REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-154/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Komunalac d.o.o., Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB 35080102633, kojeg zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-376/2020-5 od 16. rujna 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-15/2019-10 od 17. veljače 2020., u sjednici od 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-376/2020-5 od 16. rujna 2021. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda tako da je presuđeno:
„Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 Pr-15/2019-10 od 17. veljače 2020. i sudi:
Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, poslovno uvjetovanom, s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 19. travnja 2019., KLASA: 112-07/17-01/02, URBROJ: 2125/11-07-01-19-036, kojom je tuženik Komunalac d.o.o sa sjedištem u Korenici, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633 otkazao tužitelju ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ugovor o radu od 11. ožujka 2014. te da radni odnos tužitelja nije prestao.
Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe na kojem je radio temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2014., u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka uu iznosu od 2.500,00 kn roku od 8 dana, a u slučaju zakašnjenja zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od 17. veljače 2020. do isplate.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“ .
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema članku 382.a stavku 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ju preinači ili da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 391. stavcima 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je stavkom 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, radnika, za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika, poslodavca, od 19. travnja 2019., o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora o radu sklopljenoga između parničnih stranaka 11. ožujka 2014. i za vraćanje na rad.
7. U postupku nije sporno da je tuženik, poslodavac, 19. travnja 2019. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu koji je sklopio s tužiteljem, radnikom.
8. Prvostupanjski je sud obrazložio da je u postupku utvrdio sljedeće činjenice:
- da prema Pravilniku o organizaciji društva Komunalac d.o.o. (tuženika) od 5. ožujka 2018. zbog provedene reorganizacije rada zbog gospodarskih, tehničkih i poslovnih razloga kod tuženika više ne postoji radno mjesto tehničkoga direktora IX. grupe pa je odlukom tuženika od 19. travnja 2019. tužitelju otkazan Ugovor o radu skopljen 11. ožujka 2014. za radno mjesto tehničkoga direktora IX. grupe s ponudom izmijenjenoga ugovora o radu za radno mjesto poslovođe koje odgovara stručnim kvalifikacijama tužitelja;
- da je tužitelju kao radniku omogućeno da se u skladu s člankom 123. stavkom 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) izjasni o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima;
- da je tužitelj prije podnošenja tužbe u skladu s člankom 133. stavkom 1. ZR u zakonskom roku podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava;
- da se tuženik u zakonskom roku iz članka 133 stavka 2 Zakona o radu nije očitovao o zahtjevu tužitelja;
- da tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenoga ugovora o radu za radno mjesto poslovođe;
- da je tužitelj nakon završene srednje škole završio peti stupanj obrazovanja odnosno da nema višu ili visoku stručnu spremu;
- da je za radno mjesto poslovođe propisana viša ili srednja stručna sprema – tehnički smjer, a za radno mjesto tehničkoga koordinatora viša ili visoka stručna sprema – tehnički smjer;
- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće zbog čega je tuženik u skladu s člankom 150. stavcima 1. i 3. u vezi s člankom 153. stavkom 3. ZR podatke o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju dostavio sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkoga vijeća kako bi mu se omogućilo davanje primjedbi i prijedloga;
- da se sindikalni povjerenik o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu nije očitovao (slijedom čega se prema članku 151. stavku 3. u vezi s člankom 153. stavkom 3. ZR smatra da je suglasan s odlukom poslodavca.
9. Tužbeni zahtjev (citiran u točki 1. obrazloženja ovoga rješenja) prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu valjano utemeljena na članku 115. stavku 1. točki 1. ZR kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju kad prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
10. Drugostupanjski sud obrazložio je da nije osnovan tužiteljev žalbeni navod da tuženik nije postupio po članku 151. ZR kojim je propisana obveza poslodavca da surađuje s radničkim vijećem. Također, smatra da je tuženik, jer se prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, koji se o toj odluci nije izjasnio, pravilno odluku o otkazu donio uz suglasnost sindikalnoga povjerenika.
11. Razlog za osnovanost tužiteljeve žalbe i time za preinaku prvostupanjske presude drugostupanjski je sud dao, sažeo u rečenici: „Međutim, po ocjeni ovoga suda odlučno je da tužitelj, koji je u za to propisanom-ovršnom postupku zatražio vraćanje na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe, prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 Pr-2/2018-16 od 29. lipnja 2018., nikada nije vraćen na rad, u kojoj situaciji tuženik za to radno mjesto – tehničkog direktora IX grupe, tužitelju nije mogao otkazati ugovor o radu od 11. ožujka 2014.“. Zato je prvostupanjsku presudu preinačio pozivom na članak 373. točku 3. ZPP, kojim je propisano da će drugostupanjski sud presudu preinačiti ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
12. U postupku inače nije sporno da je tuženik 14. prosinca 2017., prije donošenja odluke o otkazu u govora o radu koja je predmet osporavanja u ovom postupku, donio Odluku o otkazu istoga ugovora o radu sklopljenoga s tužiteljem. Ta je odluka utvrđena nedopuštenom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr- 2/2018-16 od 29. lipnja 2018., a tom je presudom i naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto tehničkoga direktora IX. grupe. Ovdje pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu od 19. travnja 2019. tuženik je donio kao odluku iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR, obrazloživši da zbog provedene reorganizacije rada zbog gospodarskih, tehničkih i poslovnih razloga kod tuženika više ne postoji radno mjesto tehničkoga direktora IX. grupe. Prema shvaćanju ovoga suda, kada poslodavac na temelju sudske presude ima obvezu vratiti radnika na točno određeno radno mjesto (a to je bila tuženikova obveza na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-2/2018-16 od 29. lipnja 2018.), a toga radnoga mjesta više nema, ovlašten mu je odmah po vraćanju na rad dati poslovno uvjetovani otkaz (tako u rješenju ovoga suda Revr 528/13-2 od 29. travnja 2014.). Iz obrazloženja drugostupanjske presude ne proizlazi otkud zaključak drugostupanjskoga suda o činjenici da tuženik nije tužitelja vratio na rad, na što tuženik ukazuje u predmetnoj reviziji. Jasan zaključak da je ovu činjenicu utvrdio prvostupanjski sud ne proizlazi pak iz prvostupanjske presude. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, međutim, to da se tuženik poziva na to da je pozvao tužitelja da se vrati na rad.
13. Zato osnovano tuženik u reviziji u odnosu na obrazloženje drugostupanjske presude ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koja postoji zato što glede odlučne činjenice na kojoj drugostupanjski sud zasniva odluku ne postoje jasni razlozi koji bi bili utemeljeni na utvrđenim činjenicama.
14. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke) kako bi drugostupanjski sud ponovno ispitao prvostupanjsku presudu.
15. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
