REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3668/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkućića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Brnad Resnik, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkog društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1306/2024-2 od 20. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6096/2021-35 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1306/2024-2 od 20. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6096/2021-35 od 17. srpnja 2024.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase: „1. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju kojeg je tužbeni zahtjev povećan?
odnosno
Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?
2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
3. Je li tužba tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“.
2.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj je naveo da je pobijana odluka protivna pravnom shvaćanju revizijskog suda, kao i da praksa drugostupanjskih sudova nije ujednačena, te se u odnosu na prvo pitanje pozvao na revizijsku odluku poslovni broj Revd- 2698/2022-2 od 22. ožujka 2023, te na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-281/2019-2 od 21. svibnja 2020., u odnosu na treće pitanje pozvao se na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017., a u odnosu na četvrto pitanje se pozvao na revizijske odluke broj Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018. i Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., te na odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1996/2019 od 14. rujna 2020.
2.2. Predlagatelj je prijedlog podnio i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH), prava na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6.1. Konvencije, navodeći da su mu ta prava povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo postavljeno pitanje ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iz odluke ovog suda broj Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i u Revd-2079/2025-2 od 11. lipnja 2025.).
4.2. Osim toga, niti drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iz odluke ovog suda broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022.
4.3. Nadalje, niti treće i četvrto postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da je riječ o pitanjima glede kojim pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i u Revd-690/2025-2 od 26. veljače 2025., Revd-2079/2025-2 od 11. lipnja 2025. i dr.).
4.4. Pri tom treba reći da odluke na koje se poziva tuženik (odluke ovog suda broj Rev- 2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. i Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018.) nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa one nemaju značaj važnosti postavljenim pitanjima zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
5. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.1. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), kao i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
