Poslovni broj: Usž-3400/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice LO iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1F, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, koju zastupa opunomoćenik Tomislav Pedišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici d.o.o., Zagreb, Gramača 2L, radi prava za zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2169/23-10 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2169/23-10 od 23. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-041-02/23-09/02, URBROJ: 567-02/03-23- 01 od 27. srpnja 2023. i nalaganje tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o zahtjevu za zaštitu tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka od 23. srpnja 2021. te nalaganje tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici trošak upravnog spora. Točkom I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2169/23-10 od 23. travnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a točkom II. izreke tužiteljici je naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Rješenjem tuženika od 27. srpnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud odlučne činjenice o ne postojanju suglasnosti u odnosu na zahtjev za korištenje godišnjeg odmora, nezakonitosti postupanja nadležne direktorice zainteresirane osobe odnosno ne zakonitost obrade osobnih podataka pogrešno utvrdio te na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe da je u predmetnom upravnom sporu predložila izvođenje dokaza saslušanjem i suočenjem s direktoricom poslovnice koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio kao suvišan. Smatra da prvostupanjski sud zbog pretjeranog formalizma ispušta iz vida da svrha obrade osobnih podataka od strane poslodavca, ovdje zainteresirane osobe, mora biti zakonita sukladno članku 7. točki f) Direktive o zaštiti podataka (dalje: DZP) i odnositi se na izvršavanje ugovora sukladno članku 7. točki b.) DZP-a te obrada podataka mora biti utemeljena na zakonu kao pravnoj osnovi za obradu podataka prema članku 7. točki c) DZP-a. Ističe da je prvostupanjski sud zaključio kako je u konkretnom slučaju riječ o internim pravilima poslodavca zbog promašenog i neosnovanog zaključka kako je predmetni zahtjev za korištenje godišnjeg odmora direktorica podnijela na temelju njezinog zahtjeva i u dogovoru s njom, a što nije točno niti spisu prileži dokaz koji bi potvrdio takav neosnovan zaključak suda. Navodi da sud zanemaruje kako pravo poslodavca u pogledu obrade osobnih podataka zaposlenika nije i ne može biti apsolutno, zbog čega su i predviđena druga ograničenja obrade osobnih podataka, a koja ograničenja prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pristupa, nije utvrđivao. Ističe da se bez privole ispitanika osobni podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom koji u ovom slučaju nisu ispunjeni niti ih prvostupanjski sud razmatra, a propustio je utvrditi da je zabranjena uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. Nadalje tužiteljica navodi kronologiju događaja te iznosi mišljenje da je tužbeni zahtjev osnovan polazeći od nesporne činjenice da je do 31. listopada 2020. bila na neplaćenom dopustu, što podrazumijeva da nema pristup IT obrascu odnosno korisničkom računu, da je odjavljena s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te je zainteresirana osoba kao poslodavac ne vodi u sustavu kao zaposlenika. Ponavlja navode iz tužbe da je zahtjev za korištenje godišnjeg odmora unesen u informacijski sustav zainteresirane osobe i odobren od nadležne direktorice LOZ, bez njezinog zahtjeva, suglasnosti i znanja. Ističe da joj je godišnji odmor odobren unatoč nepostojanju dogovora oko korištenja godišnjeg odmora za 2020. i izostanku pisane obavijesti mailom o odobrenom korištenju godišnjeg odmora i bez zaključenja ugovora o radu za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta. Ističe da je sporno to što je zahtjev za korištenje godišnjeg odmora sa svog korisničkog profila unijela direktorica poslovnice njezinog poslodavca, ovdje zainteresirane osobe, a bez njezinog zahtjeva, bez dogovora s njom i bez njezinog znanja, odnosno proizvoljno je podnijela zahtjev u njezino ime. Smatra da su zbog toga njezini osobni podaci nezakonito obrađivani jer lažno predstavljanje u korisničkom IT profilu nije zakonito ni pravilno te ona kao ispitanik ima pravo od voditelja obrade zainteresirane osobe dobiti potvrdu obrađuju li se njezini osobni podaci i ako se obrađuju ima pravo na pristup osobnim podacima, kao i dobiti informacije o obrađenim osobnim podacima, o svrsi obrade i roku pohrane. Tvrdi da svrha obrade podataka u konkretnom slučaju nije zakonita ni transparentna jer se odvijala protivno njezinoj volji i znanju, zlouporabom nadređenog položaja direktorice poslovnice prema njoj te prije nego što je informirana o obradi osobnih podataka. Smatra da se tuženik nekritički priklonio stavovima i interesima zainteresirane osobe izbjegavajući svoju odgovornost kao nadzornog tijela u smislu članka 51. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ - dalje: Opća uredba o zaštiti podataka. Navodi da tuženik i zainteresirana osoba, osim paušalnih i selektivnih tumačenja zakonskih odredbi, nisu dostavili drugačija shvaćanja ili praksu domaćih ili europskih nadzornih tijela i sudova, dok je evidentno kako su njezini podaci korišteni protivno zakonom propisanoj svrsi obrade te protivno njezinom znanju i volji, a posljedično tome i odredbama kolektivnog ugovora zainteresirane osobe te Zakona o radu („Narodne novine", 93/14., 127/17. i 98/19.). Stoga smatra da nije točan stav prvostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju zainteresirana osoba imala valjanu pravnu osnovu za obradu njezinih osobnih podataka u svrhu odobrenja zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora radi izvršenja ugovora o radu koji poslodavac sklapa s radnikom jer u konkretnom slučaju nije problem odobrenje zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora, već nezakonito podnošenje zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora u njezino ime, a koju okolnost prvostupanjski sud sustavno zanemaruje. Smatra da nije od značaja koji su njezini podaci korišteni i da su, kao takvi, nužni u svrhu odobrenja i evidentiranja godišnjeg odmora, već je relevantno jesu li njezini osobni podaci obrađeni protivno zakonskim odredbama. Ukazuje na dvostruke kriterije zainteresirane osobe kao poslodavca s obzirom na to da prema internim pravilima poslodavca nije imala status zaposlenika za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta niti bilo kakva prava, pa tako ni pristup IT obrascima, šiframa za rad, dok u ovom sporu zainteresirana osoba tvrdi kako su 16. listopada 2020. zakonito obrađivali njezine podatke iako je to izvršeno bez njezine privole, znanja i suglasnosti te bez obavijesti o obradi podataka i bez ugovora o radu koji proizvodi pravne učinke tek od 1. studenoga 2020. Drži da zbog navedenog ne postoji pravna osnova i zakonita svrha obrade njezinih osobnih podataka od strane zainteresirane osobe. S tim u vezi ističe da je zaštita osobnih podataka regulirana člancima 35. i 37. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14. - dalje: Ustav). Navodi da se člankom 8. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije te člankom 16. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđuje da svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka. Zaključno navodi da je onemogućena u raspravljanju pred prvostupanjskim sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka kao i načelo pravičnog postupka vezano za način na koji se dokazi predlažu i izvode na glavnoj raspravi pred sudom te je li postupak u cjelini, uključujući način na koji su dokazi bili predloženi i izvedeni pravičan, u smislu članka 29. stavka 1. Ustava. Smatra da joj je neosnovano ograničena mogućnost utvrđivanja relevantnih činjenica sukladno načelu materijalne istine te se poziva na odluku Ustavnog suda, broj: U-III-1053/2000 od 23. ožujka 2001. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži naknadu troškova za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi neosnovani. Navodi da je u konkretnom slučaju moglo doći samo do povrede internih pravila postupanja poslodavca tužiteljice, odnosno povrede propisa iz područja radnog prava koji uređuje međusobne odnose radnika i poslodavca, na što ukazuje i tužiteljica pozivajući se na odredbe Zakona o radu i kolektivnog ugovora. Ističe da se tužiteljica poziva na moguću zlouporabu položaja direktorice zainteresirane osobe i lažno predstavljanje u njezino ime, što spada u kaznenu sferu i u potpunosti isključuje moguću povredu Opće uredbe o zaštiti podataka. S tim u vezi navodi da tužiteljica svoja eventualno narušena prava može ostvarivati prema propisima na koje se poziva u tužbi (radno - pravni propisi), a ne prema propisima iz područja zaštite osobnih podataka. Ističe da podaci koji su korišteni u zahtjevu za korištenje godišnjeg odmora nisu podaci koji ulaze u privatnu sferu ispitanika, ovdje tužiteljice, odnosno ne radi se o osobnim podacima koji bi, kao takvi, bili posebno zaštićeni Općom uredbom o zaštiti podataka, već se radi o podacima relevantnim za korištenje prava koja su zajamčena odredbama posebnih propisa iz područja radnih odnosa. Posljedično tome promašeni su navodi tužiteljice o nezakonitoj svrsi obrade osobnih podataka i ne postojanju pravne osnove za obradu osobnih podataka tužiteljice. Navodi da se privola koju je tužiteljica dala 25. listopada 2020. na obrascu informacije o obradi podataka radnika u konkretnom slučaju ne smatra privolom za obradu osobnih podataka jer informacije o obradi podataka radnika predstavljaju politiku privatnosti poslodavca koju je svaki poslodavac sukladno člancima 13. i 14. Opće uredbe o zaštiti podataka dužan priopćiti ispitanicima/radnicima. S obzirom na izneseno smatra neosnovanim tvrdnje tužiteljice da je trebalo upotpuniti činjenično stanje provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice.

Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljica zasniva svoj stav prije svega na tvrdnji da je zainteresirana osoba jednostrano kreirala zahtjev za korištenje godišnjeg odmora 16. listopada 2020. bez njezinog znanja te se, polazeći od te tvrdnje, poziva na povredu prava na zaštitu osobnih podataka. Ističe da je tužiteljica u mail poruci upućenoj direktorici LOZ **.**.2020. potvrdila postizanje dogovora s tužiteljicom o korištenju godišnjeg odmora, nakon čega je imenovana sukladno dogovoru sa svog korisničkog profila unijela i odmah odobrila korištenje godišnjeg odmora tužiteljici. Napominje da je tužiteljica bila na neplaćenom dopustu za vrijeme kojeg prava i obveze iz radnog odnosa miruju sukladno članku 87. stavku 2. Zakona o radu, a nakon čega je odmah koristila godišnji odmor te stoga nije imala pristup informacijskom sustavu banke i nije bila u mogućnosti unijeti zahtjev za korištenje godišnjeg odmora u informacijski sustav zainteresirane osobe. S obzirom na takve okolnosti jedina mogućnost je bila da obrazac unese i odobri direktorica LOZ sa svog korisničkog profila. S obzirom na pogrešno prikazivanje činjenica od strane tužiteljice, navodi da dostavlja zapis iz informacijskog sustava iz kojeg je razvidno da je obrazac za korištenje godišnjeg odmora unijela i odobrila direktorica LOZ **.**.2020. Ističe da nedvojbeno proizlazi kako obrazac za korištenje godišnjeg odmora nije unesen bez znanja tužiteljice. U odnosu na pravnu osnovu za obradu osobnih podataka u ovome predmetu ponavlja kako se pravna osnova za obradu osobnih podataka u ovom slučaju temelji prvenstveno na obvezi izvršavanja pravnih obveza poslodavca sukladno članku 6. stavku 1. točki (b) i (c) Opće uredbe o zaštiti podataka. Upućuje na navode iz odgovora na tužbu da je opće prihvaćeno stajalište da za većinu obrade osobnih podataka na radnom mjestu privola radnika nije niti može biti valjana pravna osnova za obradu osobnih podataka zbog prirode odnosa radnika i poslodavca. Ističe da je stajalište Europskog odbora za zaštitu podataka te tuženika kako nije vjerojatno da radnik u svojstvu ispitanika može uskratiti poslodavcu privolu za obradu osobnih podataka bez straha ili stvarnog rizika od štetnih učinaka zbog uskrate privole. S obzirom na to da se tužiteljica u žalbi slaže kako privola ne može biti pravna osnova za obradu podataka u ovom predmetu, nejasno je zašto tijekom prvostupanjskog postupka te ponovno u žalbi ističe kako je zainteresirana osoba unijela zahtjev u informacijskom sustavu banke bez njezine suglasnosti. Neovisno o kontradiktornim i neutemeljenim tvrdnjama tužiteljice, zainteresirana osoba ponovno navodi kako do povrede prava na zaštitu osobnih podataka nije moglo doći te su u svrhu odobrenja korištenja godišnjeg odmora obrađivani isključivo osobni podaci koji su za izvršavanje pravnih obveza poslodavca nužni: ime i prezime radnice, ime i prezime direktorice, broj dana i razdoblje korištenja godišnjeg odmora. Navodi da je opisanim postupanjem tužiteljici omogućeno ostvarivanje prava na korištenje godišnjeg odmora sukladno pravima koja proizlaze iz ugovora o radu te sukladno zakonskim obvezama zainteresirane osobe kao poslodavca. Navodi da nije jasno koji je pravni interes tužiteljice za pokretanje i vođenje predmetnog postupka jer joj je omogućeno korištenje cjelokupnog godišnjeg odmora za 2020. po povratku s neplaćenog dopusta. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužiteljice. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Prema članku 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (načelo zakonitosti, poštenosti i transparentnosti), prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama (načelo ograničavanja svrhe); primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koju se obrađuju (načelo smanjenja količine podataka), točni i prema potrebi ažurni (načelo točnosti), čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanika samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju (načelo ograničenja pohrane); obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene i nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (načelo cjelovitosti i povjerljivosti).

9. Prema članku 6. stavku 1. točkama (a) do (f) Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedan od uvjeta propisanih točkama a) do f). Tako je prema točki (c) navedenog članka obrada zakonita ako je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade.

10. Uvidom u spis prvostupanjskog suda proizlazi da je sud, ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Presuda je obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka vezano za obradu njezinih osobnih podataka od strane poslodavca Erste & Steiermärkische Bank d.d., ovdje zainteresirane osobe, prilikom kreiranja u IT profilu zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora na njezino ime s korisničkog profila njezine direktorice LOZ.

12. U predmetnom postupku trebalo je utvrditi je li obradom osobnih podataka tužiteljice pri kreiranju zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora došlo do povrede Opće uredbe o zaštiti podataka.

13. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede članaka 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka jer je kreiranje i slanje obrasca/zahtjeva za korištenje godišnjeg odmora vezano za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, pa je obrada osobnih podataka zaposlenika u takvim situacijama nužna i zakonita.

14. Valja reći da je člankom 5. stavkom 1. Zakona o radu poslodavcu propisana obveza vođenja evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni, što je važno za pravilno i potpuno ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom. Članak 5. Zakona o radu doprinosi poštivanju propisa u vezi s radnim odnosom obiju ugovornih strana, jer su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati Zakona o radu i drugih zakona, kao i međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u suglasnosti s Ustavom te drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

15. Neosnovan je prigovor tužiteljice da obrada njezinih osobnih podataka nije bila zakonita tvrdeći da nije bila zaposlenik zainteresirane osobe u vrijeme korištenja neplaćenog dopusta te s tim u svezi da zainteresirana osoba tada nije mogla zakonito obrađivati njezine osobne podatke. Prema članku 3. stavku 2. točki 16) Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine", 73/17. - dalje: Pravilnik) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, evidencija o radnicima poslodavca sadrži, između ostalog, podatke o vremenu mirovanja radnog odnosa, neplaćenog dopusta ili korištenja drugih prava u skladu s posebnim propisom, iz čega slijedi da je zainteresirana osoba u svojstvu poslodavca tužiteljice bila u obvezi voditi evidenciju na propisani način, a što uključuje obradu osobnih podataka tužiteljice vezanih za ostvarivanje prava na godišnji odmor neposredno prije isteka razdoblja korištenja neplaćenog dopusta.

16. Imajući na umu naprijed navedene odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, Zakona o radu i Pravilnika, proizlazi da je zainteresirana osoba ovlaštena u zakonom određene svrhe obrađivati osobne podatke zaposlenika, uključujući i osobne podatke zaposlenika koji koriste neplaćeni dopust, a u konkretnom slučaju je sukladno članku 6. stavku 1. točki (c) Opće uredbe o zaštiti podataka obrada bila nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade podataka.

17. Stoga, kako se ovdje radi o podacima koji su potrebni za izvršavanje legitimnih ovlasti poslodavca odnosno u svrhu ostvarivanja prava iz radnog odnosa to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje kako je njime dano, zakonito.

18. Kako iz podataka spisa predmeta ne proizlazi da bi se navedeni podaci koristili u neke druge svrhe od onih propisanih zakonom jer su prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te je obrada nužna za izvršavanje obveza iz radnog odnosa koja se odnosi na omogućavanje zaposleniku korištenja godišnjeg odmora, to žalbeni navodi o nedostatku privole za obradu osobnih podataka nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje.

19. Suprotno mišljenju tužiteljice, time što nije proveden dokaz njezinim saslušanjem i suočenjem s LOZ nije počinjena bitna povreda postupka i nije dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na protivnu stranu. Treba reći da sud nije vezan dokaznim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je se izjasniti o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud pravilno kao suvišne odbio dokazne prijedloge tužiteljice koji se ne odnose na izvođenje navedenih dokaza, pravilno ocjenjujući da je odluku o zakonitosti osporenog rješenja mogao donijeti na temelju ostalih dokaza, odnosno činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude.

20. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede pravila postupka kao ni povrede ustavnih ni konvencijskih prava tužiteljice ovaj Sud nije našao.

21. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 74. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora tužiteljice (točka II. izreke) utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

22. Ovaj Sud nije cijenio opravdanim trošak sastava odgovora na žalbu u smislu članka 79 stavka 1. ZUS-a, jer isti nije pridonio rješavanju žalbe, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković