Poslovni broj: Usž-4016/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SUC iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2158/2024-7 od 21. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2158/2024-7 od 21. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužitelja je odbačena (točka I. izreke) i odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 126. stavka 3. točke 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da mu nikada nisu dostavljeni prilozi odgovora na tužbu niti svi spisi koji se odnose na ovaj predmet, pa se nije mogao očitovati na konkretnu dokumentaciju, a na kojoj je sud zasnovao meritornu odluku. Smatra da je takvim postupanjem suda narušeno ustavno i konvencijsko pravo sudjelovanja u postupku. Nadalje navodi da je sud odluku donio bez održavanja rasprave iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 98. ZUS-a i iako je on u tužbi izričito zahtijevao održavanje rasprave. Smatra da je tuženik u odgovoru na tužbu zapravo priznao osnovanost tužbenog zahtjeva jer potvrđuje postojanje upravnog postupka u kojem nije odlučeno u roku propisanom člankom 101. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), odnosno da je podnesena žalba radi šutnje administracije povodom koje je otvoren upravni spis koji je dobio svoju klasu. Pravne zaključke suda smatra neodrživim s obzirom da predmet spora radi šutnje administracije nije ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti zahtjeva stranke u upravnom postupku, već pravodobno postupanje javnopravnih tijela. Navodi da njegov zahtjev nije neuredan, jer sadrži podatke propisane člankom 71. i 108. ZUP-a i predan je nadležnom tijelu, te da kvalifikacija podneska kao urednog ne ovisi o tome je li naslovljeno javnopravno tijelo nadležno niti o tome da li Zakon o hrvatskom državljanstvu propisuje poseban postupak za prethodno utvrđenje pretpostavki iz tog zakona i da li su priložene sve potrebne isprave da bi se zahtjev smatrao osnovanim. Ističe da do šutnje uprave može doći i kada tužbeni zahtjev nije uredan. Nadalje, tužitelj analizira odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21. – dalje: ZHD) kojima je uređeno stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, te osporava stajalište suda i tuženika da se upis osoba rođenih prije 8. listopada 1991. u evidenciju o državljanstvu ima vršiti isključivo primjenom materijalnog prava koje je bilo na snazi u trenutku njihovog rođenja i to u postupku pred Ministarstvom unutarnjih poslova, a po zahtjevu za utvrđenje hrvatskog državljanstva. Iznosi pravna stajališta koja proizlaze iz obrazloženja ranije donesenih presuda upravnih sudova i ovoga Suda, koja smatra kontradiktornim, navodeći da dovode do pravne nesigurnosti i povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava stranaka. Ponavlja navode iz svojih podnesaka, za koje tvrdi da su priloženi spisu tijekom postupka, a koje ujedno smatra navodima ove žalbe vezano uz postupke ostvarivanja prava po ZHD-u, te opetovano citira dijelove obrazloženja sudskih odluka iz dosadašnje sudske prakse. Zaključno ističe da Upravni sud u Zagrebu i ovaj Sud u odnosu na zahtjeve za stjecanje i/ili utvrđivanje hrvatskog državljanstva u istovrsnim predmetima tumače i primjenjuju odredbu članka 24. ZHD- a na način koji predstavlja grubu povredu ustavnih i konvencijskih prava podnositelja u vidu jednakih mogućnosti prilikom stjecanja odnosno utvrđivanja hrvatskog državljanstva, kao i ograničavanje prava koje nije srazmjerno procesnopravnim razlozima te javnom interesu. Smatra i da je odredba članka 24. stavka 3. ZHD-a protuustavna, pa bi sudovi trebali izravno primijeniti ustav kao višu pravnu normu. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe, uključujući i sudsku pristojbu, u ukupnom iznosu od 21.562,50 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže da se ista odbije kao neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja suda i činjenica koje proizlaze iz spisa predmeta. Navodi da se u odgovoru na tužbu precizno očitovao o nadležnosti upravnog tijela županije, odnosno Grada Zagreba, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i o tome zbog čega se na tužitelja ne mogu primijeniti odredbe članka 4. i 5. ZHD-a, te da je i u rješenju suda pojašnjeno razlikovanje pravnih instituta utvrđivanja hrvatskog državljanstva, stjecanja prirođenjem i stjecanja podrijetlom. Navodi da se tužitelj u žalbi opširno očituje na njegove podneske od 22. ožujka 2024. i 13. svibnja 2024., koji međutim u ovom upravnom sporu nisu podneseni. Ističe da žalba sadrži i navode o postupku prethodnog utvrđivanja pretpostavki iz odredbe članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a, koji postupak nije spomenuo on niti sud u pobijanom rješenju. Navodi da je tužitelj mogao tražiti uvid u spis predmeta, ali da mu se ni na koji način nije obratio, već je odmah pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave. Napominje da se predmetni upravni spis sastoji od isprava koje je sam tužitelj priložio uz svoj podnesak upućen Matičnom uredu u Zagrebu, te tužbe i odgovora na tužbu, dok je sadržaj dopisa koji je upućen Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Otawi u bitnom iznesen u odgovoru na tužbu. Navodi da je, rukovodeći se načelom pomoći stranci, uputio dopis tom Veleposlanstvu kako bi tužitelja pozvali i pojasnili mu da hrvatsko državljanstvo može steći temeljem članka 30. stavka 1. ZHD-a, u koju svrhu treba osobno podnijeti i potpisati obrazac zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, uz prilaganje potrebnih isprava. Ističe da je odredba o osobnom podnošenju zahtjeva unesena u ZHD iz procesnopravnih razloga i u javnom interesu, kao odredba lex specialis u odnosu na ZUP, te da je minimum koji se traži od stranca koji želi steći hrvatsko državljanstvo da se osobno pojavi pred nadležnim tijelom Republike Hrvatske u inozemstvu gdje prebiva, kako bi se utvrdilo tko je uopće ta osoba. Dodatno navodi da ga je u tijeku upravnog spora Generalni konzulat Republike Hrvatske Mississauga, na čijem konzularnom području tužitelj ima adresu prebivališta, izvijestio da je tužitelj postupio po danoj uputi, te je zaprimljen uredan zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva koji je povezan s ranijim podneskom i urudžbiran 24. rujna 2025. Obzirom da su tužiteljevi roditelji upisani u knjigu državljana Matičnog ureda Ozalj, tuženik navodi da će se spis predmeta dostaviti Policijskoj upravi Karlovačkoj, Policijskoj postaji Ozalj, koja je sukladno odredbi članka 30. stavka 5. ZHD-a nadležna za provođenje predmetnog postupka u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana. Smatra da njegovo postupanje i činjenica što u propisanom roku nije odbacio podnesak tužitelja, već ga je, držeći se načela pomoći stranci, uputio na vrstu zahtjeva koji treba podnijeti, kao i na način podnošenja istog, ne može ocijeniti nezakonitim.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema podacima spisa tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a radi nedonošenja odluke u zakonskom roku o njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu podnesenom 25. kolovoza 2023. Matičnom uredu, odnosno o žalbi zbog šutnje administracije od 12. veljače 2024., u zakonskom roku. Tužbom je zahtijevao da se tužitelju naloži donošenje odluke o njegovom zahtjevu od 25. kolovoza 2025.

7. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

8. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

9. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.

10. Prema postojećim podacima, kao i navodima stranaka, nije sporno da je tužitelj, koji živi u Kanadi, putem odvjetnika kao opunomoćenika podnio zahtjev Matičnom uredu u Zagrebu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu sukladno ZHD- u, kao osoba čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani, a koji zahtjev je 23. listopada 2023. dostavljen tuženiku kao nadležnom tijelu za rješavanje o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, o čemu je obaviješten i opunomoćenik tužitelja.

11. Prvostupanjski je sud ocjenjujući pretpostavke za vođenje spora pravilno utvrdio da je tužba podnesena prijevremeno te je istu odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a. Odluka suda utemeljena je na mjerodavnim odredbama ZHD-a, citiranim u rješenju, te je sukladna pravnom stajalištu ovoga Suda kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske glede primjene odredaba toga Zakona. Obrazloženje rješenja sadrži potpune i valjane razloge koji opravdaju njegovo donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka bila rezultat arbitrarnog postupanja.

12. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda s obzirom da je tužitelj rođen prije stupanja na snagu ZHD-a, njegov zahtjev za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske može se riješiti samo temeljem odredbe članka 30. stavka 1. toga Zakona u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, budući da se članak 4. i 5. ZHD-a (stjecanje hrvatskog državljanstva po načelu podrijetla ili krvne veze) odnosi samo na osobe (djecu) rođenu nakon stupanja na snagu navedenog Zakona 8. listopada 1991. Odredbom članka 24. stavka 3. i 5. ZHD-a propisano je da se zahtjev, između ostalog, za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka, te se može podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, a samo iznimno se može podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika ako se radi o osobi s invaliditetom (stavak 4.), s obzirom da predmetni zahtjev tužitelja nije podnesen osobno u smislu ZHD-a, koji se primjenjuje kao lex specialis mjerodavan za rješavanje predmetne upravne stvari, isti nije uredno podnesen, te se tužitelj neosnovano poziva na odredbe članka 71. i 108. ZUP-a. Stoga je pravilno utvrđeno da se u smislu članka 40. stavka 2. ZUP-a predmetni postupak ne može smatrati pokrenutim te da nije niti počeo teći rok iz članka 101. ZUP-a za odlučivanje o zahtjevu, uslijed čega u trenutku podnošenja tužbe nisu postojale pretpostavke za pokretanje spora zbog šutnje uprave.

13. Slijedom iznesenog, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud razmatrao samo postojanje procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Suprotno mišljenju tužitelja prvostupanjski sud je razmotrio činjenice odlučne za donošenje rješenja te nije počinio bitne povrede odredaba upravnog spora koje bi mogle biti od utjecaja na donošenje zakonite odluke. Stoga nije odlučan niti prigovor tužitelja da su mu povrijeđena prava time što se nije mogao očitovati na dokumentaciju priloženu spisu tuženika, pri čemu se napominje da se taj spis sastoji samo od zahtjeva tužitelja i žalbe upućene tuženiku te javnih isprava koje je sam tužitelj dostavio uz svoj zahtjev, a za koje je razumno očekivati da mu je sadržaj tih isprava poznat, te nije bilo potrebno ikakvo daljnje očitovanje tužitelja na iste. Također dodjeljivanjem oznake klase u povodu zahtjeva tužitelja tuženik nije priznao osnovanost tužbenog zahtjeva, kako to tužitelj pogrešno smatra, niti osnovanost tužbe proizlazi iz činjenice što tuženik nije odbacio žalbu, već je tužitelja uputio u mogućnost i način pokretanja postupka radi ostvarivanja svog prava.

14. S obzirom na sve navedeno, ovaj Sud nalazi da postupanjem suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja niti ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu odnosno pravično suđenje. Kako navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno je kao u točki I. izreke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska