REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3681/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika SMĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, drugotuženice-protutužiteljice SM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika–protutužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Sandri Fridrih, odvjetnici u Sisku, radi utvrđenja vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlogu prvotuženika SMĆ za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1808/2022-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-15546/2010-108 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Prvotuženik AMĆ je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1808/2022-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 15546/2010-108 od 18. ožujka 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Pobijanom odlukom o zahtjevu je odlučeno na činjeničnom utvrđenju: - da je u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana nekretnina koja se sastoji od zk.č.br. [broj ZK uloška] [adresa] u [adresa] površine 82 hvati, - da ista nekretnina danas odgovara čestici zk.č.[broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 294 m2, - da je nekretnina zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila nacionalizirana i prenesena u društveno vlasništvo na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58, 24/59; dalje: Zakon o nacionalizaciji) te da su na istoj prednici prvotuženika, dakle drugotuženica i trećetuženik, na temelju čl. 38. i 39. imali pravo korištenja dok općina ne donese rješenje o predaji u posjed drugoj osobi, - da je Skupština Općine Maksimir donijela rješenje broj 04-III/12-28186/572-1694. dana 3. ožujka 1965. kojim je nekretnina oznake zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izuzeta iz posjeda i predana u posjed Općini Maksimir (prednik tužitelja), - da je Skupština Općine Maksimir donijela rješenje broj 01-III/12-28186/572-64 dana 16. srpnja 1965. kojim je utvrđena naknada za deposedirano zemljište kč. br. [katastarska čestica] površine 294 m2 u iznosu od 59.682 din, - da je naknada isplaćena ranijim korisnicima AM, a time i njegovoj supruzi SM, - da promjene prava korištenja, odnosno kasnije vlasništva, nisu bile provedene u zemljišnoj knjizi, - da su unatoč izvršenoj deposjedaciji, raniji korisnici, upisani kao vlasnici, SM i AM te da su kao prodavatelji, s AMĆ kao kupcem, zaključili Kupoprodajni ugovor kojim su prodali predmetnu nekretninu, - da se prvotuženik upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, te razlozima: - da „...je na predmetnoj nekretnini koja je bila društveno vlasništvo prednik tužitelja (Općina Maksimir) postala je 1965. (kada je izuzeta iz faktičnog i stvarnog posjeda korisnika i predana u posjed) izvanknjižni nositelj prava korištenja, a kako čl. 361. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) propisuje da se pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika, to je tužitelj pretvorbom prava korištenja ex lege stekao pravo vlasništva i ima pravni interes zahtijevati utvrđenje da je pravo stekao u smislu čl. 187. ZPP-a i pravo uknjižiti stečeno pravo u smislu čl. 130. st. 1. ZVDSP-a...“ U tom smislu pitanja kako ih je naznačio tuženik u prijedlogu (i odnose se na savjesnost stjecatelja), kao i razlozi važnosti na kojima tuženik temelji naznačena pitanja ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji, te kako takva ne mogu biti važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, kako je to propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imalo pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod toč. II. ovog rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
