REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1348/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, Martićeva 17, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2082/2022-4 od 12. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3093/2017-39 od 23. svibnja 2022., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija umješača te se preinačuju točka I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2082/2022-4 od 12. prosinca 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3093/2017-39 od 23. svibnja 2022., u dijelu izreke za iznos zateznih kamata koje na iznos glavnice od 12.500,00 kuna (1.659,04 eura) teku od 27. srpnja 2017. do 13. travnja 2020. tako da se prihvaća žalba umješača i odbija zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamata na iznos 12.500,00 kuna (1.659,04 eura) tekuće od 27. srpnja 2017. do 13. travnja 2020 kao neosnovan.

II. Revizija umješača u preostalom dijelu se odbija kao neosnovana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 7.359,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže opisano u izreci kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3093/2017-39 od 23. svibnja 2022., u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 7.359,10 kn/976,72 eura1 sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenoga 2017. do isplate, u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 112.500,00 kn/14.931,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2017. do isplate, kao i u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 24.070,50 kn/3.194,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2022. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3093/2017-39 od 23. svibnja 2022., u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos 7.359,10 kn/976,72 eura prihvaćen od 26.srpnja do 1. studenoga 2017., u pobijanom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 112.500,00 kn/14.931,32 eura do iznosa od 150.000,00 kn/19.908,42 eura (za iznos od 37.500,00 kn/4.977,11 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od do isplate, kao i u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 24.070,50 kn/3.194,70 eura do iznosa od 32.094,00 kn/4.259,61 eura (za iznos od 8.023,50 kn/1.064,90 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2022. do isplate, i u tom dijelu sudi:

„Odbija se kao neosnovan dio zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 7.359,10 kn/976,72 eura prihvaćen od 26. srpnja do 1. studenoga 2017. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 37.500,00 kn/4.977,11 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2017. do isplate. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.023,50 kn/1.064,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2022. do isplate.“

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 169,77 eura u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi umješaču na strani tuženika troškove žalbe u iznosu od 187,70 eura u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1735/2024-2 od 30. travnja 2024., dopustio izjavljivanje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2082/2022-4 od 12. prosinca 2023., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, u odnosu na pravna pitanja:

„1. Ima li pravo na naknadu štete zbog smrti bliskog srodnika temeljem odredbi čl. 1101. ZOO osoba (tužiteljica) čiji je srodnik (otac) skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradala drugi bliska srodnica tužiteljice (sestra)?

2. Ostvaruje li tužiteljica u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za naknadom neimovinske štete ili od dana kada je postavila taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) zbog smrti sestre koja je stradala u prometnoj nesreći, kao putnica u vozilu, kojim je upravljao DN, koji je uslijed ozljeda zadobivenih u toj nezgodi preminuo kao i suvozačica AN, a vozilo koje je izazvalo prometnu nezgodu je rumunjske registracije MS 36-ZOL.

8. U predmetnom postupku sudovi su na temelju utvrđenja da je tužiteljica od 4. kolovoza 1997. do 31. listopada 2006. bila prijavljena na adresi [adresa], a od 31. listopada 2006. u [adresa] (uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu), dok je pokojna ŠN od 4. kolovoza 1997. do 23. srpnja 2017. bila prijavljena na adresi u [adresa] te da su na toj istoj adresi prebivali i roditelji DN i AN (uvjerenje o prebivalištu za prednicu tužiteljice) te da je pokojna sestra tužiteljice koja je živjela s njihovim roditeljima, pomagala oko tužiteljičine djece najmanje 5 dana tjedno kod nje ili su njezina djeca bila kod sestre i roditelja, da je tužiteljica financijski pomagala sestru koja je samo sezonski radila par mjeseci u šećerani, ali da prije prometne nezgode nije više niti radila, da su puno vremena provodile zajedno, da pokojna sestra nije imala obitelj te da su bile emocionalno vezane i preko djece tužiteljice, i da su puno vremena provodile skupa (iskaz tužiteljice), zaključili kako je postojala jaka emocionalna veza između dvije sestre kao i trajnija zajednica života.

8.1. Slijedom navedenog, ocjena je suda sudova u postupku kako činjenica gubitka sestre kao i roditelja tužiteljice predstavlja za tužiteljicu izuzetno veliku i jaku duševnu bol zbog smrti bliskih osoba, zbog čega su prihvatili kao osnovan zahtjev za isplatu dosuđenog iznosa po osnovu duševne boli zbog gubitka bliske osobe, sve pozivom na odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO).

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica pripada krugu osoba kojima pripada pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO

10. Revident svoj prigovor pogrešne primjene materijalnog prava temelji na činjenici da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio otac tužiteljice , koji je tom prilikom upravljao automobilom u kojem je sestra tužiteljice bila putnik, pa smatra da zbog toga tužiteljici ne pripada pravo na naknadu po odredbi čl. 1101. st. 2. ZOO.

11. Neosnovani su revizijski navodi u tom pravcu.

12. Sudovi u postupku pravilno su odlučili o odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužiteljici, budući da se njezina prednica u smislu odredbe čl . 1069. ZOO, smatra trećom osobom, jer je u predmetnom štetnom događaju smrtno stradala kao putnica u jednom od dva motorna vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nesreći pa za tu štetu odgovaraju imatelji (vlasnici) vozila po objektivnom kriteri ju, odnosno osiguratelji. Za odgovornost prema trećoj osobi, u ovom slučaju njezinoj pravnoj sljednici, nije odlučno koji od imatelja je skrivio nastanak prometne nesreće, je li samo jedan od njih ili oba te nije odlučan stupanj njihove odgovornosti, slijedom čega su revizijski navodi u tom dijelu, neosnovani.

13. I prema ocjeni ovoga suda, pravilno su sudovi u postupku primijenili materijalno pravo iz čl. 1101. st. 2. kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete po osnovu duševne boli zbog gubitka bliske osobe.

13.1. Naime, točno je da citirana odredba čl. 1101. st. 2. ZOO ima na umu situaciju u kojoj je treća osoba prouzročila smrt ili naročito teški invaliditet bliskog srodnika osobe kojoj pripada pravo po toj zakonskoj odredbi na naknadu zbog duševnih bolova. To znači da se ta odredba ne odnosi na slučaj kad je smrt ili naročito teški invaliditet prouzročio sam taj neposredno oštećeni, bliski srodnik ili sama posredno oštećena osoba koja se pojavljuje kao tužitelj i traži naknadu. No, to ne znači da posredno oštećenoj osobi ne bi pripadalo pravo na naknadu u slučaju da je smrt bliske osobe uzrokovala treća osoba koja također spada u krug bliskih srodnika i posredno oštećenih, jer se ta osoba smatra trećom osobom u odnosu na osobu koja se pojavljuje kao tužitelj i neposredno oštećenu osobu ( tako i Rev 463/2004).

13.2. Dakle, okolnost što je otac tužiteljice prouzročio prometnu nezgodu, u kojoj je nastupila smrt sestre tužiteljice, nije od utjecaja na pravo tužiteljice na naknadu u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO. Na to pravo bi bio od utjecaja samo slučaj da je smrt sestre prouzročila sama tužiteljica.

14. Iz tih razloga nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO ocjenjujući da tužiteljici pripada pravo na naknadu za duševne bolove zbog smrti sestre te je u tom dijelu valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

14.1. Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

15. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje u reviziji.

16. Nadalje, uzimajući u obzir sadržaj preostalog pitanja u reviziji, dovoljno je u nastavku izložiti tijek izmjena visine tužbenog zahtjeva učinjenih tijekom postupka.

17. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 2. studenog 2017. navela da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznosu 100.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 27. srpnja 2017., koji je priložila uz tužbu.

18. Tužiteljica je u podnesku od 14. travnja 2020. navela da, zbog promjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos 150.000,00 kn.

19. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev sud drugog stupnja djelomično je preinačio prvostupanjsku odluku kojom je u cijelosti prihvaćen zahtjev za naknadom neimovinske štete te istu dosudio u iznosu 112.500,00 kn. Pri tom je na cjelokupno dosuđeni iznos naknade štete drugostupanjski sud dosudio i zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U istom su, dakle, tijeku dosuđene i zatezne kamate i na povećane dijelove tužbenog zahtjeva (preinačene tužbom) koje se odnose na naknadu neimovinske štete, pozivajući se na čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) i na (drugostupanjski sud) odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-550/2014 od 18. studenog 2015. i Rev-934/2014 od 5. travnja 2017.

20. Ovaj sud utvrđuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 12. st. 4. ZOOP, zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa

- ZOOP.

22. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nikako nije mogao već u trenutku inicijalnog utuženja pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosima tek zatraženim kasnije, po preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

23. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP ovaj sud se već izjasnio u odluci broj Rev - 550/2014-2 od 18. studenoga 2015., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

24. S obzirom na to da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka preinačila tužbu povisujući zahtjev za naknadu neimovinske štete, zatezne kamate na tako povišene iznose ne mogu početi teći prije trenutka preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete.

25. Sve prethodno predstavlja reafirmaciju pravnog shvaćanja već izraženog u odlukama ovoga suda broj Rev-1133/2021, Rev-376/2023, Rev-222/2023, Rev- 705/2022, Rev-184/2024, Rev-748/2024, Rev-1133/2021, pri čemu ovaj sud naglašava da se u revizijskim odlukama na koje se u pobijanoj odluci pozvao drugostupanjski sud nije izrazilo pravno shvaćanje o ovopredmetnom pravnom pitanju tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbe.

26. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Oštećenik pravo na zateznu kamatu na dio iznosa naknade neimovinske štete uzrokovane uporabom motornog vozila od osiguratelja koji iznos je zatražen preinačenjem tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva ima od dana preinačenja tužbe.“ .

27. Primjenjujući tako izraženo pravno shvaćanje na ovaj, konkretni slučaj, za ponoviti je da je tužbom utuženo 100.000,00 kuna, da je podneskom od 14. travnja 2020. tužbeni zahtjev u dijelu za naknadom neimovinske štete povećan , dakle preinačen na 150.000,00 kn, a da je pravomoćno prihvaćen zahtjev za isplatom 112.000,00 kn. Dakle, preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete iznosi 12.500,00 kuna.

28. Iz toga proizlazi da preinačeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neimovinsku štetu iznosi 12.500,00 kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje (1 € = 7,53450 kn) i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22), iznosi 1.659,04 eura. Na taj iznos zatezne kamate mogu teći tek od dana preinačenja - 14. travnja 2020., pa je zatezne kamate na taj iznos, tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (kako je dosuđeno nižestupanjskim odlukama) do 13. travnja 2020., valjalo odbiti, tj. u tom smislu preinačiti nižestupanjske odluke.

29. Stoga je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

30. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka s obzirom na to da je tuženik u revizijskoj fazi postupka uspio samo glede sporednog potraživanja (tako i Rev-448/2024-2 od 26. studenoga 2024.), i to djelomično, a djelomično je revizija odbijena.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek