Poslovni broj: Usž-3713/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnici u Rijeci, N. Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kojić & partneri d.o.o., odvjetnici u Malom Lošinju, Lošinjskih brodograditelja 23, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1317/2023-16 od 19. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1317/2023-16 od 19. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1317/2023-16 od 19. svibnja 2025., naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u visini od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora odbijen kao neosnovan.
2. Zainteresirana osoba je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da sud nije decidirano naveo razloge zašto, osim troška sastava odgovora na tužbu, ostali troškovi nisu priznati kao nužni i opravdani za rješavanje spora. Pojašnjava da je od strane suda bila pozvana dostaviti etažni elaborat iz zbirke isprva Zemljišnoknjižnog suda u Malom Lošinju, ali budući traženom dokumentacijom nije raspolagala, podneskom od 20. prosinca 2024. se morala o tome očitovati. Nadalje tvrdi da je uz podnesak od 28. siječnja 2025. dostavila drugu relevantnu dokumentaciju (Rješenje o povezivanju glavne knjige i KPU Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Malom Lošinju), a nakon čega je tužitelj povukao tužbu. U odnosu na podnesak od 3. veljače 2025. pojašnjava da je riječ o troškovniku koji je, uslijed činjenice da je tužitelj povukao tužbu izvan ročišta, svakako bio nužan i opravdan u smislu odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima, jer zainteresirana osoba nije imala drugog načina zatražiti naknadu troškova spora.
2.1. Tvrdi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je u protivnosti s odredbama članaka 147. i 148. Zakona o upravnim sporovima, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i usvojiti zahtjev za naknadu troškova, a podredno poništiti rješenje i vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, obzirom da su troškovi koje zainteresirana osoba potražuje neosnovani te predlaže istu odbiti.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iz žalbe sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti odluke.
7. Osporenom rješenju, prethodilo je rješenje istog suda poslovni broj Us I- 1317/2023-12 od 3. veljače 2025., kojim je upravni spor pozivom na odredbu članka 106. stavka 1. točka 2., vezano uz članak 101. stavka 1. i 3. ZUS-a obustavljen, obzirom da je tužitelj, podneskom od 31. siječnja 2025., povukao tužbu.
7.1. Podneskom od 3. veljače 2025. zainteresirana je osoba, sukladno odredbi članka 148. stavka 3. ZUS-a, zatražila naknadu nastalih troškova spora, potražujući time naknadu na ime troška sastava odgovora na tužbu, podneska od 2. listopada 2024., 20. prosinca 2024., 28. siječnja 2025. i 3. veljače 2025. , a koji iznos uz pripadajući PDV, ukupno iznosi 4. 375,00 eura.
8. Ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 19. svibnja 2025. , na temelju odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove ovog upravnog spora u visini od 1.250,00 eura, a koji iznos se odnosi na zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu, dok je u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška prethodno navedenih podnesaka odbijen, uz obrazloženje da isti nisu bili nužni ni opravdani za rješavanje spora.
9. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora te da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.), a prema pak odredbi članka 147. stavka 5. ZUS-a, stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
10. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu, to je osnovano, sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 147. stavka 5. ZUS-a, naloženo tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak sastava odgovora na tužbu, jer predmetni podnesak i prema ocjeni ovog Suda, sadrži pravna i činjenična razlaganja u smislu odredbe Tar. br. 27/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), odnosno radi se o opravdanom izdatku kakvog ima u vidu članak 144. stavak 1. ZUS-a.
11. Međutim, obzirom da je sud dužan provjeriti ulazi li pojedina stavka troškovnika u opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora, a da opravdanost izdataka učinjenih tijekom ili u sporu ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja predmeta spora i provedenim dokazima, razmatrajući sadržaj svakog pojedinog podneska, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda, da zainteresiranoj osobi nije trebalo priznati trošak sastava podnesaka od 20. prosinca 2024., 28. siječnja 2025. i
3. veljače 2025., uz pripadajući PDV.
12. Naime, kao što je sama zainteresirana osoba u žalbi navela podneskom od 20. prosinca 2024. se samo obrazlažu okolnosti zbog kojih nije postupljeno po rješenju suda kojim je pozvana dostaviti etažni elaborat te obzirom da ne sadrži pravna i činjenična razlaganja koja bi bila od utjecala na odluku u konkretnom sporu, to isti nije bio nužan ni potreban jer nije pridonio rješavanju u ovoj upravnoj stvari.
12.1. Nadalje, iako, pravilno navodi da je uz podnesak od 28. siječnja 2025. zainteresirana osoba dostavila rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna Služba u Malom Lošinju posl. br. Rz-09/15 od 30. studenoga 2017. iz kojeg proizlazi da je objekt (čije vlasništvo je tužitelj u konkretnom predmetu osporavao) u cijelosti u vlasništvu zainteresirane osobe, riječ je o rješenju iz 2017. godine. Stoga je valjano odbijen trošak sastava podneska od 28. siječnja 2025. jer je navedeno rješenje, kojim dokazuje svoje vlasništvo na spornom objektu, zainteresirana osoba mogla dostaviti uz odgovor na tužbu, a za koju radnju joj je trošak priznat.
12.2. Zaključno, u odnosu na podnesak od 3. veljače 2025., pojašnjava se da je osim već prethodno zatražene naknade troška sastava odgovora na tužbu, istim zatražena jedino naknada onih podnesaka za koje je prethodno obrazloženo da nisu bili nužni niti opravdani, stoga se niti sastav podneska, kojim se specificiraju troškovi za koje se naknada traži, ne može smatrati opravdanim.
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, valjalo je stoga, na temelju odredbi članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jelena Rajić
