Poslovni broj: Usž-3803/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Šimunu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Banjavčićeva 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2319/2021-8 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2319/2021-8 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-07/20-01/459, URBROJ: 524-11-02/1-21-4 od 18. lipnja 2021. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 18. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Peščenica, KLASA: UP/I- 551-07/19-01/458, URBROJ: 534-119-10-26-20-11 od 12. kolovoza 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja prihvatio nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje bez dodatnog ispitivanja zdravstvenog i funkcionalnog stanja tužitelja. Iz dokaza koje je priložio (liječnička dokumentacija, opis simptoma, učestalost uklještenja i ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju) proizlazi da ima stalna i značajna ograničenja funkcionalnih sposobnosti, zbog kojih mu je pomoć i njega druge osobe nužno potrebna, barem u smanjenom opsegu. Navodi da zbog lošeg imovnog stanja i činjenice da mu besplatna pravna pomoć nije pravodobno odobrena, nije bio u mogućnosti platiti predujam za novo vještačenje. Ističe da je iznimno lošeg imovinskog stanja, a što proizlazi iz same prirode prava koje se traži. Smatra da je prvostupanjski sud propustio poduzeti radnje da bi se ta činjenica premostila i pribaviti dokaze koji su ključni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja. Opisanim propustom došlo je do povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o socijalnoj skrbi i podzakonske akte o priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 24. rujna 2019. za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
7.1. Povodom zahtjeva, pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. veljače 2020. kojim je utvrđeno da prema kriterijima Liste težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 67/17. i 56/18.; dalje. Uredba) nije utvrđen stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti te da je tužitelj u svim aktivnostima samozbrinjavanja samostalan.
7.2. Povodom žalbe tužitelja u drugostupanjskom upravnom postupku izrađen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 20. studenog 2020., kojim su potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 11. veljače 2020. Nakon uvida u priloženu medicinsku i ostalu dokumentaciju zaključeno je da ne postoji oštećenje funkcionalnih sposobnosti organizma te nije utvrđena potreba privremene ili trajne pomoći i njege u smanjenom ili punom opsegu jer tužitelj može samostalno funkcionirati u svakodnevnom životu.
8. U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju rezultata medicinskog vještačenja provedenog u upravnom postupku te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 57. stavak 1. i članak 60. stavaka 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine", 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17. i 130/17.; dalje: Zakon), koje je citirao u obrazloženju presude i odbio tužbeni zahtjev.
9. Činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta, radi priznavanja prava iz članka 60. Zakona, utvrđuju se na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija, predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje. Nalazi i mišljenja institucionalnih vještaka iz upravnog postupka suglasni su i obrazloženi te su izrađeni u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona i članka 21. Uredbe. Tužitelj tijekom upravnog postupka nije argumentirano osporio nalaze i mišljenja tijela vještačenja, a u prvostupanjskom upravnom sporu propustio je iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju da bi, eventualno, osporio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku.
10. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 15. listopada 2024., na ročištu na kojem je bio prisutan i zamjenik opunomoćenika tužitelja, po prijedlogu njegovog opunomoćenika, ostavio tužitelju rok od 60 dana da dostavi odluku o podnesenom zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći radi podmirenja troškova sudsko-medicinskog vještačenja. Tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio odluku o podnesenom zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći niti je isto učinio do održavanja ročišta za raspravu 4. ožujka 2025. Ujedno je na tom ročištu zamjenik opunomoćenika tužitelja odustao od dokaznog prijedloga za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja.
11. Budući da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za provođenje sudsko- medicinskog vještačenja, nije uspio osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te stoga ovaj Sud ne nalazi razloge za sumnju u pravilnost činjeničnog stanja u predmetnom postupku.
12. S obzirom na navedena procesna raspolaganja tužitelja, neosnovani su i žalbeni navodi o propustu prvostupanjskog suda da pribavi dokaze koji su ključni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) te članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.).
13. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
