REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-77/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić u Karlovcu, protiv tuženika MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mamula odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja postojanja prava služnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-680/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-143/2020-44 od 8. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-143/2020-57 od 13. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-680/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-143/2020-44 od 8. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-143/2020-57 od 13. kolovoza 2024., u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržana prava na obrazloženu odluku.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-680/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-143/2020-44 od 8. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-143/2020-57 od 13. kolovoza 2024., tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši da su im u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to između ostaloga pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i da se stranka na te povrede ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. U skladu sa odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP-a, u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke, dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštanje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Tužitelji u prijedlogu, između ostaloga, ističu da su im povrijeđena prava na pravično suđenje propisana Ustavom i Konvencijom jer da su razlozi u drugostupanjskoj presudi nerazumljivi, nejasni, neargumentirani i netočni. To, između ostaloga, stoga što se u pobijanoj odluci navodi da od strane tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava stvarne služnosti puta - služnosti prolaza i provoza u korist povlasne nekretnine u posjedu tužitelja (označene kao kčbr. [katastarska čestica] visokoprizemna stambena zgrada, slobodnostojećeg tipa, dvorište i livada površine 236 čhv upisane u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a na teret poslužne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] put površine 54 čhv (obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pobliže opisano u izreci pod točkom I. pobijane presude jer da za stjecanje toga prava nije protekao vremenski period od dvadeset godina posjedovanja navedenoga puta. Navodi da se pritome drugostupanjski sud poziva na zapisnik od 24. siječnja 2020. iz postupka vođenim pod brojem P-306/19 na temelju kojeg utvrđuje da su tužitelji tek od 2020. postali vlasnici povlasnoga dobra, a sve kada bi tome tako i bilo da pobijana odluka nema razloga o tome zašto u vrijeme trajanja dosjelosti, odnosno posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja nije uračunato i vrijeme posjedovanja pravnih prednika tužitelja te nekretnine.
6. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, a kojom preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti puta - služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine opisane u pobijanoj odluci, navodi da su tužitelji temeljem nagodbe od 24. siječnja 2020. iz postupka vođenih pod broj P-306/19 postali vlasnici kčbr. [katastarska čestica] (sva za 1/3 dijela) te nadalje u nastavku obrazloženja navodi da se nije ispunio zakonski uvjet za stjecanje dosjelošću prava služnosti na spornom putu za prolaz i provoz jer nije ispunjeno vrijeme u trajanju od dvadeset godina posjedovanja toga puta propisano odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV). Slijedom navedenoga a kako drugostupanjski sud ne navodi razloge zašto u vrijeme posjedovanja predmeta spora nije uračunato i vrijeme posjedovanja od strane prednika tužitelja to nije dao valjane i dostatne razloge za svoju odluku, na što se i pozivaju tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP-a ovaj sud ocijenio da su tužitelji učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda.
8. Stoga je, ovaj sud zaključio da je osnovan prijedlog za dopuštenje revizije zbog učinjene vjerojatnosti povrede temeljnog ljudskog prava pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci. U vezi s tvrdnjama o povredi preostalih temeljenih ljudskih prava uzima se da je u odnosu na te povrede prijedlog povučen također u skladu sa odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
