REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2207/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Iris Šoštarić i Velimir Šoštarić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-735/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1117/2019-34 od 22. ožujka 2022., na sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-735/2022-3 od 19. ožujka 2025. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 1117/2019-34 od 22. ožujka 2022. u točki III., IV. i V. izreke zbog pravnog pitanja:

„1. Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-735/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 1117/2019-34 od 22. ožujka 2022., zbog pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Ima li korisnik kredita pravni interes i valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene aneksom koji je sklopljen na osnovi ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a tužbeni zahtjev pritom nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)? 2. Je li sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi ili je ovlašten utvrditi njihovu nepoštenost i posljedično ništetnost isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača? 3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

4. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

5. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača? 6. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

8. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene? 9. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope? 10. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

11. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je postavljeno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje praksa nižestupanjskih sudova nije jedinstvena, a pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.) pa je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija dopuštena zbog postavljenog pravnog pitanja.

4. Sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzima se da je u odnosu na njih prijedlog povučen (ovako i Revd-1145/2025-2 i dr.).

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić