Poslovni broj: Usž-3963/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3449/2024-7 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 3449/2024-7 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/181, urbroj: 251-02-01/001-23-6 od 21. srpnja 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica izjavljuje žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Sud je u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Zagreba", broj: 10/18. i 20/21., dalje: Odluka/18.). Ističe da su osporenim rješenjem povrijeđene materijalno prave norme koje reguliraju predmetni pravni odnos. Naime, ističe da se Odlukom/22. nije izmijenio raniji propis u vidu Odluke/16. i samim time tužiteljica nema nikakve veze s primjenom Odluke/22., pa da je bilo kakva primjena Odluke/22. u odnosu na prava i obveze tužiteljice nezakonita. Smatra da je sud propustio provesti test razmjernosti čime je tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije po dobi koja je posljedica toga da se tužiteljici uskraćuje daljnja naknada dok se osobama u usporedivoj situaciji i dalje svaki mjesec plaća i to isključivo ovisno o dobi djeteta, a što čini povredu članka 14. Konvencije ta zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prigovara da joj je postupanjem tuženika i suda narušeno pravo vlasništva i legitimni interes, i to nerazmjerno i diskriminatorno. Prigovara što obrazloženje ne sadrži propisane dijelove u skladu s odredbama članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis već nečitak rukopis bez slova te da time nije ispunjen zahtjev iz članka 98. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara nadležnosti prvostupanjskog tijela koje je donijelo prvostupanjsko rješenje te ističe da je stručni savjetnik nadležan za rješavanje „složenijih upravnih stvari“ ali zanemaruje da je Pravilnikom o sistematizaciji propisana zasebna ovlast za rješavanje „najsloženijih upravnih stvari“, o čemu je riječ u konkretnom slučaju te da ovlaštenja ovise o kategoriji i rangu službenika na tom radno mjestu. Smatra pogrešnim pravno shvaćanje suda o prirodi roka iz članka 6. Odluke/22. da je riječ o procesnom roku koji je instruktivan, iako je tužiteljica ukazivala da se radi o prekluzivnom roku. Prigovara što je sud pogrešno utvrdio da je rok „kratak“ i da traje svega „dva mjeseca“ te smatra da je rok primjeren za zadiranje u pravomoćno riješenu stvar te je trajao tri mjeseca i dva tjedna. Vezano za navedeno, ističe da je točno tri mjeseca bio propisan prekluzivni rok za revidiranje u članku 131. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. U nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Također upire i na pravna shvaćanja ovog Suda koja smatra primjenjivim za konkretni slučaj. Prigovara što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge, uključujući i saslušanje tužiteljice. Smatra da je bilo nužno osigurati vrijeme za prilagodbu na stanje po „modificiranom rješenju“, a Grad Zagreb je propisao rok do kojeg mora riješiti upravnu stvar svakog pojedinca i to do 31. prosinca 2022. te smatra da je trebao biti propisan primjereniji rok. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. ožujka 2023. zamijenjeno Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, UP/I-551-06/17-013/1442, urbroj: 251-10-01-17-2 od 28. studenoga 2017. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22. kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (""Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
7. Naprijed navedena Odluka/22., temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22., a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. S obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjsko tijelo izmijenilo Zaključak samo u dijelu koji se odnosi na novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjima ovoga Suda iznesenim u svojoj odluci od 27. veljače 2023.
9. Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.
10. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku) rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova višeg stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.
11. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22. je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22. koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22. nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.
12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predložio nepotrebnim budući se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta.
13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.
14. Glede prigovora tužiteljice kojeg je isticala i tijekom upravnog spora da je u konkretnom slučaju došlo do diskriminacije jer je trajanje mjere određeno do sedme godine života djeteta čime je dovedena u diskriminiran položaj u usporedbi s drugim osobama u usporedivoj situaciji koje i dalje uživaju predmetno pravo isključivo zbog mlađe dobit djeteta pravilno prvostupanjski sud navodi da je određivanje novčane pomoći prema dobi djeteta razvidno i logično te ne predstavlja diskriminaciju po osnovi dobi, pri čemu je i prije donošenja Odluke/22. trajanje mjere bilo određeno prema dobi djeteta, ali je sada ta dobna granica snižena. Naime, budući da je trajanje mjere od samog početka propisano prema dobi djeteta, osobe čije djeca su različite dobi se ne nalaze u usporedivoj situaciji u smislu članka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije
(„Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.)
15. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužiteljice da korisnici nisu imali dovoljno vremena za prilagodbu jer se pojedinačnim aktima pravo oduzima nakon 31. ožujka 2023., iako se zadire u period prije ožujka 2023. obzirom da je Odluke/22. objavljena 9. rujna 2022. dok je u javnosti već bilo poznato da će doći do modifikacije prava mjere roditelj odgojitelj još od studenoga 2021. kada je tuženik to javno najavio. Dakle, korisnici mjere su imali dovoljno mjera za prilagodbu, a za koje vrijeme prilagodbe se ne može smatrati da je počelo teći tek s nastupanjem izvršnosti pojedinačnog akta.
16. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
