Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-533/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GC, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari - iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj K- 22/2024-49 od 16. travnja 2025 podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP), oslobodio je optužbe optuženog GC da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično opisana u izreci presude.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni ŽC, UC i CC su upućeni da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

1.2 Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

4. Državni odvjetnik u žalbi, u bitnome, navodi da iz iskaza oštećenih ŽC i UC te svjedoka NC, čiji iskazi su u pogledu dinamike događaja suglasni, jasno proizlazi da im je optuženik na inkriminirani način uputio prijetnju jer je od njih, držeći nož u rukama, zatražio da kleknu govoreći im da će ih „izbost“, nakon čega je između oštećenika i optuženika došlo do fizičkog sukoba, a prilikom napuštanja mjesta događaja optuženik je prišao automobilu oštećenika te je, držeći u rukama palicu koju mu je prethodno donio i predao IC kojeg je optuženik zvao da mu dođe pomoći, udario tom palicom po staklu automobila koje je razbio, a što proizlazi i iz iskaza oštećenog CC koji je naveo da je popravio oštećeni automobil. Nadalje državni odvjetnik navodi da su iskazi oštećenika i svjedoka potkrijepljeni nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka i činjenicom da je od optuženika oduzeta palica kojom je oštećen automobil.

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, takvom svojoj analizom i ocjenom provedenih dokaza državni odvjetnik nije s uspjehom doveo u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda te zaključak suda da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i članka 235. stavka 1. KZ/11 za koja ga je prvostupanjski sud pravilno oslobodio od optužbe. Naime, iskazi optuženika, oštećenih ŽC i UC te svjedoka NC su suglasni u dijelu da je došlo do fizičkog sukoba između optuženika i ŽC i UC, međutim, optuženik poriče da je na inkriminirani način oštećenicima uputio prijetnju. Također poriče da je u tom sukobu u rukama držao nož i navodi da nije palicom, koju nije niti imao niti mu ju je donio svjedok BC, koji to potvrđuje, razbio staklo na automobilu u vlasništvu CC. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti. Naime, oštećenici i svjedok ŠC tvrde da je optuženik prilikom fizičkog sukoba s oštećenim UC navedenog nožem porezao po desnom obrazu, s time što svjedok NC tvrdi da je navedeni oštećenik porezan i po ruci što je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka iz kojeg jasno proizlazi da niti jedna ozljeda koju je zadobio oštećeni UC nije nastala uporabom noža ili sličnog sredstva već su ozljede nastale uslijed udarca tupotvrdim sredstvom u pravilu šakom, a što i proizlazi iz njihovih (optuženika, oštećenika i svjedoka NC) suglasnih iskaza u dijelu u kojem opisuju međusobni fizički sukob i udarce koje su zadali šakama. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno analizirao i ocijenio provedene dokaze te je utvrdio da optuženik, kod kojeg nož nije niti pronađen nakon što je odmah poslije događaja inkriminirani sukob prijavio službenicima policije, nije na činjenično opisani način oštećenicima uputio inkriminiranu prijetnju, te ga je pravilno za navedeno kazneno djelo prijetnje oslobodio optužbe. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari pravilno prvostupanjski sud navodi da niti iz jednog materijalnog dokaza ne proizlazi da je optuženik oštetio navedeni automobil. Naime, prije svega treba istaknuti da pregledom mjesta događaja službenici policije nisu pronašli ostatke razbijenog stakla niti je oštećeni CC dostavio bilo kakav dokaz primjerice fotografije oštećenja ili račun za kupljeno staklo ili vrata kako tvrdi iz kojih dokaza bi proizlazilo da je došlo do oštećenja automobila. Obrazlažući u žalbi okolnosti u odnosu na kazneno djelo prijetnje i činjenicu da kod optuženika niti na mjestu događaja nije pronađen nož kojim je navodno prijetio, državni odvjetnik navodi da je „sasvim životno i predvidivo da je optuženik pokušao sakriti predmet kojim je počinjeno kazneno djelo“. Optuženik poriče da je od njega sporna palica oduzeta i zato nije potpisao potvrdu o oduzimanju predmeta te tvrdi da je tu palicu donio i pokazao mu je službenik policije. S obzirom na naprijed navedenu tvrdnju državnog odvjetnika kada obrazlaže što je „životno i predvidivo“ onda ako je optuženik sakrio ili bacio nož isto bi učinio i s palicom sa kojom je također, barem prema tvrdnjama oštećenika i svjedoka NC, počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Iz svega navedenog u svom zbiru proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari te ga je i za to kazneno djelo oslobodio optužbe.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak