Poslovni broj: Usž-4170/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Jelene Rajić predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], koju zastupa Maja Bilić Paulić , odvjetnica iz Zagreba , Kružna ulica 48 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , OIB: 72910430276 , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog odbora suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1512/2024-8 od 3. listopada 2024. , na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1512/2024-8 od 3. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se zahtijeva nalaganje tuženika u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude odlučiti o zahtjevu tužiteljice od 23. siječnja 2024. (točka I) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II).
2. Tužiteljica je protiv navedene presude izjavila žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je u konkretnom predmetu upravna stvar upravo „šutnja uprave“, odnosno ne donošenje odluke o zahtjevu stranke u zakonskom roku i to konkretno zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka koji je okončan pozitivno za tužiteljicu, odnosno koji je postupak rezultirao donošenjem rješenja tuženika kojim je usvojena žalba tužiteljice. Pojašnjava da je pokretanjem žalbenog postupka pred tuženikom žalba postala upravna stvar, a da Zakon o općem upravnom postupku ne sadrži odredbe kojima je propisano da se zahtjev za naknadu troškova u žalbenom postupku (pred drugostupanjskim upravnim tijelom) ne smatra upravnom stvari. Ukoliko upravno tijelo (kao u konkretnom predmetu) ne odnese odluku o zahtjevu, tada takvo postupanje („šutnja“) postaje upravna stvar jer se o tom propustu / nepostupanju odlučuje rješenjem (povodom žalbe). Smatra da, ako bi takvo rješenje, kojim drugostupanjsko tijelo usvaja žalbu zbog „šutnje uprave“ bilo procesne naravi, onda ne bi uopće bila propisana mogućnost pokretanja upravnog spora. Citira odredbu članak 119. Zakona o općem upravnom postupku te naglašava da je stavkom 3. navedenog članka Zakona izričito propisano da odluka o žalbi povodom „šutnje uprave“ predstavlja glavnu upravnu stvar obzirom da je predviđeno da drugostupanjsko tijelo može i samo riješiti upravnu stvar, a to što je tuženik u konkretnom predmetu usvojio žalbu i naložio prvostupanjskom tijelu da o „prvoj„ upravnoj stvari (prijedlogu za povrat odluči u roku), ne znači da se o ovoj upravnoj stvari ne može voditi upravni spor.
2.1. Nadalje, citira odredbu članka 98. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da ista izričito propisuje točan sadržaj drugostupanjskog rješenja i obvezu drugostupanjskog tijela da u rješenju kojim odlučuje o (usvojenoj) žalbi istodobno odluči i o troškovima te žalbe, pri čemu se poziva se na rješenja tuženika od 9. srpnja 2024. i 7. svibnja 2024., koja dostavlja u prilogu žalbi. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu u cijelosti, usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora, podredno, usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 30. listopada 2023. podnijela prvostupanjskom tijelu prijedlog za povrat u prijašnje stanje u upravnom postupku nepotpunog izvlaštenja, a obzirom da o istom navedeno tijelo nije u propisanom roku odlučilo, dana 15. prosinca 2023. podnijela je tuženiku žalbu zbog „šutnje uprave“, u kojoj je postavila i zahtjev za naknadu troškova postupka. O navedenoj žalbi, tuženik je odlučio rješenjem, poslovni broj: KLASA: UP/II-943-02/24- 01/01, URBROJ:514-04-02-01-01/08-24-02 od 3. siječnja 2024. na način da je naložio prvostupanjskom tijelu donijeti odluku o prijedlogu tužiteljice u roku od 30 dana. Obzirom da navedenim rješenjem tuženik nije odlučio o postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka, tužiteljica je 23. siječnja 2024. podnijela tuženiku zahtjev za donošenje dopunskog rješenja o troškovima, u kojem je tražila donošenje dopunske odluke o troškovima žalbe i upravnih pristojbi te odluke o trošku sastava tog podneska, a o čemu tuženik nije odlučio.
7. Odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala naložiti tuženiku odlučiti o njenom zahtjevu od 23. siječnja 2024., prvostupanjski je sud obrazložio da je riječ o odluci procesne prirode kojom se „požuruje“ postupanje javnopravnog tijela prije nego što će isto riješiti o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, stoga da se takva odluka, u kontekstu troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem. S navedenim utvrđenjem je ovaj Sud suglasan.
8. Naime, rješenje tuženika kojim se, povodom žalbe tužiteljice, prvostupanjskom tijelu nalaže riješiti predmet u određenom roku, ne smatra se konačnim rješenjem o upravnoj stvari, niti rješenjem o upravnoj stvari kojim se postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončava povoljno za stranku, već pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da je riječ o odluci procesne prirode kojom se nalaže prvostupanjskom tijelu, u određenom roku, donijeti odluku o prijedlogu tužiteljice za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje žalbe.
9. Osim navedenog, tužiteljica je podneskom od 23. siječnja 2024. zahtijevala donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, a koji je zahtjev po svojoj prirodi akcesorni zahtjev, jer se o istom ne može odlučiti dok se ne odluči o meritumu. Stoga, kraj činjenice da tuženiku , u trenutku donošenja rješenja od 3. siječnja 2024. konačni troškovi nisu niti mogli biti poznati, to nije postojao razlog da u vrijeme donošenja navedenog rješenja tuženik o njima uopće odluči. Štoviše, iz podataka spisa predmeta proizlazi da prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA: UP/I-943-04/23-007/8 URBROJ: 251-04-51-4/003-23-19 od 27. prosinca 2023. odbilo prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje te da je odlučeno da tužiteljica snosi nastale troškove povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. stanje, a čime je faktički odlučeno i predmetnom trošku.
10. Zaključno se napominje tužiteljici da rješenjem tuženika dostavljenim uz žalbu, nije dovela u sumnju pravilnost prethodnog utvrđenja jer u istima, nije bilo riječi o istim procesnim situacijama kao u konkretnom predmetu.
11. Kako dakle, tužiteljica , s obzirom na navedenu procesnu situaciju, žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a , odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.
U Zagrebu , 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
