REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-342/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EA zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda iz članka 148. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 I 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11, odlučujuči o žalbi koju je protiv preude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-140/2024-11 od 18. ožujka 2025. podinijela privatna tužiteljica ĐA, na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatne tužiteljice ĐA kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanim presudom, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP), Općinski kazneni sud u Zagrebu oslobodio je od optužbe optuženog EA da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – teško sramoćenje - iz članka 148. stavka 2. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP privatna tužiteljica ĐA obavezna je naknaditi troškove kaznenog postupka, iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP u paušalnom iznosu 132,72 eura te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela privatna tužiteljica ĐA po opunomoćeniku Branku Šeriću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika proglasi krivim, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženi EA po branitelju Iliji Franjiću, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu privatne tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
3. Žalba privatne tužiteljice ĐA nije osnovana.
4. Iako je u pravu privatna tužiteljica da je prvostupanjski sud u izvorniku presude optuženika oslobodio od optužbe i za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11, za koje je već prethodno pravomoćnom presudom oslobođen od optužbe, time nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika niti je sud prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 9. ZKP. Naime, u izvorniku presude prvostupanjski sud je naveo da se radilo o očitoj pogrešci u pisanju i u otpravku presude, a u izreci te razlozima presude, naveo je i iznio razloge samo u odnosu na kazneno djelo iz članka 148. stavka 2. KZ/11 za koje je i proveo kazneni postupak nakon ukidne odluke od 7. studenog 2023. Time u prvom redu nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, koji se niti ne žali na presudu, niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu privatne tužiteljice, a također nije prekoračena optužba. Naime, kako se radi o očitoj grešci u pisanju, žalba privatne tužiteljice u tom dijelu nije osnovana.
4.1. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja privatna tužiteljica detaljno analizira iskaz svjedokinje HA i u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njezin iskaz kao nevjerodostojan, a iz kojeg iskaza jasno proizlazi da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, dok je pogrešno poklonio vjeru iskazima ostalih svjedoka koji su bili na inkriminiranom sastanku te voditelju smjene DA jer se radi o svjedocima koji su u očiglednoj podređenosti naspram optuženika koji je načelnik Sektora za strance i međunarodnu zaštitu u Ministarstvu unutarnjih poslova RH. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Privatna tužiteljica ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, ne proizlazi zaključak da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a niti bilo koje drugo kazneno djelo protiv časti i ugleda. Naime, kako to tvrdi prvostupanjski sud, a ne osporava niti privatna tužiteljica u svojoj žalbi, njezinu privatnu tužbu, što se tiče sadržaja inkriminacije, potkrepljuje svojim iskazom samo svjedokinja HA, jer ona (privatna tužiteljica) nema neposrednih saznanja o događajima, dok ostali učesnici inkriminiranog sastanka DA, CA, FA i TA tvrde da se optuženik na sastanku, a niti u komunikaciji sa DA, nije obraćao riječima niti je imao zahtjeve kako mu se to stavlja na teret činjeničnim opisom privatne tužbe. Privatna tužiteljica ničim ne potkrepljuje svoju tvrdnju u žalbi da navedeni svjedoci neistinito iskazuju iz razloga subordinacije, niti to proizlazi iz bilo kojeg izvedenog dokaza, dok je prvostupanjski sud pravilno analizirao iskaz svjedokinje HA iz čijeg iskaza proizlazi da se protokom vremena događaja bolje sjeća, što je nelogično i neživotno, a razlike u iskazu obrazlaže činjenicom da nije htjela ranije govoriti prostote, iako je i u ranijem iskazu takve, „proste“, riječi upotrebljavala. Također je istaknula da nije znala što točno treba reći, a niti u jednom trenutku nije tvrdila da bilo što ne razumije ili joj nešto nije jasno u svezi predmeta inkriminacije i zašto je pozvana u svojstvu svjedoka. Kada se uz navedeno ima na umu, kao što je navedeno, da njezin iskaz u svezi inkriminacija ne potvrđuje niti jedan drugi ispitani svjedok, niti to proizlazi iz nekog materijalnog dokaza onda je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i pravilno ga je oslobodio od optužbe. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba privatne tužiteljice niti u tom dijelu nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
