Poslovni broj: Usž-3978/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EC, državljanina Kazahstana, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2965/2025-6 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2965/2025-6 od 9. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/25-03/580, URBROJ: 511-19-32-25-2 od 4. kolovoza 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja, pružatelju prave pomoći, isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, rođenom **.**.1961. u mjestu Kaskelen, Kazahstan, državljaninu Kazahstana, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (točka 1. izreke), na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da su tuženikova utvrđenja iz osporenog rješenja neopravdana i činjenično nepotkrijepljena. Smatra da mu je neosnovano ograničeno pravo na slobodu, da rješenje nije doneseno nakon pravilno provedenog testa razmjernosti i da nije uzeto u obzir njegovo zdravstveno stanje te činjenica da je politički izbjeglica. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je ista neutemeljena i neosnovana. Ponavlja utvrđenja iz upravnog postupka, smatra da je pravilno zaključeno da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak jer postoji opravdana opasnost da bi u slučaju omogućenog kretanja mogao ponoviti istovjetno ili drugo kazneno djelo. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. svibnja 2025. nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz Bosne i Hercegovine, pri čemu je utvrđeno da je u putničkom prostoru karavan vozila bosanskohercegovačkih registarskih oznaka u svojstvu vozača prevozio osam državljana Sirije i Egipta bez dokumenata o identitetu. Zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela – kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ) i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ-a, Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je protiv tužitelja 16. srpnja 2025. podignulo optužnicu. S obzirom na navedeno, tuženik je donio ovdje osporeno rješenje na temelju članka 54. stavka 2. točaka 1. i 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: ZMPZ).
9. U postupku donošenja rješenja, koji je predmet ocjene zakonitosti u ovome upravnom sporu, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u Europski gospodarski prostor, odnosno u Republiku Hrvatsku, da postoji osnovana sumnja da je na teritoriju iste počinio kaznena djela i da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ-a ne može ostvariti svrha ograničavanja kretanja tužitelja do donošenja odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.
10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i članka 54. stavka 2. točke 1. i stavka 3. ZMPZ-a, prvostupanjski sud je zaključio da je ograničenje slobode kretanja tužitelja, na način kako je to određeno osporenim rješenjem, potrebno radi zaštite javnog poretka. Na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja zaključeno je da postoji rizik od bijega tužitelja s obzirom na njegovo ponašanje u Republici Hrvatskoj te da ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.
11. S obzirom na to da ZMPZ daje nadležnom javnopravnom tijelu (tuženiku) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera ograničenja kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance na tri mjeseca, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi nisu od utjecaja na odluku o njegovom smještaju u prihvatni centar za strance na temelju članka 54. stavka 2. ZMPZ-a, već će isti biti razmotreni u postupku donošenja odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.
13. Ovaj Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, prvostupanjski sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za smještaj tužitelja u prihvatni centar za strance. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
