Poslovni broj: Usž-2715/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ĆHiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Mati Knezoviću , odvjetniku u Zagrebu , Vrbanićeva 20 , OIB: 58796384525 , protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske , Trg Nevenke Topalušić 1 , Zagreb , OIB: 66486182714 , radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-771/2023-19 od 4. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-771/2023-19 od 4. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/II-562-02/21- 01/1527 , URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 1. lipnja 2022. i rješenje Grada Zagreba , Gradski ured za branitelje , KLASA: UP/I-564-01/18-31/1191 , URBROJ: 251-24- 02/21-17 od 29. ožujka 2021. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke tužitelju utvrđuje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičkog oboljenja PTSP, s 20% oštećenja organizma trajno te se nalaže prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u upravnom sporu donesu sve potrebne dokazane odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke presude. Točkom IV. izreke utvrđeno je da će se o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika od 1. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. ožujka 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) na temelju bolesti PTSP-a.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući navode i utvrđenja iz upravnog postupka, ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Iz spisa proizlazi da se tužitelj počeo psihijatrijski liječiti 2003. godine kada je doživio šikaniranje i degradaciju na radnom mjestu. Navodi da u opisu ratnog puta nisu navedena traumatska iskustva koja bi zajedno s medicinskom dokumentacijom govorila u prilog oštećenju organizma od 20% po osnovi bolesti PTSP-a. Sudska vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja nije koristila drugu, novu dokumentaciju te stoga nema razloga za drugačijim utvrđenjem od onoga u upravnom postupku. Ističe da su u upravnom postupku vještačenje provela tijela koja su za to nadležna i koja su zaključila isto, postojanje uzročno-posljedične veze bolesti PTSP-a kod tužitelja i njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske uz oštećenje organizma manje od 20%. Institucionalna pripadnost vještaka sama po sebi ne ukazuje da je riječ o pristranim i subjektivnim vještacima. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbi ističe da bez egzistencijalno ugrožavajućih situacija niti ne bi mogao imati ostvaren status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a što proizlazi iz članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Navodi i medicinsku dokumentaciju za koju smatra da se u istoj navode traumatska iskustava u ratu koja se očituju u tipičnim simptomima PTSP- a. Ističe da je radi utvrđivanja svih bitnih činjenica provedeno sudsko-medicinsko vještačenje u kojem je on pregledan te je prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta provjerila postojanje traumatičnih iskustava. Dalje navodi da je tuženik utvrdio da je u Domovinskom ratu obolio od PTSP-a i u upravnom postupku nije isto doveo u pitanje. Predlaže odbiti žalbu te traži naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 3. rujna 2018. za utvrđivanje statusa HRVI s osnove bolesti PTSP-a.

7.1. Povodom zahtjeva, pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb od 24. rujna 2020. kojim je utvrđeno da se bolest tužitelja može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i da ista bolest uzrokuje oštećenje organizma od 20% trajno.

7.2. Vijeće viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donijelo je nalaz i mišljenje od 6. ožujka 2021. kojim je utvrđeno da se bolest PTSP uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, ali da oštećenje organizma tužitelja iznosi manje od 20%.

7.3. Povodom žalbe tužitelja u drugostupanjskom upravnom postupku izrađen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 21. svibnja 2022., kojim su potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 6. ožujka 2021. Istim se utvrđuje da kod tužitelja s obzirom na ratni put, medicinsku dokumentaciju, dinamiku liječenja i primijenjene metode liječenja te činjenicu da od 2016. nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP, radi o PTSP-u koji uzrokuje oštećenje organizma manje od 20 %.

8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke prof. dr. sc. Ike Rončević-Gržeta, na okolnost je li predmetna bolest posljedica tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je li kod njega s osnove te bolesti došlo do oštećenja organizma i u kojem postotku.

9. Sudska vještakinja je nalaz i mišljenje od 23. rujna 2024. izradila na temelju pregleda tužitelja, medicinske dokumentacije iz upravnog postupka, zdravstvenog kartona tužitelja i ratnog puta tužitelja. Smatra da postoji uzročno-posljedična veza između bolesti PTSP i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te da postotak oštećenja organizma tužitelja po osnovi bolesti PTSP-a iznosi 20% budući da se radi o poremećaju srednjeg stupnja.

9.1. Tijekom psihijatrijskog pregleda i iz opisa ratnog puta od 31. ožujka 2020. je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen životno ugrožavajućim situacijama. U ratnom putu se navodi da se nalazio u stresnim situacijama u svojstvu ovlaštene osobe VP, a uvjeti, stupanj odgovornosti i mjesto rada zahtijevali su iznimni psihofizički napor. Sam tužitelj opisuje situacije na Južnom bojištu koje su bile životno ugrožavajuće; onesposobljavanje tenkova, ozljede zbog rasprskavanja kamenja i okrznuće metkom u pucnjavi, pogibija suboraca. Iz dokumentacije dostupne u spisu i pregledom tužitelja nema podataka o traumama, osim ratnih trauma niti nepovoljnih uvjeta tijekom odrastanja u primarnoj obitelji ili tijekom školovanja, a da bi se iste okolnosti mogle uzročno-posljedično dovesti u vezu s psihičkim smetnjama zbog kojih se tužitelj liječi.

9.2. Tužitelj je liječen po psihijatru od 27. siječnja 2006. te je od 2006. do 2016. uključen u redovito ambulantno, dnevno bolničko i hospitalno liječenje zbog simptoma reaktivne prirode koji su najprije shvaćeni kao PTSP i anksiozno-depresivni poremećaj. Od 2012. godine liječi se pod dijagnozom F 62.0, trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnog događaja te u komorbiditetu s F 62.0 dolazi i dijagnoza F32.2, povratni depresivni poremećaj uz komorbidne psihosomatske poremećaje kao gastroezofagealni refluks i hipertenzija uz intoleranciju glukoze – bez terapije. Sam tužitelj navodi da se simptomi intenziviraju nakon što je višekratno degradiran na radnom mjestu 2006. godine. Stanje se pogoršalo 2012. godine kada je optužen za nasilje u obitelji. Priložena su otpusna pisma dviju hospitalizacija na Klinici za psihijatriju „Sv.Ivan“ Jankomir, Zagreb te jedno otpusno pismo iz Dnevne bolnice. Zbog nasilja u obitelji liječen je u penalnoj ustanovi tijekom 3 do 4 mjeseca.

9.3. Vještakinja navodi da je do psihičke dekompenzacije, koja je shvaćena kao PTSP, došlo 2006. i to nakon degradacije na radnom mjestu. PTSP se ne javlja uvijek neposredno nakon traumatskog iskustva te ako se javlja 6 i više mjeseci nakon preživljene traume radi se o PTSP-u s odgođenim početkom. Stresogeni čimbenici za pojavu simptoma mogu biti razni stresori te posebno ističe važnost podrške i gratifikacije od strane okoline (nadređeni, članovi obitelji, društvo). Dekompenzacija kod tužitelja javlja se upravo u vrijeme kad dolazi do degradacije na radnom mjestu, čime gubi na važnosti koju je imao ranije pa se „urušavaju” i bazični obrasci te dolazi do proboja simpotoma posttraumatskog stresa. Kod tužitelja su utvrđene određene specifičnosti u strukturi ličnosti koje su mogle imati efekta na razvoj reaktivnih simptoma

9.4. S obzirom na tijek bolesti, strukturu ličnosti, kronični oblik PTSP-a s razvojem trajnih promjena ličnosti i komorbiditetima, radi se o kompleksnoj kliničkoj slici te smatra da se radi o PTSP-u srednjeg intenziteta. Bolest je utjecala na više aspekata funkcioniranja tužitelja kako na osobnom planu tako i na radno-okupacionom i socijalnom planu.

10. Tuženik je u podnesku od 4. studenog 2024. osporavao pravilnost nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Ističe da se u medicinskoj dokumentaciji nakon 2016. godine nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP. Također u ratnom putu tužitelja se ne navode specifična traumatska iskustva na temelju kojih bi se, uz podatke iz medicinske dokumentacije, moglo utvrditi oštećenje organizma od 20%.

11. Sudska vještakinja je na raspravi održanoj 28. siječnja 2024. ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 23. rujna 2024. Pojasnila je da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma po osnovi PTSP i to srednjeg stupnja jer se su se kod tužitelja od PTSP-a razvile trajne promjene osobnosti pa se samim time radi o trajnom oštećenju. S obzirom na to da trajni poremećaj ličnosti predstavlja težu dijagnozu od PTSP-a jer se radi o trajnim obrascima ponašanja koji mijenjaju osobu zauvijek, to je kod tužitelja prisutan srednji stupanj PTSP-a. Vezano uz navode tuženika da od 2016. nema psihijatrijskih nalaza koji verificiraju PTSP, istaknula je da se tužitelj i dalje liječi zbog PTSP-a jer se u nalazima navode trajne promjene osobnosti koje su se razvile od PTSP-a i iste su kronifikacija PTSP-a. Smatra da se PTSP nije mogao razviti zbog degradacije na poslu jer nema životne ugroze. Ista bi eventualno uzrokovala poremećaj prilagodbe.

12. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 12. stavak 1. točku c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/12 i 84/21.).

13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

14. Sud smatra da je sudska vještakinja Ika Rončević-Gržeta izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tuženika vještakinja je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sudska vještakinja je utvrdila da je uzrok PTSP-a sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, kada je tužitelj bio izložen ratnim traumatskim životno ugrožavajući događajima na Južnom bojištu, onesposobljavanje tenkova, ozljede zbog rasprskavanja kamenja i okrznuće metkom u pucnjavi, pogibija suboraca. Ujedno, u medicinskoj dokumentaciji, osim izloženosti ratnim traumama, nema podataka o postojanju nekih drugih traumatskih događaja Također, pojasnila je da nakon proteka vremena može doći do iscrpljenja mogućnosti prilagodbe i do naglih pogoršanja psihičkih stanja pogotovo u situacijama kada izostaje socijalna podrška, a što je slučaj i kod tužitelja ( konflikt u obitelji i na radnom mjestu). Pojasnila je da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma po osnovi PTSP i to srednjeg stupnja jer se su se kod tužitelja od PTSP-a razvile trajne promjene osobnosti koje utječu na više aspekata funkcioniranja tužitelja kako na osobnom planu tako i na radno-okupacionom i socijalnom planu.

16. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje pravilno utvrdio tužitelju status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičkog oboljenja PTSP, s 20 % oštećenja organizma trajno, prema točki 238 b) Liste postotka oštećenja organizma koja čini sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17. i 56/18.)

17. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke)

19. Tužitelj potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a .

20. Stoga je na temelju članka 144. stavak 1. i 4. i članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu (točka II. izreke).

U Zagrebu 22. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić