REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-91/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog telekoma d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB:81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički i partneri u Zagrebu, protiv tuženice Županijske uprave za ceste Primorsko-goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB:97967544201, koju zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš i Vukelić u Rijeci, radi neosnovanosti otkaza ugovora, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6372/2019-4 od 8. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-281/2018-15 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:"1. Utvrđuje se da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz Ugovora F4.1. – 510/2013 od 17. prosinca 2013. kao i Aneks 1 Ugovora broj F4.1. – 510/2013 od 21. prosinca 2015.
2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u roku od 8 dana od donošenja presude."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.550,00 kn (slovima: dvadeset i sedam tisuća petsto pedeset kuna) u roku od 8 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26.912,50 kn kao neosnovan."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
''Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-281/2018-15 od 5. rujna 2019. u točkama I. i II. izreke i sudi:
1. Utvrđuje se da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz Ugovora F4.1. – 510/2013 od 17. prosinca 2013. kao i Aneks 1 Ugovora broj F4.1. – 510/2013 od 21. prosinca 2015.
2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 72.453,12 kn (sedamdesetdvijetisućečetiristopedesettri kune i dvanaest lipa) u roku od osam dana od donošenja presude.''
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1120/2021-2 od 10. ožujka 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6372/2019-4 od 8. listopada 2020., zbog pravnog pitanja:
"Je li činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljna osnova da takav ugovor ne može prestati otkazom vodeći pri tom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. st. ZV) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?".
4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode revizije i predlaže istu odbiti, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je otkaz Ugovora F4.1. – 510/2013 od 17. prosinca 2013. kao i Aneksa 1 Ugovora broj F4.1. – 510/2013 od 21. prosinca 2015., neosnovan i bez pravnog učinka. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li tuženica ovlaštena predmetni ugovor i anex ugovora otkazati na temelju čl. 212. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje ZOO).
9. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da su stranke, na temelju predmetnog ugovora i anexa ugovora, u obveznopravnom odnosu, trajanje kojeg nije određeno, pa je tuženica mogla otkazati ugovor sukladno odredbi čl. 212. st. 1. ZOO.
10. Sud drugog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 373. točka 3. ZPP, prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku odluku na način da je prihvatio tužbeni zahtjev. Polazeći od toga da su se stranke, predmetnim ugovorom i anexom, međusobno obvezale po ispunjenju uvjeta sklopiti Ugovor o osnivanju prava služnosti kojim bi se konačno uredila međusobna prava i obveze, te da je ugovoreni uvjet iz ugovora iz 2013. ispunjen jer je tužitelj izradio elaborat telekomunikacijske mreže i dostavio ga Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (HAKOM) 29. siječnja 2018., drugostupanjski sud zaključuje da je u trenutku izrade elaborata za stranke nastala obveza sklapanja Ugovora o osnivanju prava služnosti.
10.1. Drugostupanjski sud je ocijenio da je cilj predmetnog ugovora i anexa, uz stvaranje obveznopravnih učinaka i uspostava stvarnopravnih učinaka odnosno osnivanje prava stvarne služnosti, pa se radi o mješovitom pravnom poslu, u kojem prevladavaju elementi stvarnopravnog ugovora. Stoga zaključuje da se takav ugovor ne može otkazati sukladno odredbi čl. 212. ZOO, kao što se može otkazati pravni ugovor koji je isključivo obveznopravni i koji je namijenjen da ostane takav za čitavo vrijeme svog trajanja.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023., u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj s onom u ovom predmetu, zauzeo pravno shvaćanje da ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom određuje i trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO.
12. Reafirmiranjem navedenog pravnog shvaćanja revizijskog suda i imajući u vidu pravno pitanje zbog kojeg je tuženici dopušteno podnošenje revizije, prema ocjeni vijeća, predmetni ugovor i anex ugovora su ugovori stvarnog prava, usmjereni na stjecanje prava služnosti, te se stoga ne mogu otkazati na temelju čl. 212. st. 1. ZOO. Pritom činjenica da tužitelj nije upisao u zemljišnu knjigu osobnu služnost korištenja zemljišta u smislu čl. 220. ZVDSP, pa nije nastala stvarna služnost kao stvarno pravo, ne umanjuje stvarnopravnu narav njihovog ugovornog odnosa, kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud. Naime, odredbom čl. 220. ZVDSP propisan je način osnivanja služnosti na nekretninama, pa je neutemeljeno pozivanje revidenta na tu odredbu. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije.
12.1. Pritom treba navesti da premda je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci iznio pravno shvaćanje da su predmetni ugovori početno obveznopravni ugovori koji u određenom trenutku postaju iz čistog obveznopravnog odnosa mješoviti pravni posao, u kojem prevladavaju elementi stvarnog prava, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu. Odluke revizijskog suda na koje se tuženica poziva u reviziji donesene su u bitno različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u ovom predmetu.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena, revizija je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove odluke.
14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
