Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1607/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupaju punomoćnici Cvjetko Rihter i Vanda Benz, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv prvo tuženika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1., Dubrovnik i drugo tuženika Hrvatske ceste d.o.o., za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Vončinina ulica 3., Zagreb, OIB: 55545787885, zastupane po punomoćnici ĆF, dipl. iur., zaposlenici drugo tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani drugo tuženika Dubrovnik ceste d.d., OIB: 60216477432, Vladimira Nazora 8., Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetnik iz Dubrovnika, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i drugo tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-25/2018 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-25/2018 od 28. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba drugo tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-25/2018 od 28. prosinca 2023. u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja KF ( dalje: tužitelj ) u odnosu na drugo tuženika Hrvatske ceste d.o.o. ( dalje: drugo tuženik ) kojemu je naloženo na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 7.963,36 €[1] / 60.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2018. pa do isplate (točka I.1. izreke ), potom na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 1.740,85 €/ 13.116,50 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je navedeno pod točkom I.2 izreke, nakon čega je pod točkom I/3. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete u odnosu na drugo tuženika preko dosuđenog iznosa pod točkama I.1. i I.2. izreke, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

1.2. Pod točkom II. izreke pobijane odluke prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika Grad Dubrovnik ( dalje: prvo tuženik ), dok je pod točkom III. izreke naloženo drugo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 4.744,11 €/35.744,49 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen u odnosu na drugo tuženika ( točke I.3. ) te u pogledu odluke o troškovima postupka ( točka III. ) žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te prijedlogom drugostupanjskom sudu u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te mu dosuditi cjelokupan iznos zatražen tužbenim zahtjevom, kao i sveukupan parnični trošak zatražen troškovnikom.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude ( točke I.1., I.2., II., i III. ) žali se drugo tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP i prijedlogom uvažiti žalbu te preinačiti presudu na način da tužbeni zahtjev u odnosu na drugo tuženika bude odbijen u cijelosti, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba drugo tuženika je djelomično osnovana a djelomično nije dopuštena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete temeljem štetnog događaja od 1. srpnja 2015. u kojem je sudjelovao kao vozač motocikla i zadobio tjelesne ozljede.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama ispitivanja ( čl. 365. st. 1. ZPP ), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je žalba drugo tuženika djelomično nedopuštena. Naime, drugo tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu i u dijelu kojom je odbijen tuženi zahtjev u odnosu na prvo tuženika i u kojem ne posjeduje pravni interes za podnošenjem žalbe ( čl. 358. st. 3. ZPP).

8. Ovo stoga jer prvo i drugo tuženik s obzirom na predmet spora ne predstavljaju jedinstvene suparničare u smislu čl. 201. ZPP ( i gdje bi se spor zbog prirode pravnog posla ili po zakonu trebao riješiti samo na jednak način prema takvim suparničarima), već obične suparničare čiji je položaj u parnici u smislu čl. 200. ZPP samostalan i neovisan, obzirom da svaki od takvih suparničara slijedi svoju procesnu sudbinu na način da radnje ili propuštanja jednog od njih niti koriste niti štete drugom suparničaru.

9. Kako je procesni položaj prvo i drugo tuženika samostalan, a spor se ne mora riješiti na jednak način prema njima, to drugo tuženik ne posjeduje pravni interes za podnošenje žalbe u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tuženika. Pravni interes za pobijanje prvostupanjske odluke u tom dijelu ( točka II. izreke ) u konkretnom slučaju posjeduje tužitelj i koji ju u tom dijelu ne pobija.

10. Slijedom iznesenog je žalbu drugo tuženika u tom dijelu temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP u vezi čl. 358. st. 3. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u preostalom dijelu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pri čemu je posljedično i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

12. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da se 1. srpnja 2015. dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla marke Piaggio Beverly 250, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste D 8, dionica 27, kod km stupa 25 i 750 na predjelu [adresa], u mjestu [adresa],

- da je uzrok prometne nesreće i posljedičnog pada tužitelja sa motocikla - postojanje i nailazak na masnu mrlju – trag masne tekućine, koja se prostirala cijelim oštrim zavojem u duljini od oko 100 metara na središnjem dijelu južne kolničke trake,

- da se tužitelj kretao brzinom od 44 km/h,

- da je štetni događaj kao prometna nezgoda evidentiran posebnim izvješćem PU

Dubrovačko-neretvanske, postaja prometne Policije Dubrovnik br.:511-03-14-PI- 11/15 od 6. srpnja 2015. u privitku kojeg je sačinjena i fotodokumentacija te zapisnik o očevidu od 13. srpnja 2015.,

- da je navedena službena dokumentacija izrađena od strane policijskog službenika PF koji je saslušan i u svojstvu svjedoka te je potvrdio vjerodostojnost iste i opisao činjenično stanje u sklopu kojeg je na licu mjesta zatekao tužitelja i trag masne mrlje, a kontaktirao je i Dubrovnik Ceste d.d. odnosno umješača čiji djelatnik ŠF je također izašao na lice mjesta,

- da je iz službene zabilješke od 13. srpnja 2015., sačinjene od strane dežurnog ophodara ŠF, utvrđeno da je dobio obavijest o prometnoj nezgodi na dionici koju održavaju Dubrovnik ceste d.d., pa je potom izašao na teren i utvrdio kako se radi o tragu nepoznate tekućine i da je mjesto klizavo,

- da je temeljem provedenih dokaza vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku dr. Igoru Boriću, vještaku sudske medicine i patologije utvrđeno da je tužitelj u štetnog događaju zadobio teške tjelesne ozljede ( prijelom glava obje palčane kosti, luksacijski prijelom proksimalnog kraja prve kosti sredopešća i trapezne kosti zapešća desne ruke, oguljotine kože lijevog lakta, desnog koljena i desnog boka ) koje su uzročno posljedično povezane sa padom u prometnoj nezgodi, te je vještak kvantificirao i vrednovao posljedice putem kriterija pretrpljenog straha, bolova, trajnih posljedica, naruženosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom,

- da je u postupku provedeno i vještačenje po ovlaštenom vještaku medicine rada mr.sc. Mariji Muše – Danielov, koja je u sklopu nalaza i mišljenja vrednovala učinak posljedica ozljeđivanja na izmijenjenu radnu sposobnost tužitelja te iskazala smanjenje opće životne i radne sposobnosti istoga.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na sporno pitanje odgovornosti tuženika, prvostupanjski sud polazeći od navoda o nepobitnoj nadležnosti umješača za održavanje dionice na kojoj se dogodila nesreća, zatim toga da je mjesto nezgode državna cesta kojom upravlja i održava ju drugo tuženik, te tvrdnje da se nezgoda nije dogodila na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje a da je drugo tuženik uredovao i postupao preko umješača kao ugovornog partnera, pa u tome pronalazi propust drugo tuženika koji nije ispunio obvezu sigurnog prometovanja, pronalazi drugo tuženika odgovornim za štetu nakon čega uz poziv na odredbe čl. 1045., 1063., 1085., 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) nalaže istome nadoknaditi neimovinsku i imovinsku štetu kako je dosuđeno pod točkama I.1. i I.2. pobijane odluke. U odnosu na prvo tuženika, ponavljajući tvrdnju da se prometna nezgoda nije dogodila na državnoj cesti koja prolazi kroz naselje, pozivajući se na odredbu čl. 27. Zakona o cestama, pronalazi kako nema odgovornosti prvo tuženika, kao niti temeljem čl. 3. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, pa u odnosu na tog tuženika odbija u cijelosti tužbeni zahtjev i odlučuje kao pod točkom II.1. i II.2. pobijane odluke.

14. U žalbenom stadiju postupka je sporna prije svega odgovornost drugo tuženika, pri čemu ovaj drugostupanjski sud pronalazi kako su iznesena stajališta prvostupanjskog suda u tom pogledu proturječna i nerazumljiva te ne pružaju odgovor na odlučno pitanje postojanja odgovornosti tog tuženika.

15. Naime, kako u postupku nije sporno da drugo tuženik predstavlja pravnu osobu čija je djelatnost usmjerena na upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta na području Republike Hrvatske, u pogledu njegove odgovornosti je odlučna primjena materijalnog prava koju u konkretnom slučaju čine odredbe Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., dalje: ZC ) koji između ostalog uređuje pravni status javnih cesta te njihov način korištenja i održavanja.

16. U tom smislu je odredbom čl. 3. st. 6. ZC propisano da se javne ceste upisuju u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i vlasništvu Republike Hrvatske uz upis Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama.

17. Iako drugo tuženik predstavlja pravnu osobu koja upravlja javnom cestom, za predmet postupka je odlučna primjena odredbe čl. 27. st. 2. ZC, a kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

18. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi utvrđenje da je uzrok pada tužitelja sa motocikla, uvjetovan postojanjem masne mrlje u duljini od gotovo 100 metara koja se protezala po srednjem dijelu južne kolničke trake u smjeru kretanja tužitelja.

19. Stoga je za odgovornost drugo tuženika odlučno isključivo pitanje da li se prometna nesreća dogodila na dijelu javne ceste koja prolazi kroz naselje, pa ako se nezgoda dogodila na dijelu ceste koja ne prolazi kroz naselje, tada je drugo tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovoran za njeno čišćenje što znači i za uklanjanje masne mrlje na kolniku koja je uzrokovala nesreću, dok s druge strane u situaciji ako se nesreća dogodi na dijelu ceste koji prolazi kroz naselje, odredbe čl. 27. st. 2. ZC isključuju postojanje odgovornosti drugo tuženika jer tada nije odgovoran za održavanje tog dijela javne odnosno državne ceste.

20. U odnosu na takvu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud kontradiktorno i nerazumljivo navodi da je mjesto nesreće državna cesta D8 kod km stupa 25 i 750 M, 27. dionice na predjelu [adresa], nakon čega navodi da se [adresa] nalazi ispod ceste te da mjesto nesreće ne prolazi kroz [adresa], pa da stoga nema odgovornosti prvo tuženika, ali postoji odgovornost drugo tuženika koji zna da upravlja tom dionicom i istu održava. Iz navedenog proizlazi da prvostupanjski sud smatra da se nesreća nije dogodila u naseljenom mjestu iz razloga jer se [adresa] nalazi ispod prometnice na kojoj se dogodila nesreća. Takva tvrdnja je međutim protivna materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu, u konkretnom slučaju zapisniku o očevidu u kojem je navedeno da se nesreća dogodila u mjestu [adresa]. Uz navedeno, imenovani prometni vještak saslušan na ročištu za glavnu raspravu 26. ožujka 2021. ( str. 191 spisa ) je naveo da je u zapisniku o očevidu navedeno kao mjesto nezgode [adresa], da se radi o kolniku ceste D8 te da je od mjesta nezgode gledano iz smjera zapad-istok tabla s natpisom [adresa] i sa skretanjem za mjesto [adresa] u desno i u produžetku je oštri zavoj ulijevo u kojem se dogodila prometna nezgoda.

21. Da bi se okvalificiralo kako određeni dio javne odnosno državne ceste prolazi kroz naselje, nije odlučno da li se na konkretnom dijelu ceste nalaze izrađene građevine ili stambeni objekti, a u kojem smislu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske glede određivanja granica naseljenog mjesta zauzeo pravno shvaćanje prema kojem su granice naseljenog mjesta označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta, a ne prvom i zadnjom kućom u naselju. Dakle, granice naselja određuju prometni znakovi za obilježavanje naseljenih mjesta, a ne objekti i njihova udaljenost od ceste ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev:5246/2019 od 21. srpnja 2020. ). Ovo stoga jer takvi prometni znakovi reguliraju te postavljaju ograničenja i u pogledu prilagodbe uvjetima vožnje i brzini kretanja sudionika u prometu, pa svaki vozač vožnju sukladno ograničenju kretanja u naseljenom mjestu mora prilagoditi prema mjestu prometnog znaka koji označava da ulazi u naselje, a ne prema tome da li se na određenom mjestu ili dijelu uz cestu nalaze nekretnine ili se pak iste nalaze na određenoj udaljenosti od same prometnice.

22. Stoga stajalište prvostupanjskog suda da se nesreća nije dogodila u naseljenom mjestu zato jer se [adresa] nalazi ispod državne ceste, ne polazi od odlučne činjenice prema kojoj je za granicu određivanja naselja relevantno isključivo postojanje prometnih znakova koji obilježavaju naseljeno mjesto, a prvostupanjski sud nije utvrdio položaj oba prometna znaka koji obilježavaju [adresa], temeljem čega je jedino mogao utvrditi da se mjesto nesreće na nalazi na području tog naselja. Međutim, za predmet postupka je prije svega relevantno nedvosmisleno određenje položaja prometnih znakova za naseljeno mjesto [adresa] ( navedeno u zapisniku o očevidu kao mjesto nesreće ), a podredno granice [adresa].

23. U tom smislu valja ponoviti da iz zapisnika o očevidu kao službene isprave proizlazi da se nesreća dogodila u mjestu [adresa], na kolniku državne ceste D-8 kod km stupa 25 i 750 metara 27 dionice, pa je za odgovornost drugo tuženika odlučno da li se konkretno mjesto štetnog događaja nalazi unutar [adresa] ( i u kojem slučaju bi odredbom čl. 27. st. 2. ZC-a bila isključena odgovornost drugo tuženika ) ili se nalazi izvan tog naseljenog mjesta, a za što je potrebno utvrditi položaj prometnih znakova koji na prometnici označavaju početak i kraj tog naselja. Tek u slučaju da se mjesto nesreće ne nalazi unutar prometnih znakova koji označavaju to naselje, odlučan je i položaj oba prometna znaka koji označavaju granice [adresa] i na temelju kojih utvrđenja je moguće pravilno odlučiti o postojanju odgovornosti drugo tuženika.

24. Na navedenu činjenicu kao odlučnu pravilno ukazuje žalbenim navodima drugo tuženik, pri čemu je na takve okolnosti ukazivao i podneskom od 1. travnja 2021. te dostavljanjem odgovarajuće sudske prakse koju prvostupanjski sud nije cijenio niti obrazložio razloge njezinog neprihvaćanja.

25. Slijedom iznesenog presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na postojanje odgovornosti drugo tuženika, izreka presude proturječi razlozima presude u pogledu tvrdnje o tome da se nesreća nije dogodila u naseljenom mjestu u odnosu na koje pitanje postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ( zapisnika o očevidu ) i zapisnika o iskazima danim u postupku ( iskaz svjedoka SF) i samih tih isprava i zapisnika u čemu je sadržana bitna povreda odredaba parničnog postupka, a kako nije utvrđena odlučna činjenica da li se mjesto nesreće nalazi unutar prometnih znakova koji obilježavaju naseljeno mjesto, to je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu temeljem žalbi drugo tuženika i tužitelja valjalo ukinuti u pobijanom dijelu kojim je odlučeno od tužbenom zahtjevu u odnosu na drugo tuženika ( točka I. izreke ) i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

26. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ( točke III. izreke) o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

27. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu odgovornosti drugo tuženika, pri čemu će poći od odlučnog pitanja da li se mjesto štetnog događaja i prometne nesreće ( kolnik državne ceste D-8 kod km stupa 25 i 750 metara 27 dionice ), nalazi unutar ili izvan naseljenog mjesta ( [adresa] ili [adresa]), pri čemu su za takvo određivanje relevantne granice naseljenog mjesta označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta, pa će utvrđenjem takve okolnosti, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje koje će potom pružiti osnovu za odgovor na sporno pitanje odgovornosti drugo tuženika. Tek po utvrđenju spornih činjenica u odnosu na odgovornost drugo tuženika, prvostupanjski sud će ovisno o istima, ponovno ocijeniti provedene dokaze u pogledu visine štete, uzimajući pri tome u obzir sve tvrdnje i prigovore stranaka, očitovati se u pogledu svih vidova zatražene imovinske i neimovinske štete, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić