REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-4089/2024-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice Općine Kamanje, Kamanje 107, OIB: 01582703044, koju zastupa opunomoćenik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, OIB: 767673669197, radi odbijanja zahtjeva za isplatu, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-824/2024-11 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-824/2024-11 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-08/23-01/1047, URBROJ: 525-04/128-24-3 od 26. travnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 26. travnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv Odluke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/16-07-02-02/0171, URBROJ: 343-1504/01-23-057 od 24. kolovoza 2023. kojom je, točkom I. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu podnesen 18. prosinca 2020. pod ID brojem 1427468.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da je pogrešan stav suda da je tužiteljica znala ili morala znati da je za predmetne radove potrebna građevinska dozvola jer je takav stav pogrešan i zasnovan na pretpostavkama koje nemaju uporište u činjenicama. Pojašnjava da je prvostupanjsko tijelo objavilo predmetni natječaj te da je točkom 5. Priloga II navedeno, između ostalog, da je potrebno dostaviti akt kojim se odobrava građenje ili drugi odgovarajući dokument koji dokazuje da se ulaganje može provesti bez izdavanja akta kojim se odobrava građenje, izdan od središnjeg ureda ili upravnog tijela nadležnog za poslove graditeljstva. Sukladno navedenom, navodi da je dostavila svu traženu dokumentaciju, a činjenica što je zatražila građevinsku dozvolu za taj projekt prije nego je zatražila potvrdu upravnog tijela nije sporna i nije protuzakonita. Obzirom da je utvrdila da neće moći ishoditi građevinsku dozvolu na vrijeme, a radilo se o radovima za koje je smatrala da bi mogli biti izvedeni i bez građevinske dozvole, zatražila je mišljenje upravnog odjela nadležnog za poslove graditeljstva i prostornoga uređenja. Navedeno tijelo je, u bitnom, dalo odgovor da za rekonstrukciju nerazvrstane ceste, pod uvjetom da se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Naglašava da je iz navedenog vidljivo da je predmetno tijelo imalo u vidu konkretan projekt po kojem su radovi izvršeni te da temeljem tog projekta, a pod određenim uvjetima, građevinska dozvola nije potrebna. Tvrdi da je na navedenu okolnost predložila provođenje građevinskog i geodetskog vještačenja, međutim da je isto sud odbio i time onemogućio tužiteljicu da dokaže da je ispoštovala uvjet da predmetnim radovima nije mijenjana usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

2.1. Nadalje tvrdi da su i tuženik i sud odluke donijeli isključivo na temelju mišljenja Ministarstva graditeljstva koje smatra da je trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, a koje je dano samo na temelju projekta, bez izlaženja na teren, a pri čemu mišljenja ministarstva nisu pravno obvezujući dokumenti za razliku od potvrde koju je ishodila tužiteljica. Ukazuje na to da sve i da mišljenje Ministarstva i jest javna isprava, tužiteljica mora imati mogućnost na sudu dokazivati njezinu istinitost, što je i pokušala dokaznim prijedlozima za provođenje vještačenja. Zaključno navodi da nije zakonito kazniti tužiteljicu zato što se pouzdala u javnu ispravu za koju postoji presumpcija istinitosti i to samo zato što je pokušala prvo ishoditi građevinsku dozvolu. Predlaže usvojiti žalbu te ukinuti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, na temelju zahtjeva podnesenog 22. prosinca 2016. Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (prvostupanjsko tijelo) tužiteljici odlukom o dodjeli sredstva (KLASA: 440-12/16-07-02- 02/0171, URBROJ: 343-2112/01-18-010) dodijeljena potpora za Podmjeru 7.2. „Ulaganje u izradu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta male infrastrukture, uključujući ulaganja u obnovljive izvore energije i uštedu energije“-provedba tipa operacije 7.2.2. „Ulaganja u građenje nerazvrstanih cesta“ u iznosu od 3.199.818,75 kn. Prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva za potporu, tužiteljica je, u skladu s Prilogom II „Obvezna dokumentacija zahtjeva za potporu“, uz ostalu dokumentaciju, dostavila i očitovanje Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo Ozalj od 16. prosinca 2016., a iz kojeg proizlazi da za prijavljeno ulaganje u rekonstrukciju nerazvrstane prometnice Vinska cesta – odvojci I do V na području Općine Kamanje, u skladu s člankom 5. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim građevinama („Narodne novine“ broj: 79/14., 41/15. i 75/15.) nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

6.1. Nadalje, tijekom administrativne provjere dokumentacije, dostavljene od strane tužiteljice uz zahtjev za isplatu konačne rate, točnije uvidom u Uporabnu dozvolu od 16. listopada 2020., izdanu od Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo, da je, naknadno, za prijavljeno ulaganje u rekonstrukciju nerazvrstane prometnice Vinska cesta – odvojci I do V na području Općine Kamanje, na temelju istog Glavnog projekta ZOP- 22-10/16 iz listopada 2016. temeljem kojeg izdano očitovanje od 16. prosinca 2016., po zahtjevu tužiteljice, 7. veljače 2017. izdana građevinska dozvola.

6.2. Na okolnosti vezane za izdavanje predmetnih dokumenata na temelju istog glavnog projekta ZOP - 22-10/16 iz listopada 2016., Upravni odjel za prostorno uređenje i građenje i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo Ozalj, se očitovao podneskom dostavljenim prvostupanjskom tijelu 4. ožujka 2021. u kojem je pojasnio da je postupak ishođenja građevinske dozvole temeljem zahtjeva tužiteljice završen, nakon što su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje, sukladno Zakonu o gradnji te da što se tiče djelokruga tog tijela nije učinjena nikakva greška što je prethodno ishođena potvrda vezana uz Pravilnik o jednostavnim građevinama, jer u tom trenutku građevinske dozvole zaista nije bilo, već je tužiteljica nakon toga ispunila vrlo zahtjevne uvjete za izdavanje građevinske dozvole, koja joj je i dostavljena.

6.3. Obzirom da iz dostavljenog očitovanja upravnog odjela nije moglo nedvojbeno utvrditi mogu li se radovi predviđeni Glavnim projektom ZOP - 22-10/16 iz listopada 2016. izvoditi bez građevinske dozvole, prvostupanjsko je tijelo, također, na navedenu okolnost, zatražilo mišljenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Navedeno tijelo je u očitovanju od 18. ožujka 2021., nakon uvida u dostavljene dokumente i priloženi tekstualni dio Glavnog projekta izrađenog za rekonstrukciju nerazvrstane ceste, prometnice Vinska cesta – odvojci I do V u Kamanju, izrazilo shvaćanje da u projektu opisani radovi prelaze obim radova definiranih člankom 5. stavka 1. Pravilnika te da se iz tekstualnog dijela Glavnog projekta može zaključiti, da se radi o izvedbi građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini, kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu koji su definirani člankom 3 stavka 1. točka. 28. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), kao radovi rekonstrukcije građevine za koju je potrebno sukladno odredbama Zakona o gradnji ishoditi građevinsku i uporabnu dozvolu.

7. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom s Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. do 2020. („Narodne novine“, broj: 91/19., 37/20., 31/21., 134/21. i 10/23.) propisano je da je nepravilnost povreda odredaba prava Zajednice koja proizlazi iz učinjene ili propuštene radnje od strane gospodarskog subjekta, a što je dovelo ili je moglo dovesti u pitanje opći proračun Zajednica ili proračune kojima Zajednice upravljaju, bilo smanjenjem ili gubitkom prihoda iz vlastitih sredstava prikupljenih izravno u ime Zajednica, ili neopravdanim izdacima u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, odnosno članka 2. stavka 1. točke g) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

7.1. Odredbom članka 40. stavka 3. točka d. Pravilnika o provedbi Mjere 07 "Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, za razdoblje 2014. do 2020. („Narodne novine“, broj: 71/16., 15/17., 17/17. i 27/17., dalje: Pravilnik) propisano je da će Agencija za plaćanje donijeti Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu ukoliko se tijekom obrade zahtjeva za isplatu utvrdi ukupna nepravilnost, uzimajući u obzir i nepravilnosti utvrđene u prethodnim Zahtjevima za isplatu u slučaju isplate u ratama, koja prelazi iznos od 50% ukupne vrijednosti odobrenih sredstva javne potpore.

8. Razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem upravnih tijela, čija je zakonitost potvrđena prvostupanjskom presudom, da je tužiteljica time što je prilikom predaje dokumentacije dostavljene uz zahtjev za predmetnu potporu dostavila očitovanje Upravnog odjela za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo Ozalj od 16. prosinca 2016. znajući pri tom da je za prijavljeni projekt potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, dovela prvostupanjsko tijelo u zabludu i time neopravdano stekla povoljniji položaj u odnosu na ostale prijavitelje koji su postupali u dobroj vjeri, a što je imalo za posljedicu odbijanje zahtjeva za isplatu.

9. Naime, tužiteljica je podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole 2. prosinca 2016., dakle prije podnošenja zahtjeva za izdavanje očitovanja Upravnog odjela od 9. prosinca 2016. U svrhu utvrđivanja pravno odlučne činjenice, odnosno je li za izvođenje predmetnih radova bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ili ne, prvostupanjsko tijelo je, kao što je prethodno navedeno, zatražilo mišljenje resornog Ministarstva, a koje je potvrdilo da se izvođenju predmetnih radova nije moglo pristupiti samo na temelju Glavnog projekta. Osim navedenog iz samog glavnog projekta (točka 2.1.1. „Zajednički tehnički opis“) proizlazi da mu je svrha ishođenje građevinske dozvole za rekonstrukciju predmetne nerazvrstane ceste, a iz kojeg razloga je u konačnici građevinska dozvola i ishođena. Ovdje se napominje da je predmetna građevinska dozvola izdana tek je 7. veljače 2017., dakle nakon vremena kad je natječaj bio otvoren (do 23. prosinca 2016.).

10. Slijedom svega navedenog, to je i po ocjeni ovog Suda, tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva za potporu nesumnjivo znala, odnosno morala znati da je za prijavljeni projekt potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, a dostavom očitovanja Upravnog odjela od 9. prosinca 2016. prilikom prijave na natječaj, samo je formalno nadomjestila obvezni dokument iz Priloga II. točke 5. Natječaja. Takvo postupanje ima za posljedicu utvrđenje postojanja nepravilnosti u 100% vrijednosti odobrenih (isplaćenih) sredstva iz prethodno citirane odredbe članka 40. stavka 3. točke d Pravilnika, obzirom da do nepravilnosti nije došlo, zahtjev tužiteljice bi bio odbijen.

11. Zaključno, a u odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije proveo predloženi dokaz (provođenje građevinskog i geodetskog vještačenja), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Međutim, isti se dužen izjasniti o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio rješenjem donesenim na ročištu za raspravu 19. rujna 2024., osnovano ocijenivši da izvođenje navedene dokazne radnje nije nužno, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić