Poslovni broj: Usž-4448/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja MUiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik Zoran Vulović iz Supetra , Bračka 1 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Frankopanska 1 , radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1488/2023-4 od 15. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1488/2023-4 od 15. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tuženi zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-410-23/22-01/165 , urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i rješenja financija , Porezne uprave , Područnog ureda Split , klasa: UP/I-416-02/2017-001/20 , urbroj: 513-07-17/22-24 od 12. ožujka 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 12. ožujka 2022., kojim je djelomično uvažen zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, koji na dan 1. siječnja 2017. iznosi 442.676,13 kuna i otpisano dugovanje tužitelja na dan 1. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 16.412,06 kuna, dok je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, koji na dan 1. siječnja 2017. iznosi 337.961,77 kuna.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su suprotni dokazima iz postupka te je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj navodi da su založnim pravom osigurana ranija, a ne predmetna potraživanja te je stoga pogrešno utvrđeno da nije nastupila zastara uslijed osiguranja hipoteke, odnosno zaloga na nekretnini temeljem zabilježbe, broj: Z-2116/09. Ističe da je založno pravo upisano u postupku osiguranja, poslovni broj: OVR-121/09, radi osiguranja tražbine po ovršnim ispravama, i to rješenjima poreznog tijela od 24. travnja 2004. pa smatra kako je iz istih očito da se osiguranje odnosi na ranija potraživanja, a ne na predmetna, jer bi time ovim založnim pravom bila osigurana potraživanja unaprijed, to jest i prije nego što su ista dospjela. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.
7. Prvostupanjski sud uvidom u spis tuženika utvrdio je, da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza na dodanu vrijednost utvrđenog u 2007. te poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2007. i 2008. jer je predmetni porezni dug osiguran upisom založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja, što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: Z-2116/09 od 10. rujna 2009., po zahtjevu tuženika.
8. S obzirom da se iz odredbe članka 94. stavka 10. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08.) proizlazi da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako se drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to je osnovan zaključak. prvostupanjskog suda da za navedena porezna dugovanja nije nastupila zastara prava na naplatu. Nadalje, prvostupanjski je sud ocijenio da je pravilno prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo da za poreznu obvezu poreza na kuću za odmor utvrđenu u 2016. nije protekao šestogodišnji zastarni rok u smislu odredbe članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona .
9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja kako su založnim pravom osigurana ranija predmetna potraživanja. Ističe se da je prvostupanjski sud dostatno obrazložio da je taj prigovor tužitelja neosnovan pozivajući se i na svoj stav koji je izrazio i ranijoj presudi, poslovni broj: 6 UsIpor-251/2020-14 od 20. prosinca 2021. odnosno ocijenjen ga neosnovanim.
10. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao i izreći presudu.
U Zagrebu 22. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković