Poslovni broj: Usž-2992/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BH, [adresa], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, odvjetnicima u Splitu, Sukoišanska 25, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja posljedice već priznate ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-2964/21-25 od 19. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-2964/21-25 od 19. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. Izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/370, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 23. srpnja 2021. i radi izmjene rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA :UP/I-502-03/21-04/19, URBROJ: 338-17-02-01-21- 4 od 12. travnja 2021. na način da se dijagnoze šifri prema MKB: M53.1., M50.1, H81, F41. i F43.2 tužitelju priznaju posljedicama priznate ozljede na radu pretrpljene dana 27. listopada 2020. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. srpnja 2021., točkom I. izreke, djelomično se usvaja žalba osiguranika BH i poništava rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/21- 04/19, URBROJ: 338-17-02-01-21-4 od 12. travnja 2021. Točkom II. izreke osiguraniku, dijagnoze šifri prema MKB: M53.1., M50.1, H81, F41. i F43.2 ne priznaju se posljedicama priznate ozljede na radu pod dijagnozama šifri prema MKB:S22.4 i S16 pretrpljene dana 27. listopada 2020. koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 6842 71020 3/2021, a time ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom III. izreke rješenja osiguraniku BH, dijagnoza šifre prema MKB: F43.2 priznaje se dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu pod dijagnozama šifri prema MKB: S22.4 i S16 pretrpljene dana 27. listopada 2020. koja se vodi pod evidencijskim brojem OR 6842 71020 3/2021, a time i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Rješenjem tijela prvog stupnja od 12. travnja 2021. osiguraniku BH dijagnoze šifri prema MKB: M53.1., M50.1, H81, F41. i F43.2 ne priznaju se posljedicom ozljede na radu od 27. listopada 2020. i u vezi s dijagnozama ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (sve detaljno navedeno u izreci rješenja).
4. Tužitelj protiv prvostupanjske presude podnosi žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima spora. Navodi u bitnome da je iz nalaza sudskog vještaka dr. Lušića vidljivo da je predmetna ozljeda na radu mogla privremeno aktivirati već od ranije postojeće poremećaje biomehaničkih odnosa u području kralježnice i prouzročiti privremenu nesposobnost za rad tužitelja. Sud je odbio tužbeni zahtjev navodeći da je predmet ovog upravnog spora nije privremena nesposobnost za rad, već mogu li se navedene dijagnoze priznati posljedicom priznate ozljede na radu, pa navodi vještaka ne mogu biti od utjecaja na drugačiju odluku, što smatra neprihvatljivim jer ako je dijagnoza aktivirana traumom koja predstavlja ozljedu na radu, ona se mora priznati kao posljedica ozljede na radu bez obzira je li prije bila registrirana u kartonu tužitelja. Smatra pogrešnom odlukom u dijelu da se ne priznaju dijagnoze koje je vještačio dr. Lušić. Predlaže poništiti pobijanu presudu i priznati dijagnoze M53.1 i M50.1 kao posljedice ozljede na radu. Potražuje troškove za sastav žalbe.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, suglasan je s presudom prvostupanjskog suda. Ostaje kod navoda danih u odgovoru na tužbu. Ističe da je predmet ovog upravnog spora priznavanje prava s osnove ozljede na radu a ne privremena nesposobnost za rad osiguranika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
8. Postupak je pokrenut zahtjevom izbranog doktora tužitelja 24. ožujka 2021. radi priznavanja posljedice ozljede na radu od 27. listopada 2020. za dijagnoze šifri prema MKB: M53.1., M50.1, H81, F41. i F43.2.
9. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva od 6. travnja 2021. navedene dijagnoze ne mogu se priznati posljedicom priznate ozljede na radu jer je pojavnost istih vezana za druge etiološke i predisponirajuće faktore odnosno ne može se isključiti atak kronične bolesti. Liječničko povjerenstvo Direkcije, 11. lipnja 2021. u nalazu, mišljenju i ocjeni navelo je da da se dijagnoze M53.1 i M50.1 ne mogu priznati posljedicom priznate ozljede na radu jer se radi o bolestima i tegobama od kojih se osiguranik liječi i boluje od ranije odnosno radi se o degenerativnoj bolesti vratne kralježnice stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja. Dijagnoza H81 ne može se priznati kao posljedica jer nije nikada potvrđena kod osiguranika i nije zbog iste dijagnostički obrađivan. Dijagnoza F41 ne može se smatrati posljedicom ozljede na radu jer se radi o urođenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koja je kod osiguranika rezultirala bolešću, a dijagnoza F43.2 se ne može smatrati posljedicom priznate ozljede na radu, već se radi o dopunskoj, do sada nepoznatoj dijagnozi predmetne ozljede na radu. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene doneseno je osporavano rješenje tuženika.
10. Sudski vještak prof. dr. sc. Ivo Lušić, specijalist neurolog, u pisanom nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2022. naveo je zaključno da se kod tužitelja moglo raditi o trzajnoj ozljedi 1. ili 2. stupnja koja ne ostavlja trajne posljedice, pa se i dijagnoze M53.1 i M50.1 ne mogu smatrati direktnom posljedicom već priznatih ozljeda na radu. U dopuni nalaza i mišljenja 22. lipnja 2022. naveo je da je u ranijem nalazu naveo da se dijagnoze M53.1 i M50.1 ne mogu smatrati direktnom posljedicom već priznate ozljede na radu. Nadalje, da se trzajna ozljeda vrata može povremeno aktivirati i privremeno pogoršati već od ranije nazočan poremećaj biomehaničkih odnosa u području vratnog segmenta kralježnice, što je moglo prouzročiti privremenu nesposobnost za rad.
11. Sudska vještakinja prof. dr. sc. Dolores Britvić, spec. psihijatar, primarijus u pisanom nalazu od 26. travnja 2022. navodi zaključno da se iz razgovora i uvidom u medicinsku dokumentaciju može reći da anksiozni poremećaj i poremećaj prilagodbe proizlazi iz traume koju je doživio u teškoj prometnoj nesreći, s obzirom na prijašnje funkcioniranje, akutne psihičke smetnje koje su se javile nakon doživljene traume mogu se dovesti u uzročno posljedičnu vezu s traumatičnim događajem, neovisno o vulnerabilnosti pojedinca. U dopuni nalaza i mišljenja od 31. listopada 2022. sudska vještakinja navela je da je poremećaj prilagodbe F43.2 posljedica prometne nesreće i trajao je duže od šest mjeseci, a dijagnoza F41 predstavlja dijagnozu drugih anksioznih poremećaja i nije posljedica navedene nesreće .Sud je u presudi naveo sve nalaze i mišljenja iz upravnog postupka i nalaze i mišljenja sudskih vještaka pribavljenih u upravnom sporu te zaključio da se dijagnoze M53.1, M50.1, H81, F41 i F43.2 ne mogu priznati posljedicama već priznate ozljede na radu pri čemu je istaknuo da je dijagnoza šifre prema MKB F43.2 tužitelju osporavanim rješenjem priznata kao dopunska dijagnoza predmetne ozljede na radu (točka III. osporavanog rješenja) čemu ni u tužbi ni u upravnom sporu nije prigovarao.
12. Imajući na umu članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19.-Zakon) na koje se poziva prvostupanjski sud te suglasne nalaze i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i sudskih vještaka u upravnom sporu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te je iz utvrđenih činjenica pravilno izveo zaključak u pogledu činjeničnog stanja i pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe.
13. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju te detaljno obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
14. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
15. Kako je tužbeni zahtjev odbijen, pravilno je prvostupanjski sud o troškovima odlučio na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a. Kako je i žalba izjavljena protiv presude odbijena, to nema ni zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova žalbenog postupka sukladno članku 74. stavku 4. ZUS-a.
16. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS- a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
