakon) te navodi, obzirom da ima ocjene i postoji slobodno radno mjesto propisano Pravilnikom, ispunjava sve uvjete koji su zakonom propisani za redovno napredovanje te smatra da ga se trebalo rasporediti na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, po podnesenom zahtjevu jer svakodnevno proširuje i unapređuje svoje znanje i iskustvo stečeno na svom radnom mjestu te ga koristi za unapređenje svog rada , kao i rada svojih kolega. Slijedom navedenog, predlaže da se osporavana presuda poništi, prihvati tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i da se donese novo rješenje kojim ga se raspoređuje na radno mjesto višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.
3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti ostaje kod svih do sada iznesenih navoda te se kao i u prethodnim podnescima poziva na odredbu članka 90. Zakona o državnim službenicima te ističe da su način i uvjeti napredovanja uređeni Uredbom o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika ("Narodne novine", 77/07., 142/11. i 105/15. - dalje: Uredba).
Imajući u vidu članak 90. Zakona o državnim službenicima te odredbe Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, iz istih ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kad stekne propisane uvjete i podnese prijedlog, niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova. U tom smislu poziva se i na relevantnu sudsku praksu navedenu u brojnim presudama upravnih sudova. Sukladno navedenom, tuženik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu Upravnog suda u Zagrebu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 1. rujna 2020. podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu kojim traži redovno napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora u Ministarstvu financija, Poreznoj upravni, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.
7. Člankom 90. stavak 1. Zakona propisano je da se napredovanje u državnoj službi ostvaruje rasporedom državnog službenika na više radno mjesto unutar iste kategorije ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta. Stavkom 3. ovog članka Zakona propisano je da državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako:
a) postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti,
b) ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto,
c) ispunjava uvjete za napredovanje sukladno posebnom propisu.
8. Člankom 2. stavkom 1. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika propisano je da državni službenik može napredovati rasporedom na više radno mjesto unutar iste kategorije (na radno mjesto više razine iste potkategorije ili na radno mjesto u višoj potkategoriji) ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.
9. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tužitelja kako ga je trebalo rasporediti na radno mjesto poreznog revizora ili višeg poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa zbog same činjenice da ispunjava uvjete za predmetno radno mjesto. Naime, ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda kao i tuženika, a pozivom na odredbu članka 90. Zakona te odredbe Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, kako iz istih ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kada službenik stekne propisane uvjete i podnese zahtjev za napredovanje, niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova, obzirom je odluka o napredovanju mogućnost, a ne obveza državnog tijela te se donosi slobodnom ocjenom čelnika tijela.
10. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da su valjano obrazloženi objektivni razlozi nemogućnosti rasporeda tužitelja na radno mjesto, imajući u vidu da je u tijeku donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i sistematizaciji radnih mjesta službenika i namještenika porezne uprave.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo te dao valjane razloge zašto se ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja. Stoga, ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe, koji su u bitnom istovjetni navodima tužbe, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
