Poslovni broj: Usž-3073/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja društva RESPEKT d.o.o., Metković, Ulica Andrije Hebranga 9D, OIB: 86484196363, kojeg zastupaju opunomoćenice - odvjetnice Jadranka Sloković, Zagreb, Đorđićeva 5 i IĆ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi preslike spisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2187/2024-10 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2187/2024-10 od 14. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-350-05/24-02/67, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. srpnja 2024. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave Metković, KLASA: UP/I-350-01/24-30/000014, URBROJ: 2117-23-4/3-24-0003 od 2. travnja 2024. (točka I. izreke), te se, kao neosnovan, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 2. travnja 2024., kojim je odbačen zahtjev tužitelja za preslikom spisa u vezi rješenja istoga tijela o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-01/23- 01/60, URBROJ: 2117-23-4/3-23-6 od 1. rujna 2023. godine.
3. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporene presude kojom pobija njezinu zakonitost iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije otklonio njegove prigovore niti su oni otklonjeni rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela. Naime, nije razjašnjeno na temelju čega je predmetni zahvat u prostoru od interesa za Republiku Hrvatsku obzirom da je lokacijsku dozvolu izdao Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju Dubrovačko – neretvanske županije, a ne tuženik. Citirajući odredbe Zakona o cestama i Uredbe o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja, zaključuje da ti propisi ne određuju pojam „put“ kao dio kategorizacije javnih cesta. Budući da je z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], označena kao „put“, površine 12115 m[2] , tvrdi da ta nekretnina ne zadovoljava niti jedan propisani uvjet da se kategorizira kao javna ili lokalna cesta koja bi prema navedenoj Uredbi bila od javnog značaja za Republiku Hrvatsku. Smatra da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 141. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju obzirom da se ne radi niti o autocesti niti o državnoj, županijskoj ni lokalnoj cesti, odnosno predmetna nekretnina ne može predstavljati građevinu od interesa za Republiku Hrvatsku. Drži da mu je nepravilnom primjenom članka 141. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, nezakonito oduzeto svojstvo stranke u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Nakon iznošenja kronologije izdavanja lokacijske dozvole od 4. studenog 2016. i njezinih izmjena i dopuna, ukazuje da je u ranijem postupku donošenja izmjene i dopune navedene lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-05/22-01/000024 URBROJ: 2117-23-4/10-22, imao svojstvo stranke kao nositelj stvarnih prava na česticama koje neposredno graniče s k. č. br. [katastarska čestica] i dijelom k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], dok mu, nakon oglašavanja ništavim te izmjene i dopune lokacijske dozvole, u novom postupku njezinog izdavanja, svojstvo stranke nije dano. Skreće pozornost na odredbu članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP), prema kojoj pravo na razgledavanje spisa, osim stranaka, imaju i druge osobe koje dokažu pravni interes. Drži da je dokazao pravni interes obzirom da je vlasnik susjednih čestica k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u odnosu na one na kojima se planira predmetni zahvat u prostoru te da mu je moralo biti odobreno razgledavanje i umnožavanje spisa radi zaštite prava vlasništva. Mišljenja je da prvostupanjski sud u presudi nije obrazložio ocjenu isprava priloženih uz tužbu, dokaza izvedenih tijekom postupka te uvida u spis tuženika. Također smatra da se prvostupanjski sud nije očitovao na njegov prigovor da odluka o donošenju Urbanističkog plana uređenja poslovne zone Dubravica ni ostale odluke gradonačelnika Grada Metkovića, koje se odnose na izgradnju i uređenje poslovne zone Dubravica, ne određuju da bi predmetna poslovna zona predstavljala zahvat u prostoru od interesa Republike Hrvatske. Napominje da je protiv Grada Metkovića podnio prijavu Državnom inspektoratu radi nezakonite gradnje na gradilištu poslovne zone Dubravica. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na niz presuda ovog Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava. Slijedom iznesenog, tužitelj predlaže Sudu usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu ili, podredno, vratiti predmet na ponovi postupak prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška upravnog spora i troška sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj u članku 126. ZUS-a. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilnom primjenom odredbe članka 141. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.; dalje: ZPU), kao posebnog propisa koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, osnovano zaključio da tužitelj nema pravo umnožiti akte iz spisa predmeta okončanog rješenjem o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole, KLASA: UP/I-350-01/23-01/60, URBROJ: 2117-23-4/3- 23-6 od 1. rujna 2023. godine.
7. Naime, prema podacima spisa predmeta, nije sporno da tužitelj, u skladu s odredbom članka 141. stavka 2. ZPU-a, nema svojstvo stranke u postupku izdavanja navedene izmjene i dopune lokacijske dozvole donesene povodom zahtjeva Grada Metkovića, obzirom da nije ni vlasnik ni nositelj nekog drugog stvarnog prava na česticama u obuhvatu zahvata od interesa za Republiku Hrvatsku, "Građenje prometnica u poslovnoj zoni DUBRAVICA, građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava", koji je predmet izdane izmjene i dopune lokacijske dozvole.
8. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda, kao i rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim, jer tvrdi da navedeni zahvat u prostoru nije od interesa za Republiku Hrvatsku te zaključuje da u skladu s člankom 141. stavkom 1. ZPU-a, ima svojstvo stranke u predmetnom postupku, po osnovi činjenice da njegove nekretnine neposredno graniče s nekretninom za koju se izdaje izmjena i dopuna lokacijske dozvole, a slijedom čega ostvaruje pravo na umnožavanje akata iz tog predmeta.
9. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da se navedeni zahvat odnosi na građenje nerazvrstanih cesta, koje su, prema članku 59. stavku 1. točki 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24. dalje ZKG), komunalna infrastruktura; čije građenje je prema pak članku 65. ZKG-a od interesa za Republiku Hrvatsku. Slijedom iznijetog, stranke postupka izdavanja lokacijske dozvole (pa onda i rješenja o njenoj izmjeni/dopuni) su podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, što tužitelj nije.
9.1. Pored navedenog, valja reći da, prema odredbi članka 141. stavka 1. ZPU-a, izdavanje lokacije dozvole za zahvate u prostoru od interesa za Republiku Hrvatsku nije isključivo u nadležnosti ministarstva nadležnog za poslove prostornog uređenja.
10. Također, neodlučni su žalbeni prigovori tužitelja da je u skladu s člankom 85. stavka 1. ZUP-a dokazao pravni interes za umnožavanje akata iz predmeta koji se odnosi na izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole od 1. rujna 2023., obzirom da je u konkretnom slučaju mjerodavan ZPU kao poseban propis koji uređuje sustav prostornog uređenja.
11. Kako, dakle, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
