REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2758/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri u Puli, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Navigator System d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 78, OIB: 03322043745, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4290/2023-4 od 10. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6505/2021-13 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4290/2023-4 od 10. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6505/2021- 13 od 24. veljače 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Predlagatelj u prijedlogu pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i to prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava i jednakost pred zakonom odnosno sudovima.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. S obzirom na sadržaj i obrazloženje postavljenih pitanja tužitelj problematizira primjenu načela savjesnosti i poštenja pri sklapanju Sporazuma br. 5301990168 o povratu natrag prava vlasništva nekretnine i prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine kojega su stranke sklopile 6. srpnja 2007., polazeći od pretpostavki koje nemaju uporište u stanju spisa. Naime, stranke su odredivost visine i dospjelost osigurane tražbine (čl. 10. st. 1. Sporazuma) ugovorile na jedan od načina predviđenih odredbom čl. 274.a st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Sporazuma te je određen iznos tražbine (od 13.300.000,00 kn) s rokom otplate i mjesečnim anuitetima. U tom smislu i ovaj sud je u odluci Rev-481/04- 2 od 4. siječnja 2006. izrazio shvaćanje da tražbina koja je predmet osiguranja može biti i odrediva, a smatrat će se da je odrediva ako je u Sporazumu o zasnivanju založnog prava naznačen okvirni iznos buduće tražbine koja se osigurava s obzirom na određeni pravni odnos ili više pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili treća osoba ovlašteni naknadno odrediti visinu tražbine nastale do toga okvirnoga iznosa i vrijeme njezine dospjelosti. Stoga se ugovoreno ovlaštenje tuženika za određivanje visine i dospjelosti obveze tužitelja temelji kako na navedenoj odredbi OZ-a tako i na Sporazumu stranaka za koji je utvrđeno da je strankama pročitan i rastumačen od strane bilježnika koji ga je solemnizirao te da predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, da su ga razumjele i prihvaćaju sva prava obveze i pravne posljedice koje za njih nastupaju.
5. U odnosu na drugo postavljeno pitanje odgovor je sadržan u odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te u čl. 13. st. 3. Sporazuma.
6. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1305/2014-2 od 13. studenog 2018. i broj Rev-667/2023-2 od 10. srpnja 2024., te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6691/2019-2 od 28. travnja 2021. i Pž-2437/2022- 3 od 24. svibnja 2023. ne daju razlog važnosti postavljenim pitanjima, jer ne koincidiraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Nadalje, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom odnosno sudovima.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
