Poslovni broj: Usž-1721/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za nadzor, žalbe i zastupanje, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 1769/2024-4 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1769/2024-4 od 29. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena jer tuženik nije u propisanom roku donio i dostavio mu rješenje povodom njegovog zahtjeva za pokretanje upravnog postupka za osnivanje prava služnosti na izrijekom navedenom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbenim razlozima, u bitnom, upire na odredbe članka 2. i članka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), smatrajući da je prvostupanjski sud, pogrešnim tumačenjem citiranih odredaba ZUS-a, povrijedio zakon na njegovu štetu. Opisuje kronologiju postupka u kojem se temeljem javnog poziva obratio Gradu Splitu, kojem je dostavio traženu dokumentaciju u kojoj dokazuje svoj status hrvatskog branitelja i interes za zakup javne površine, a temeljem čega dobiva suglasnost gradonačelnika Grada Splita za postavljanje ugostiteljskog objekta, što i čini uz znatna financijska ulaganja. Međutim, problem nastaje kada Grad Split ne produžava ugovor o zakupu uz obrazloženje da je navedena čestica sada u vlasništvu Republike Hrvatske, zbog čega je upućen da se sa zahtjevom za osnivanje prava služnosti obrati nadležnom ministarstvu. Tako je i učinio dana 13. ožujka 2023., ali od istog, niti nakon višekratnih telefonskih kontakata, nije dobio odgovor. S obzirom na navedeno, a radi šutnje uprave, tužitelj je pokrenuo upravni spor, koji smatra na zakonu osnovanim, te predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužitelj podnio tužbu radi propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku rješenjem odluči o njegovom zahtjevu za osnivanje prava služnosti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske, a na koji zahtjev mu je tuženik odgovorio podneskom, KLASA: 940-01/23-03/407 od 27. svibnja 2024., kojim ga obavještava da je 30. prosinca 2023. stupio na snagu Zakon o upravljanju i raspolaganju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 155/23.), a kojim se županijama, gradovima, sjedištima županija te velikim gradovima povjeravaju poslovi upravljanja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, zbog čega je njegov zahtjev dostavljen na nadležno postupanje Gradu Splitu, sukladno članku 58. stavku 1. toga Zakona.
7. Imajući u vidu sadržaj tužbe, kao i zahtjeva kojim je tužitelj zatražio od tuženika donošenje rješenja o osnivanju prava stvarne služnosti, ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a i članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), kojima je regulirano što je predmet upravnog spora odnosno što se smatra upravnom stvari u kojoj se u upravnom postupku donosi rješenje (upravni akt), a o čemu se ovdje ne radi.
9. Ovo iz razloga jer se konkretnom slučaju radi o vlasničkim ovlastima, koje u ime Republike Hrvatske izvršava tuženik u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, slijedom čega se o osnivanju prava stvarne služnosti ne odlučuje u upravnom postupku, niti se o tome donosi upravni akt (rješenje). Stoga protiv takve odluke nije dopušteno izjaviti pravni lijek primjenom procesnih pravila upravnog postupka, kako to osnovano navodi i tuženik u odgovoru na tužbu pa, posljedično tomu, ne postoje zakonske pretpostavke ni za pokretanje upravnog spora radi nedonošenja odluke o zahtjevu, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbu odbacio kao nedopuštenu.
10. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge kojima bi doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u sporu, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
