Poslovni broj: Usž-2853/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja KEMO doo , Zagreb , Klaićeva 66 , OIB: 29097332500 , kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Šoljić , odvjetnik u Zagrebu , Tkalčićeva 73A , protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja , Zagreb , Radnička cesta 80 , OIB: 19370100881 , radi dozvole za gospodarenje otpadom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2421/2024-11 od 22. svibnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-2421/2024-11 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja , KLASA: UP/I-351-02/20-131/37 , URBROJ: 517-05-2-1-24-16 od 9. travnja 2024. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika , KLASA: UP/I-351-02/20-131/37 , URBROJ: 517-05-2-1-24- 16 od 9. travnja 2024. , utvrđeno je da su se promijenile okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvola za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I- 351-02/14-11/36 , URBROJ: 517-06-3-1-15-25 od 18. studenoga 2015. (točka I. izreke), dok je u točki II. izreke tog rješenja ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-02/14-11/36 , URBROJ: 517-06-3-1-15-25 od 18. studenoga 2015.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom navodi da prvostupanjski upravni sud, kao sud pune jurisdikcije, nije sam ocjenjivao dokaze, odnosno sam utvrđivao činjenična i pravna pitanja istaknuta u tužbi, zbog čega nije riješio upravnu stvar donošenjem meritorne odluke. Stava je da prvostupanjski sud nije ispitao sve tužbene navode, kao i da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da mu je u upravnom sporu onemogućeno raspravljanje o odlučnim činjenicama time što je sud odbio provesti dokaz saslušanjem službene osobe tuženika – AP. Smatra da je elaborat gospodarenja otpadom u skladu s relevantnim materijalnim pravom. Ukazuje da kod njega nije došlo do promjene u vezi radnih/tehnoloških procesa, a da to proizlazi iz sadržaja zapisnika Državnog inspektorata od 17. siječnja 2023. Navodi da u periodu između izdavanja dozvole te donošenja pobijanog rješenja nije bilo sadržajnih promjena u zakonodavstvu u području gospodarenja otpadom. Ističe da postupak provjere okolnosti nije prepušten arbitrarnosti tuženika, već da mora biti u propisanim okvirima. Iz tih razloga smatra da nisu nastupile promijenjene okolnosti (promjene uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola) koje bi opravdavale ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom. U odnosu financijsko jamstvo, navodi da ono formom i sadržajem ispunjava sve propisane uvjete, budući da je obveza banke iz bankarske garancije apstraktna i samostalna, odnosno neovisna o osnovnom pravnom poslu u vezi s kojim je izdana. Tvrdi da je prvostupanjski sud arbitrarno te uz pretjerani pravni formalizam odbio tužbeni zahtjev. Zaključno, smatra da se osporenim rješenjem tuženika vrijeđa načelo razmjernosti. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika, te presudom riješiti upravnu stvar, na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu, navodi da ostaje kod svih razloga danih tijekom upravnog spora i predlaže Sudu da žalbu odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući u obrazloženju presude jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja.

6.1. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da mu je onemogućeno raspravljanje jer sud nije proveo po tužitelju predloženi dokaz saslušanjem „službene osobe tuženika AP“, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da izvođenje navedenog dokaza nije odlučno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika, budući da se odlučne činjenice u upravnom sporu odnose na potpunost dokumentacije. Slijedom navedenoga, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da mu je onemogućeno raspravljanje o spornim činjenicama, budući da je tužitelj podnošenjem tužbe protiv osporenog rješenja tuženika, kroz mogućnost sudjelovanja na ročištu za raspravu održanom 20. svibnja 2025. te podnošenjem žalbe u predmetnom upravnom sporu imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne upravne stvari.

7. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje: Zakon) propisano je da je elaborat gospodarenja otpadom skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupka gospodarenja otpadom s pripadajućim tehnološkim procesima, opisom metode izvođenja pripadajućih tehnoloških procesa kao funkcionalno tehnološke cjeline materijalnog toka otpada na lokaciji te ispunjavanje tehničko tehnoloških uvjeta, sigurnosno preventivnih mjera, ograničenja i obveza praćenja emisija te, mjera upravljačkog nadzora.

7.1. Odredbom članka 96. stavka 2. Zakona propisano je da provjeru okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom i dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije provodi po službenoj dužnosti tijelo iz članka 85. ovoga Zakona najmanje jednom u pet godina. Stavkom 3. istog članka propisano je da tijelo koje provodi provjeru okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije zaključkom obavještava stranku o pokrenutom postupku i daljnjem tijeku postupka i poziva stranku da dostavi odgovarajuću dokumentaciju i dokaze.

7.2. Odredbom članka 101. stavka 1. točka 1. Zakona propisano je da će Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo rješenjem ukinuti ili poništiti dozvolu i privremenu dozvolu, ako Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo, utvrdi da osoba koja je ishodila dozvolu ne ispunjava propisane uvjete ili obveze.

8. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj ishodio dozvolu za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-02/14- 11/36, URBROJ: 517-06-3-1-15-25 od 18. studenoga 2015. (dalje: dozvola za gospodarenje otpadom);

- da je tuženik zaključkom, KLASA: UP/I-351-02/20-131/37, URBROJ: 517-03-2-2-24- 12 od 29. listopada 2020. pokrenuo upravni postupak provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom te pozvao tužitelja na dostavu dokaza;

- da je tužitelj tijekom upravnog postupka dostavio garanciju broj: 24025280003 od 18. siječnja 2024., izdanu od Raiffeisenbank Austria d.d. u korist tuženika, sačinjenu u svrhu osiguranja izvršenja obveze po nalogu i za račun tužitelja (dalje: garancija), kao i izmijenjeni i dopunjen elaborat gospodarenja otpadom, verzija 2.1. od 15. listopada 2021. (dalje: elaborat – verzija 2.1.);

- da je tuženik u pogledu elaborata – verzija 2.1. utvrdio, između ostalog, da elaborat prikazuje kapacitete u pogrešnim mjernim jedinicama (umjesto u m[3] i t/god, u tonama); da nedostaje izračun korisnog prostora skladišta; da priložena polica ne pokriva odgovornost za izradu elaborata za gospodarenje otpadom; da je sadržano nepravilno shvaćanje uloge kemijske jame (suprotno Pravilniku o gospodarenju otpadom, „Narodne novine“, broj: 81/20.); da postoji neusklađenost u izračunu kapaciteta spremnika (zapremnine izražene u tonama umjesto u m[3] odnosno da količine premašuju dozvoljeni kapacitet) što ukazuje na nedosljednost unutar elaborata, a u pogledu garancije da ista nema Zakonom propisani sadržaj (članak 99. stavak 4. Zakona – nema naznačene svrhe jamstva).

9. Imajući na umu da tužitelj u žalbi niti ne osporava postojanje neusklađenosti u dostavljenoj dokumentaciji (elaboratu – verzija 2.1. i garanciji), već iznosi vlastito shvaćanje razloga zbog kojih su neusklađenosti nastale, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik na tako utvrđeno činjenično stanje na temelju izričite ovlasti iz odredbe članka 101. stavka 1. točka 1. Zakona osnovano ukinuo predmetnu dozvolu za gospodarenje otpadom,

10. Treba reći da ratio legis odredbe članka 96. stavka 2. Zakona valja sagledati u kontekstu područja primjene predmetnog Zakona, a to je utvrđivanje mjera za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način da se smanji količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te uređenje gospodarenja otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada (članak 1. stavak 1. Zakona), a tako npr. i u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-1661/2023-2 od 9. kolovoza 2023.

11. Polazeći od navedenog, prigovor tužitelja o pretjeranom pravnom formalizmu te o povredi načela razmjernosti Sud ne ocjenjuje osnovanim. Naime, iz odredbe članka 1. stavka 1. Zakona proizlazi da država ima legitiman cilj koji se očituje u uklanjanju, sprječavanju ili smanjenju štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš, osobito putem smanjenja količine otpada u fazi nastanka i/ili proizvodnje, te uređenjem sustava gospodarenja otpadom na način koji isključuje uporabu postupaka rizičnih za zdravlje ljudi i okoliš. Kraj činjenice da odredba članka 101. stavka 1. točka 1. Zakona propisuje jasnu pravnu posljedicu za neispunjavanje propisanih uvjeta, to je ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom i nužno u demokratskom društvu jer se isti opravdani cilj ne može postići primjenom blažih mjera.

12. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari pozivanje tužitelja na zapisnik Državnog inspektorata od 17. siječnja 2023., budući da odredba članka 90. stavka 1. Zakona jasno propisuje da je elaborat gospodarenja otpadom skup međusobno usklađenih dokumenata i nacrta kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta za obavljanje postupka gospodarenja otpadom. Također, prvostupanjski sud pravilno ističe da je elaborat pretpostavka urednosti i garancije (temelj za izračun iznosa jamstva).

13. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari ni žalbeni prigovor tužitelja u kojem navodi da je upravni postupak dugo trajao. Naime, nakon pokretanja upravnog postupka provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, tuženik je u više navrata pozivao tužitelja na dostavu usklađene dokumentacije (geodetskog elaborata i garancije), određujući pritom rokove koji su, na zahtjev tužitelja, produljivani. Stoga, takvo postupanje javnopravnog tijela nije išlo na štetu tužitelja.

14. Kraj takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog Suda, ispunjeni su, mjerodavnim Zakonom propisani uvjeti za ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom, a u odnosu na koju odluku su osporenim rješenjem i prvostupanjskom presudom dani valjani i dostatno obrazloženi razlozi.

15. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava i pravila sudskog postupka, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe pa je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković