REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-45/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u upravnom sporu tužitelja ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frane Vrbanića 20, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo branitelja), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a, radi statusa ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o zahtjevu tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3685/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-835/2024-24 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3685/2024-2 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika od 15. listopada 2013. oglašeno je ništavim rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Zagreb, Ureda za obranu Centar, Referade za skrb HV-a, klasa: 562-02/97-26/251, urbroj: 512-62-97-2 od 19. svibnja 1997. i suglasnost Ministarstva obrane, Uprave za skrb, klasa: UP/I-562-02/97-01/7826, urbroj: 512-21-05-97-2 od 15. srpnja 1997., kojima je tužitelju bio priznat status ratnog vojnog invalida II. grupe sa 100% oštećenja organizma za stalno s osnova ranjavanja na „Južnom bojištu“ s pravom na osobnu invalidninu, ortopedski dodatak II. stupnja i posebni doplatak od 1. studenoga 1992., pa nadalje.

2. Upravni sud u Splitu je presudom poslovni broj Us l-835/2024-24 od 15. svibnja 2024. pod točkom I. izreke poništio rješenje tuženika, KLASA:UP/II-562-02/13- 0015/428, URBROJ:522-04/1-1-2-13-2 od 15. listopada 2013, a pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti. Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja od 15. svibnja 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima (točka I. izreke), dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 eura zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

3. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke poništena je presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl-835/2024-24 od 15. svibnja 2024. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva branitelja, Klasa: UP/II-562- 02/13-0015/428, urbroj: 522-04/1-1-2-13-2 od 15. listopada 2013. U točki III. izreke poništena je točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Usl- 835/2024-24 od 15. svibnja 2024. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora, a u točki V. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usl- 835/2024-24 od 15. svibnja 2024.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je putem opunomoćnika podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ostavi na snazi presudu Upravnog suda u Splitu, kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastavljanja zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude u iznosu od 1.500,00 eura uvećano za PDV na navedeni iznos.

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3685/2024-2 od 16. listopada 2024. je nedopušten.

6. Naime, odredbom čl. 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 - dalje: ZUS/24), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano je:

(1) Upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama ovog Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).

7. Mjerodavne odredbe za tumačenje smisla odredbe čl. 169. st. 2. ZUS/24 o tome što podrazumijeva pojam „zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona“, i o tome koji se zakon u ovom slučaju primjenjuje su odredbe čl. 7. st. 1. i 2., čl. 54. st. 1., čl. 89. st. 1. i 5., čl. 92. st. 1. i 2., čl. 96. st. 1. i 2., te čl. 134. st. 1., 2. i 3. ZUS/24.

8. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da je održavanje rasprave pred upravnim sudovima pravilo, a u određenim predmetima upravni sudovi mogu odlučiti i bez održavanja rasprave, i to samo u slučajevima propisanim ZUS-a (čl. 7. st. 1. i 2. ZUS/24), dok Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, ali i taj sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim (čl. 134. st. 2. i 3. ZUS/24). U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac, ali, kada to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može takav predmet rješavati u vijeću od tri suca, a Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca (čl. 14. st. 1., 2. i 4. ZUS/24). U sporovima koje rješava vijeće dokazi se na raspravi izvode pred vijećem, ali vijeće može zbog važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda. U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na raspravi (čl. 54. st. 1. ZUS/24).

9. Prema odredbi čl. 134. ZUS/24 Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, a na razloge ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (stavak 1.), Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave (stavak 2.), a Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim, time da se na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom, a odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke (stavak 3.).

10. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska presuda donesena je na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024., dakle, bez održavanja rasprave (čl. 134. st. 2. ZUS/24), a prvostupanjska presuda donesena je 15. svibnja 2024.

10.1. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari pred drugostupanjskim sudom nije održana raspravi, te da je prvostupanjska presuda Upravnog suda u Splitu broj Usl-835/2024-24 donesena 15. svibnja 2024., dakle prije stupanja na snagu ZUS/24, to se u ovom postupku primjenjuje ranije važeći ZUS/10.

11. U smislu odredbi čl. 78. st. 1. i 2. ZUS/10 stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja upravnog suda ili Visokog upravnog suda (stavak 1), time da zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne presude strankama, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj zahtjev može podnijeti i po službenoj dužnosti (stavak 2.). Prema odredbi čl. 78. st. 4. ZUS/10 nepravodoban zahtjev ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba sud će odbaciti rješenjem.

12. Dakle, u smislu odredbe čl. 78. st. 1. i 2. ZUS/10 jedina ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

13. Slijedom navedenog, a s obzirom da je u ovom postupku zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnio tužitelj kao stranka, takav zahtjev je u smislu odredbe čl. 78. st. 4. ZUS/10 nedopušten, s obzirom da je taj zahtjev podnijela neovlaštena osoba (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj U-zpz-77/2025-2 od 8. travnja 2025. i dr.).

14. Zbog izloženog je valjalo na temelju odredbe čl. 78. st. 4. ZUS/10 u vezi sa čl. 169. st. 2. ZUS/24 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20

2. tuženiku po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29a

3. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske

4. Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na broj Usž-3685/2024-2 U-zpz-45/2025-5-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

Člana vijeća Đura Sesse u predmetu ovog suda U-zpz-45/2025

1. U gore označenom predmetu većina u vijeću donijelo je odluku da se:

„Odbacuje se zahtjev tužitelja za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-

3685/2024-2 od 16. listopada 2024.“

2. Većina u vijeću smatra da je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nedopušten jer je prema odredbi čl. 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 - dalje: ZUS/24), a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024., propisano da se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama ovog („novog“) Zakona, a iznimno od stavka 1. ovog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS/10).

3. Vijeće nadalje smatra da, kako je u ovom upravnom sporu drugostupanjska presuda donesena na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024. dakle, bez održavanja rasprave (čl. 134. st. 2. ZUS/24), dok je prvostupanjska presuda donesena 15. svibnja 2024. slijedom čega proizlazi da se predmetni spor ima dovršiti prema odredbama ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima (prema odredbi čl. 71. ZUS/24 s danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti ZUS/10).

4. U bitnom kako je o pravu stranke odlučeno bez rasprave pred Upravnim sudom Republike Hrvatske to se ima na predmetni spor primijeniti raniji Zakon o upravnim sporovima prema kojem je samo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske aktivno legitimirano podnijeti Zahtjev za izvanredno preispitivanja zakonitosti pravomoćne presude (čl. 78 ZUS/10), a to pravo ne pripada stranci jer se ne primjenjuju odredbe „novog“ Zakona o upravnim sporovima - ZUS/24.

5. Na žalost ne mogu se složiti sa pravnim shvaćanjem većine iz razloga kako slijedi:

6. Odredbom čl. 141. ZUS/24 propisano je kada zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti i sama stranka koja je samo supsidijarno aktivno legitimirana ako i kada se ostvare uvjeti iz citirane odredbe.

7. Prema ranije važećem ZUS/10 u odredbi čl. 73. ZUS/10 (koja je istovjetna odredbi čl. 134. ZUS/24) propisano je postupanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske:

„Članak 73.

(1) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi. Na razloge ništavosti

U-zpz-45/2025-5-1

pojedinačne odluke i ništetnosti upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti.

(2) Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave.

(3) Visoki upravni sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. Na zakazivanje i tijek rasprave pred Visokim upravnim sudom na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o raspravi pred upravnim sudom. Odluka u sporu može se donijeti i ako na raspravu bez opravdanog razloga nije došla jedna stranka ili nisu došle obje uredno pozvane stranke.“.

8. Iz sadržaja navedenih odredbi proizlazi da je održavanje rasprave pred upravnim sudovima pravilo, a u određenim predmetima upravni sudovi mogu odlučiti i bez održavanja rasprave, i to samo u slučajevima propisanim ZUS, dok Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednici vijeća, bez održavanja rasprave, ali i taj sud može održati raspravu ako to smatra potrebnim. U upravnim sporovima pred upravnim sudovima odlučuje sudac, ali da, kada to zahtijeva složenost slučaja, sudac kojem je predmet dodijeljen u rad može takav predmet rješavati u vijeću od tri suca, dok Visoki upravni sud odlučuje u vijeću od tri suca, osim o zakonitosti općih akata kada odlučuje u vijeću od pet sudaca. U sporovima koje rješava vijeće dokazi se na raspravi izvode pred vijećem, ali vijeće može zbog važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda. U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na raspravi.

9.1. Prema mom skromnom mišljenju ovakvo pravno shvaćanje prema kojem ostvarivanje prava stranaka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ovisi o pukoj volji drugostupanjskog suda hoće li ili neće održati raspravu nakon stupanja na snagu ZUS/24 stranke u postupku dovodi u diskriminirajući položaj bez obzira o kojem pravu stranke se odlučuje u upravnom postupku.

9.2. Osim toga pravo na pristup sudu i u konačnici pravo na izvanredni pravni lijek ne može ovisiti o volji suda hoće li ili neće održati raspravu odlučujući o žalbi stranke. Pravo na pristup najvišem sudu u državi čija je ustavna uloga ujednačavati sudsku praksu mora biti ograničena jer u protivnom sud ne može ispuniti svoju ustavnu ulogu, ali odluke o tome hoće li VSRH prihvatiti odlučivati o nekom pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni VSRH donosi i obrazlaže sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) pa se takvo postupanje VSRH-a ne može izjednačiti s odlukom Visokog upravnog suda RH hoće li ili neće povodom žalbe održati raspravu koja se u pravilu ne održava, ali se može održati i to samo onda ako tako odluči sam sud drugog stupnja.

9.3. Sama bit odluke o tome hoće li sud drugog stupnja povodom žalbe održati raspravu ili ne, nije upitna sama po sebi, ali kada pravo stranke na pristup sudu ili pravo stranke biti zaštićeno od potencijalne diskriminacije ovisi o „miloj volji žalbenog suda“ u tom slučaju tumačenje odnosa citiranih odredbi ranijeg i novog Zakona o upravnim sporovima koje prihvaća većina u vijeću nije prihvatljivo sa pozicije ostvarivanja

U-zpz-45/2025-5-1

konvencijskog prava i to čl. 6. i s njim u svezi čl. 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. iz tih razloga bez obzira na dikciju i konkretan sadržaj relevantnih odredbi ZUS-a smatram da bi u ovom pravnim stvarima trebalo odlučivati o meritumu stvari, a ne zadržati se na pitanju procesne dopuštenosti zahtjeva stranke.

11. O meritumu pravne stvari:

11.1. Podnositelju je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, s pravom na osobnu invalidninu, a na koje rješenje je u postupku revizije dana suglasnost Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kojom suglasnošću je rješenje postalo pravomoćno i izvršno, te koje rješenje je bilo temelj za ostvarivanje niza prava (od kojih je najznačajnije mirovina).

11.2. Oglašavanje ništavim konačnog, pravomoćnog i ovršnog rješenja učinjeno je rješenjem Ministarstva branitelja kojim je ponovno oglašavanje ništavim već riješena pravna stvar te je po mom mišljenju trebalo utvrditi da se o istoj stvari ne raspravlja dvaput (ne bis in idem).

11.3. U bitnom iz stanja spisa slijedi da su Upravno tijelo i Sud primijenili čl. 128. st. 1. toč. 6 ZUP-a/09 u pogledu ništavosti rješenja.

Navedena zakonska odredba nije bila na snazi u vrijeme donošenje rješenja kojim je podnositelju priznat status HRVI. Podnositelju je 1997. priznat status HRVI kada je na snazi bio ZUP/91.

Sud pribjegava primjeni odredbe čl. 128. st. 1. toč. 6. ZUP/09 koja navodi da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

ZUP/91, u svom čl. 267. propisuje kada se rješenje može proglasiti ništavim. Upravni sud Republike Hrvatske, u gotovo istovjetnom predmetu drugog tužitelja, u svojoj je presudi broj: Us-10849/2006, već utvrdio da sljedeće:

„Odredbom članka 267. propisani su zakonom utvrđeni uvjeti kada se rješenje može proglasiti ništavim. Prema odredbi članka 267. st. 1. točke 3. ništavim se proglašava rješenje čije izvršenje uopće nije moguće, a prema odredbi točke 6. ništavim se proglašava rješenje čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka.

Identično pravno stajalište izraženo je i u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7005/01 od 24. studenoga 2005. Prema toj presudi kod obnove postupka (okončanog pravomoćnim rješenjem) treba voditi računa da su tužitelji stekli pravo na obiteljsku invalidninu jer je prema tadašnjem utvrđenju upravnog tijela bilo udovoljeno pretpostavkama iz tada važećeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Nar. Nov. 33/92)...“.

To u konkretnom slučaju znači da kad se rješenje o obnovi postupka donosi nakon što su izmijenjeni propisi materijalnog zakona na kojima je zasnovano ranije rješenje, novo rješenje doneseno u postupku obnove mora se donijeti primjenom odredaba materijalnog zakona koje su bile na snazi u vrijeme donošenja ranijeg rješenja, a ne

U-zpz-45/2025-5-1

pozivom na odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

Postupajući na suprotan način, VUSRH postupa suprotno načelu pravne sigurnosti, legitimnog očekivanja adresata pravne norme da će mu određena priznata prava po propisima kada je odlučivano o njegovom zahtjevu biti zajamčena, postupao je protivno načelu zabrane retroaktivne primjene zakona i povrijeđeno je pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva - prava koja su mu priznata i na temelju kojih je ostvarivao određene naknade.

11.4. Već ovo je po mom mišljenju dovoljno da se, uvažavajući i ostale osnovane argumente tužitelja u ovom postupku donese rješenje kojim se:

- Poništava presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

- ostaje na snazi presuda Upravnog suda prvog stupnja, te kojom se

-tuženik obvezuje naknaditi tužitelju troškove postupka.

12. Molim da se ovo izdvojeno mišljenje dostavi strankama uz našu odluku i objavi ma mrežnim stranicama suda.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Sudac:

Đuro Sessa