REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-119/2024-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, MBS: [matični broj subjekta], Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa odvjetnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele - Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice sa sjedištem u [adresa], protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "LEPUS" Brtonigla, Bunarska 2, OIB: 51450468271, kojeg zastupaju punomoćnici Matko Sanjin Jovanović i Sanja Jovanović, odvjetnici u Poreču i 2. tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 21. listopada 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu „LEPUS“ Brtonigla (OIB 51450468271) i drugotuženiku EUROHERC osiguranju d.d. (OIB 22694857747) da solidarno isplate tužitelju CROATIA osiguranju d.d. (OIB 26187994862) iznos od 1.382,22 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.06.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu „LEPUS“ Brtonigla (OIB 51450468271) i drugotuženiku EUROHERC osiguranju d.d. (OIB 22694857747) da tužitelju CROATIA osiguranju d.d. (OIB: 26187994862) solidarno naknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan na ime troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU "LEPUS" Brtonigla, Bunarska 2, OIB: 51450468271, iznos od 1.298,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove odluke, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Tužitelj je dužan na ime troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku EUROHERC OSIGURANJU d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 750,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja ove odluke, do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj CROATIA OSIGURANJE d.d. je 25. ožujka 2024. godine podnio tužbu protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA „LEPUS“ i EUROHERC OSIGURANJA d.d. radi isplate iznosa od 1.382,22 eura sa zateznom kamatom od 21. lipnja 2023. godine do isplate.

1.2. U tužbi navodi da se 29. svibnja 2022. godine oko 20:40 sati na dionici državne ceste DC75, Karigador – Umag, dogodila prometna nezgoda naletom divljači na vozilo marke Seat Ibiza, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala NŽ. Do nezgode je došlo tako što je srneća divljač iskočila na prometnicu pa ju vozačica nije mogla izbjeći uslijed čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Tom prilikom na vozilu je nastala materijalna šteta. Uginulu divljač je preuzeo lovnik 1. tuženika.

1.3. Oštećeno vozilo je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004626274634 slijedom čega je tužitelj nakon izvida štete i dostavljenog računa za popravak, dana 20. lipnja 2023. godine isplatio štetu u iznosu od 1.382,22 eura.

1.4. Obzirom se prometna nezgoda dogodila na način da je istu prouzročila divljač, a dogodila se unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari 1. tuženik, te budući da divljač koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar, tužitelj se sa zahtjevom za naknadu štete obratio tuženima, 1. tuženiku kao lovačkom društvu koje gospodari lovištem, i 2. tuženiku jer sa njime 1. tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti.

1.5. Tužitelj ima regresno potraživanje prema oba tuženika obzirom je odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima utvrđeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, pa podnaša tužbu i predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka naloži tuženima da tužitelju solidarno isplati iznos od 1.382,22 eura sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu 2. tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer smatra kako je tužitelj isplatio iznos koji nije bio dužan isplatiti slijedom čega nema sada pravo ni potraživati isplatu tog iznosa. Isto tako ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer se nigdje ne navodi niti broj police kojom bi 2. tuženik osiguravao 1. tuženika niti bilo kakav drugi podatak.

2.2. Neovisno o tome, obzirom na vrijeme prometne nezgode smatra kako su mjerodavne odredbe čl. 50. Zakona o cestama sukladno kojima se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja cestom odgovara samo ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

2.3. Osim toga, kako je do štetnog događa došlo na cesti, s obzirom da ceste nisu lovišta, niti se na cestama može ustanoviti lovište (što je propisano Zakonom o lovstvu) to nema odgovornosti lovačkog društva.

2.4. Osim toga, pasivna legitimacija je promašena i zato što je za održavanje ceste te brigu o sigurnosti prometa na cestama odgovorna osoba koja upravlja tom cestom.

2.5. Nadalje, ako sud smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o lovstvu tada drugotuženik ukazuje na odredbu čl. 80. st. 6. prema kojoj za štetu nastalu naletom na divljač odgovara vozač koji je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, te lovovolaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala od provođena lova. Ovo posljednje je jedini slučaj u kojem bi se mogla utvrditi odgovornost lovačkog društva. Kako je u konkretnom slučaju lov izostao to tuženi ne mogu snositi nikakvu odgovornost.

2.6. Povrh toga, 2. tuženik smatra kako se vozač vozila nije kretao propisanom brzinom i sukladno prometnim znakovima radi čega postoji i njegova odgovornost, a to sve obzirom da je na vozilu nastala značajna materijalna šteta.

2.7. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

3.1. U odgovoru na tužbu 1. tuženik LOVAČKO DRUŠTVO LEPUS osporava svoju pasivnu legitimaciji jer se prometna nezgoda dogodila izvan područja kojim to lovačko društvo gospodari.

3.2. S obzirom na odredbe čl. 50. Zakona o cestama smatra kako ne može postojati odgovornost 1. tuženika obzirom iz zapisnika o očevidu proizlazi kako je neposredno prije mjesta prometne nezgode bio postavljen znak opasnosti od divljači, a koji je obuhvaćao i mjesto prometne nezgode. Ako bi se u konkretnom slučaju primjenjivao Zakon o lovstvu i to čl. 80. st. 6. tada bi ovaj tuženik odgovarao samo u slučaju da je do naleta divljači na vozilo došlo uslijed i za vrijeme provođenja lova, što konkretno nije bio slučaj.

3.3. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

4.1. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu u podnesku od 15. srpnja 2024. godine tužitelj je u odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije u spis dostavio Ugovor o poslovnoj suradnji od 24. svibnja 2021. godine, te suglasnost od 17. svibnja 2023. godine, iz kojeg je vidljivo da davatelj leasinga (PORSCHE LEASING – vlasnik vozila) ovlašćuje primatelja leasinga (A-ANTICUS – korisnik vozila) da izravno ostvaruje prava na isplatu naknade odnosno osigurnine od osiguratelja (CROATIA OSIGURANJE).

4.2. Ističe da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda unutar granica lovišta kojim gospodari 1. tuženik koji kao „korisnik“ opasne stvari – divljači odgovara po pravilima objektivne odgovornosti ako divljač dolazi iz njegova lovišta. Prvotuženik kao lovoovlaštenik je dužan poduzeti sve mjere radi sprječavanja štete koju divljač iz njegova lovišta može nanijeti ljudima i imovini kada npr. istrči na cestu.

4.3. U vrijeme nastanka prometne nezgode, 1. tuženik je imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti sa 2. tuženikom pa je prigovor promašene pasivne legitimacije u tom dijelu također neosnovan.

4.4. Nadalje, navodi kako je divljač opasna stvar, te se za štetu nastalu o divljači odgovara po općim pravilima kojima je regulirana odgovornost za štetu od opasne stvari, sukladno čl. 1045, čl. 1063. do 1066. Zakona o obveznim odnosima. Kada bi se primjenjivale samo odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu tada lovoovlaštenici ne bi nikada odgovarali za štetu. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a umjesto vlasnika i isto kao on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvari da se njome služi, ili osoba koje je inače dužna da ju nadgleda, što je u konkretnom slučaju tuženik kao lovoovlaštenik koji upravlja i gospodari lovištem iz kojeg je divljač istrčala na cestu. 1. tuženik nije sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima dokazao da u njegovu korist postoje razlozi koji bi ga oslobodili od odgovornosti. Eventualna odgovornost osobe ovlaštene za održavanje ceste (ako bi se utvrdila) ne isključuje odgovornost lovoovlaštenika.

4.5. Tužitelj konačno smatra kako je neutemeljen i paušalan prigovor tuženika o odgovornosti vozača.

5.1. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u potvrdu na listu 4- 5 spisa, policu osiguranja na listu 6 spisa, prijavu štete na listu 7-8 spisa, prometnu dozvolu na listu 8-9 spisa, vozačku dozvolu na listu 10-11 spisa, obračun štete na listu 13-16 spisa, račun na listu 17, 18 i 19 spisa, nalog za doznaku sa potvrdom plaćanja na listu 20-21 spisa, dopis-regresni zahtjev na listu 22-23 spisa, očitovanje Euroherc osiguranja na listu 24 spisa, očitovanje Croatia osiguranja na listu 25 spisa, dopis na listu 26, uvjeti AK na listu 27-34, fotografije na listu 35-66 spisa, karta lovišta na listu 67 spisa, ugovor o zakupu lovišta na listu 68-71 spisa, odluku o ustanovljenju zajedničkog lovišta na listu 72-76 spisa, pravno mišljenje na listu 77 spisa, fotodokumentacija očevida na listu 72-101 spisa, zapisnik o očevidu na listu 102-104 spisa, službena bilješka na listu 105-106 spisa, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na listu 107 spisa, skica lica mjesta na listu 108 spisa, karta lovišta na listu 117-118 spisa, ugovor o poslovnoj suradnji na listu 125-129 spisa, polica osiguranja od odgovornosti na listu 131 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 222- 227 spisa, nalaz i mišljenje prometnog vještaka na listu 230-240 spisa, provedeno je saslušanje svjedoka ĐŽ i NŽ, čije je iskaze sud ocijenio istinitim te ih je prihvatio u cijelosti.

5.2. Izvođenje dokaza provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete, kao i saslušanje policajaca koji su provodili policijski očevid nije provedeno jer okolnosti na koje su navedeni dokazi predloženi nisu sporne i/ili se mogu utvrditi iz drugih dokaza.

5.4. Drugotuženik je prigovorio da je dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 15. srpnja 2024. godine podnesena nepravovremeno. Takav prigovor je neosnovan. Tužitelj je (osim sudske prakse koje ionako nije predmet dokaznog postupka) tom prilikom dostavio ugovor o poslovnoj suradnji od 24. svibnja 2021. godine (list 125 do 129 spisa), a sve kako bi otklonio prigovor promašene aktivne legitimacije koji je 2. tuženik prvi put istaknuo u odgovoru na tužbu. Dakle, tužitelj taj ugovor nije mogao dostaviti uz tužbu jer je njegova aktivna legitimacija osporena nakon toga, slijedom čega dostava navedene dokumentacije nije nepravodobna u smislu čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

5.5. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6.1. U dokaznom postupku su utvrđene slijedeće činjenice:

- da se prometna nezgoda dogodila dana 29. svibnja 2022. godine u 20:40 sati

- da je do prometne nezgode došlo uslijed naleta srneće divljači na automobil kojim je upravljala NŽ

- da je na automobilu nastala šteta u visini od 1.382,22 eura koju štetu je isplatio tužitelj

- da je tužitelj tu štetu isplatio korisniku vozila A-ANTICUS d.o.o. po osnovi ugovora o poslovnoj suradnji od 24. svibnja 2021. godine koji je sklopljen između tužitelja kao osiguratelja, PORSCHE LEASINGA kao davatelja leasinga i vlasnika vozile, te društva A-ANTICUS d.o.o. kao primatelja leasinga i korisnika vozila (čime je otklonjen prigovor promašene aktivne legitimacije)

- da je mjesto prometne nezgode državna cesta koja se nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo Lepus (čime je otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tog tuženika)

- da Lovačko društvo Lepus ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d. (čime je otklonjen prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosnu na tog tuženika).

6.2. Sporna je odgovornost za štetni događaj.

7.1. Čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač prvenstveno odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a ako nije odgovoran vozač onda odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

7.2. Radi utvrđivanja odgovornosti vozačice IŽ proveden je uviđaj na licu mjesta, provedeno je prometno vještačenje te je saslušana vozačica.

7.3. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da je vozačica BŽ upravljala vozilom unutar propisane brzine kretanja te da nije imala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, a što je ona i potvrdila u svom iskazu navodeći kako je srna „doletjela“ te da ona u trenutku udara nije ni znala u što je udarila. Pri donošenju zaključka vještak je uzeo da se vozilo kretalo brzinom od 70 km/h (obzirom u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije bila poznata brzina kretanja vozila), da je srnjak stupio na prometnicu na njenom rubu, na udaljenosti od 5,64 metara od mjesta naleta, i vremenski prije naleta od 1,01 sekundi (to je vrijeme u kojem se divljač mogla uočiti), pa pri toj brzini nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta, a koja bi postojala da se vozilo kretalo brzinom od 39,56 km/h ili manjom. Nakon što je vozačica NŽ u svom iskazu navela kako se kretala brzinom oko 40 km/h postavilo se pitanje da li bi postojala mogućnost izbjegavanja udara ako bi se uzelo da se divljač nalazila na 10,44 metara od mjesta naleta (5,64 m + 4,8 metara) obzirom se sa lijeve strane kretanja vozila nalazio slobodan prostor (biciklistička staza, travnata površina, širine 4,8 m). Vještak je naveo da u tom slučaju bi mogućnost uočavanja srne bila u vremenu od 1,9 sekundi, pa bi pod uvjetom da se vozačica kretala brzinom od 40 km/h (i svakom manjom od 59,83 km/h), postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač. Međutim, to nije utjecalo na zaključak vještaka da u konkretnom slučaju nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, a obzirom na iskaz svjedokinje koja je navela da je srna doletjela, kao i uvjete noćne vožnje kada su vozači fokusirani na prometnicu, a ne i na ono što se nalazi sa lijeve i desne strane.

7.4. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti obzirom je vještak cjelovito, stručno i jasno donio zaključak, a na koji nakon usmenog iznošenja i obrazlaganja ni stranke nisu više imale prigovora. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da vozačica NŽ, brzinom kojom se kretala, u uvjetima noćne vožnje nije imala mogućnost izbjegavanja naleta na srneću divljač, bez obzira da li je ista bila na udaljenosti od mjesta udara od 5,64 metara ili 10,44 m (+ 4,8 m). Mogućnost izbjegavanja naleta ako se uzme da je divljač bila na udaljenosti od 10,44 m od mjesta naleta je teoretski moguća (što nije slučaj ako je bila na udaljenosti od 5,64 m) no po mišljenju ovoga suda, a obzirom na nalaz vještaka, ne i realno moguća uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja, i to da su bili noćni uvjeti kada se vozači koncentriraju na prometnicu, dakle na ono što je ispred njih, ne i ono što se nalazi lijevo i desno od prometnice, kao i vrijeme unutar kojeg je srna mogla biti uočena, a to je 1.9 sekundi (što je jednako jednom treptaju oka).

7.5. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da vozačica NŽ nije mogla izbjeći nalet na srneću divljač pa ne može biti odgovorna za nastalu štetu sukladno čl. 80. st. 6. točki 1. ZL-a (za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi).

8.1. Svjedok ĐŽ, preuzeo je divljač nakon prometne nezgode. Naveo je kako se na području na kojem se dogodila nezgoda ne provodi lov uopće jer je to naseljeno područje, a da se tog dana nije nigdje provodio lov. Na njegov iskaz stranke nisu imale primjedbi, a prihvatio ga je i sud. Obzirom na navedeno sud utvrđuje da ne postoji odgovornost 1. tuženika sukladno čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a jer se tog dana na tom području nije provodio skupni lov uslijed čega bi došlo do naleta divljači na vozilo (Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.).

9.1. Odredba čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., dalje: ZC) regulira pitanje odgovornosti za štetu na javnoj cesti nastalu zbog naleta na divljač, ali u odnosu na pravne osobe koje upravljaju javnim cestama i koncesionare, i koja propisuje njihovu odgovornost za štetu od divljači samo u slučaju ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U ovom slučaju je cesta bila označena odgovarajućom prometnom signalizacijom (opasnost od naleta na divljač) pa bi to isključilo njihovu odgovornost no ova odredba je irelevantna jer tuženi nisu osobe koje upravljaju javnim cestama niti koncesionari.

10.1. Ostalo je otvoreno pitanje odgovornosti za štetu od naleta na divljač, a u slučajevima kad šteta nije posljedica krivnje vozača ili provođenja lova. Kako je čl. 76. st. 2. ZL propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije, to se takvi slučajevi prosuđuju sukladno Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO).

10.2. Sudska praksa zauzela je stajalište da je divljač opasna stvar pa se pitanje odgovornosti za štetu prosuđuje sukladno pravilima objektivne odgovornosti i člancima 1063. do 1067. ZOO-a .

10.3. U hrvatskom pravnom sustavu divljač, dok je živa, zdrava i slobodno se kreće je ničije vlasništvo (res nullius). U trenutku kada se ulovi postaje vlasništvo lovačkog društva, iznimno korisnika površine na kojoj je zabranjeno provođenje lova, a ako je tamo zatečena. Navedeno jasno proizlazi iz odredbe čl. 74. st. 1. ZL koja glasi:

Ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, a na površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta korisniku te površine.

10.4. Sukladno ZL-u divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL), a sukladno čl. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu biti objektom prava vlasništva pod određenim uvjetima, a te uvjete propisuje na opisani način ZL.

10.5. Sukladno tome čl. 131. st. 2. ZV-a propisano je da na pokretnim stvarima koje nitko nema u vlasništvu, a koje se mogu nabavljati ili rabiti samo uz posebnu dozvolu koju daje nadležno tijelo, vlasništvo može steći prisvojenjem samo osoba koja ima takvu dozvolu. Upravo su lovačka društva osobe koje imaju posebnu dozvolu stjecanja vlasništva nad divljači prisvojenjem, a koji čin prisvojenja (čl. 131. st. 1. ZV-a – uzimanje u samostalni posjed) sukladno ZL-u je kada se divljač ulovi, ili da se preuzme ranjena ili uginula divljač (čl. 74. st. 1. ZL-a). Naime, lovačka društva su sukladno uvjetima propisanim u ZL-u stekla pravo lova, što predstavlja ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Tuženik kao lovoovlaštenik stjecanjem statusa lovoovlaštenika nije stekao vlasništvo nad divljači već samo pravo lova te divljači, a kadu ju ulovi onda je ona njegovo vlasništvo, no ne i prije toga. Izjednačeno sa ulovom je i kada se preuzme divljač koja je uginula ili ranjena.

10.6. Pri tome ovdje posebno treba reći da u konkretnom slučaju kada se divljač zatekne ja javnoj cesti (državna cesta je javna cesta - čl. 6. st. 1. t. 2. ZC-a) pravo vlasništva stječe osoba koja upravlja cestom jer čl. 11. st. 2. t. 5. ZL-a zabranjuje ustanovljavanje lovišta na javnim cestama. Nadalje, čl. 74. st. 1. ZL-a propisano je da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, a na površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta korisniku te površine. Dakle, u konkretnom slučaju bi proizlazilo da kada je uginula divljač zatečena na javnoj cesti vlasništvo nad tom divljači ne bi uopće stjecalo lovačko društvo već osoba koja upravlja tom cestom (ali uvijek u trenutku preuzimanja).

10.7. Sukladno čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Sukladno čl. 1066. st. 1. istog zakona propisano je i da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Dakle, za odgovornost od opasne stvari odgovara vlasnik ili osoba kojoj je vlasnik dao stvar da se njome služi ili da ju nadgleda, ali ono što je ključno kod čl. 1066. jest da osoba koja odgovara za takvu stvar isto kao i vlasnik je da je tu stvar stekla od vlasnika.

10.8. Slijedom svega navedenog, u trenutku naleta divljači na vozilo, divljač nije vlasništvo lovačkog društva (niti nekog drugog) niti u tom trenutku lovačko društvo ima bilo kakva prava ili obveze koje proizlaze iz prava vlasništva (čl. 1066. ZOO-a). U tom trenutku divljač je živa, zdrava i u slobodnom kretanju i ona je res nullius (kako ne postoji vlasnik tako ne može postojati ni treća osoba koja na koju bi vlasnik prenio ovlaštenja i koja bi odgovarala kao i on). Kako za opasnu stvar odgovara njezin vlasnik, a u trenutku naleta divljači na vozilo lovačko društvo nije vlasnik divljači niti polaže kakva prava ili obveze koja proizlaze iz prava vlasništva, to isto ni ne može odgovarati za štetu koju je takva divljač prouzročila po ni jednoj osnovi pa tako ni po osnovi uzročnosti. No od tog trenutka na dalje, od kada je divljač uginula ili ranjena, ona bi mogla postati vlasništvo lovačkog društva ako ju ono preuzme. Ali i to sve pod uvjetom da se ne radi o ranjenoj ili uginuloj divljači na javnoj cesti jer vlasništvo nad takvom divljači stječe osoba koja upravlja tom cestom, ne i lovačko društvo (ali uvijek činom prisvajanja).

10.9. Dakle, za štetu nastalu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U trenutku naleta divljači na vozilo, a u kojem trenutku nastane šteta, lovačko društvo nije vlasnik te divljači, pa ne može ni odgovarati za štetu radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan i sukladno općim odredbama obveznog prava o odgovornosti za štetu. Lovačko društvo, ako i postane vlasnikom divljači, to je nakon udara i nakon nastanka štete.

10.10. Radi svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti.

11.1. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je ona strana koja je izgubila parnicu dužna protivnoj strani platiti troškove postupka radi čega je sud naložio tužitelju da tuženima plati troškove postupka. Prema vrijednosti predmeta spora koja iznosi 1.382,22 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), koja se primjenjuje na sve radnje poduzete u ovom postupku sukladno Tbr. 52. strankama se za svaku radnju za koju se priznaje 100% nagrade iz Tbr. 7.1. pripada 100 bodova odnosno 200,00 eura (Tbr. 54., 1 bod = 2 eura).

11.2. Punomoćniku 1. tuženika se priznaje za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8.1., za pristup ročištima 27. studenog 2024. godine, 31. siječnja 2025. godine, 10. srpnja 2025. godine te 17. rujna 2025. godine iznos od 200,00 eura po ročištu sukladno Tbr. 9.1. (ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari /ili su se izvodili dokazi) i 9.7. (uviđaj), ukupno 1.000,00 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 42., te trošak svjedoka ĐŽ u iznosu od 48,00 eura. Prvotuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.298,00 eura.

11.3. Punomoćniku 2. tuženika se priznaje za sastav odgovora ne tužbu te obrazloženi podnesak od 09. srpnja 2025. godine iznos od 200,00 eura po podnesku prema Tbr. 8.1., te za pristup ročištu 17. rujna 2025. godine iznos od 200,00 eura prema Tbr. 9.1., ukupno 600,00 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 150,00 eura prema Tbr. 42., odnosno sveukupan iznos od 750,00 eura.

12.1. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Pazinu, 21. listopada 2025. godine.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. u svezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. 1. tuženika

3. Pun. 2. tuženika