Poslovni broj: Usž-2207/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Rudić, odvjetnik iz Zadra, Ulica Don Ive Prodana 7, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Božo Vrkić, odvjetnik iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude i točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2509/2024-9 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2509/2024-9 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361- 03/24-02/391, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 24. rujna 2024. i građevinske dozvole Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/23-01/001278, URBROJ: 2198-07-06-01/3- 24-0019 od 29. svibnja 2024., dok se osporenom točkom I. rješenja toga suda, istog poslovnog broja i datuma, odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 24. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole od 29. svibnja 2024., kojom se dozvoljava investitoru TS, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje zgrade stambene namjene, 2.b skupine i pomoćne građevine, 3.b skupine – bazen, na novoformiranoj građevnoj čestici 432/5 (nastaje od dijela k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ([adresa]), u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake Kuća [adresa], a koji čini sastavni dio te građevinske dozvole, sve na način i pod uvjetima određenim tom dozvolom.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dok rješenje pobija u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. U žalbenim navodima, u bitnom, ističe da je tuženik, prilikom odbijanja žalbe naveo kako je investitor priložio sve potrebne dokumente za izdanu građevinsku dozvolu. Ono što ne odgovara stvarnom stanju na licu mjesta je da investitor ipak zadire na među tužitelja i povređuje njegovo pravo vlasništva. Stoga smatra da pobijanim upravnim aktima nije razriješeno odlučno pitanje, a to je udaljenost građevine za koju se izdaje građevinska dozvola od parcele i međe tužitelja. Ponavlja da bi investitor gradnjom zašao na njegovu među i parcelu te time povrijedio njegovo pravo vlasništva i njegovu među, pri čemu upire i na tužbene navode prema kojima prvostupanjsko tijelo potpuno pogrešno tumači odredbe Zakona o gradnji te prilagođava prostorni plan nezakonito investitoru, a što se ogleda u činjenici da se odobrava gradnja na međi sa susjedom. Drži osporenu presudu u cijelosti manjkavom, jer nema i nisu utvrđene odlučne činjenice i nisu provedeni dokazi, a prije svega tužitelju je onemogućeno da tijekom postupka dokaže svoje utemeljene prigovore i iznijete činjenice koje su odlučne za razrješenje ove pravne stvari. Zato je bilo nužno pozvati stranke da pokažu lomne točke i međe svojih parcela i nekretnina, po potrebi saslušati svjedoke, međaše vlasnika parcela i stranaka, a tek nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu odluku. Dodaje da je do sada u identičnim upravnim postupcima, kada su u pitanju istaknuti prigovori u odnosu na novu zemljišnu knjigu i novouređene mapalne međe, stav više upravne instance bio da se površine katastarskih čestica u novoj izmjeri računaju iz koordinata lomnih točaka međa, a ne preuzimaju se iz postojeće dokumentacije katastra ili zemljišne knjige, sve sukladno Pravilniku o katastarskoj izmjeri i tehničkoj reambulaciji. S obzirom na navedeno, smatra da je upravno tijelo prvog stupanja napravilo propust jer nije radilo usporedbu stare i nove izmjere. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i ukinuti osporenu odluku suda.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, protivi se žalbenim navodima jer je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane presude i rješenja, dao valjane razloge zbog kojih smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, a što je zaključio na temelju brižljive i savjesne ocjene svih provedenih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih, slijedom čega predlaže ovom Sudu u što kraćem roku žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonske odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama citiranog Zakona, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno, te u korelaciji s izrekom presude.

9. Nadalje, iz podataka sveza spisa proizlazi da je osporena presuda utemeljena na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da su u konkretnom slučaju za izdavanje predmetne građevinske dozvole ispunjeni uvjeti propisani relevantnim odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i Prostornog plana uređenja Općine Ražanac – IV.ID ("Službeni glasnik Zadarske županije", broj: 4/04., 13/07. i 12/09., "Službeni glasnik Općine Ražanac", broj: 3/17. i 4/23. – dalje u tekstu: PPUO), na koje odredbe su se osnovano pozvala i javnopravna tijela u svojim odlukama.

10. Tužitelj ni svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju takvo utvrđenje, jer i u žalbi ponavlja prigovore istaknute u tužbi, koje je prvostupanjski sud osnovano otklonio, ocjenjujući pravilnim stajališta iznesena u osporenom rješenju i građevinskoj dozvoli, a u kojima su već javnopravna tijela dala jasne i argumentirano obrazložene razloge temeljem kojih, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da je predmetna građevinska dozvola izdana uz uvažavanje svih zakonom i prostornim planom propisanih parametara.

11. S obzirom na navedeno, neosnovano tužitelj i u žalbi inzistira na činjenici da se odobrena gradnja vrši na dijelu zemljišta u njegovom vlasništvu, odnosno na međi s njegovom parcelom, uz obrazloženje da stanje u zemljišnoj knjizi ne odgovara stanju u naravi, pri čemu upire na primjenu katastarskih propisa kojima je regulirano uređenje spornih međa.

11.1. Naime, dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, u smislu članka 109. stavka 1. točke 1. Zakona o gradnji, predstavlja izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, a kojem uvjetu je investitor, ovdje zainteresirana osoba, udovoljio dostavljanjem zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] (od koje je nastala novoformirana [katastarska čestica]), iz kojeg proizlazi da je vlasnik iste u cijelosti.

11.2. Nije od utjecaja na zakonitost osporene presude niti tvrdnja tužitelja da se građevina gradi na međi, jer za takvu tvrdnju nema temelja ni u tekstualnom ni u grafičkom dijelu predmetne građevinske dozvole, prema kojoj se radi o gradnji slobodnostojeće stambene građevine sa svih strana udaljene od susjednih međa sukladno parametrima propisanim PPUO-om (minimalno 3 m), na koje se pozivaju i prvostupanjski sud i upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka.

12. S tim u vezi za naglasiti je da se u postupku izdavanja građevinske dozvole, koji se vodi na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o gradnji, ne može ispitivati zakonitost upisa u zemljišne knjige, niti se može osporavati međa prikazana kopijom katastarskog plana (što je u nadležnosti drugih tijela – redovnog suda i katastarskog tijela pred kojima se može pobijati pravilnost izdanih javnih isprava), već je prvostupanjsko tijelo dužno izdati građevinsku dozvolu kad utvrdi da je udovoljeno zakonom propisanim uvjetima za njeno izdavanje, jer bi u suprotnom povrijedilo zakon na štetu investitora.

13. Ovo tim više što, sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o gradnji, građevinska dozvola nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na nekretnini za koju je izdana i ne predstavlja pravnu osnovu za ulazak u posjed nekretnine, a što sve ukazuje na neosnovanost žalbenih prigovora po toj osnovi.

14. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

15. Na kraju, tužitelj neosnovano osporava i odluku kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog upravnog spora, jer je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

Zagrebu 21. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović