REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1382/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u CHF i isplata preplaćenog iznosa, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1880/2024-3 od 15. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/2023-23 od 11. studenoga 2024., u sjednici održanoj 21. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Stranke su protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1880/2024-3 od 15. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/2023-23 od 11. studenoga 2024. podnijele prijedloge za dopuštenje revizije.
2. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na nepriznati trošak parničnog postupka na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Kada je tužitelj tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva tj. smanjio ga je, a troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva nisu veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva ima li tuženik pravo na dosudu troškova u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva?
2. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a ako prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu vodili računa o osnovi tužbenog zahtjeva, već samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva?
3. Radi li se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava sadržanog u odredbi članka 155. stavku 1. ZPP-a, ako sud opravdanima u smislu troškova vođenja parnice ocijeni samo četiri pisana podneska, a preostale pisane podneske utvrdi nepotrebnima bez ikakvog obrazloženja, odnosno da li stranke u parničnom postupku imaju pravo na naknadu troškova samo za 4 pisana podneska u svakom slučaju?“.
3. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije podnio na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Postoji li pogrešna primjena materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 187. Zakona o parničnom postupku kada sud deklaratorno utvrdi ništetnost odredbe Ugovora o kreditu bez postojanja vezanog kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, odnosno bez postojanja pravnog interesa za deklaratorni tužbeni zahtjev u odnosu na spornu odredbu?
2. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku kada sud deklaratorno utvrdi ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu a da pritom pobijana odluka ne sadrži razloge u pogledu pravnog interesa za deklaratorni tužbeni zahtjev u odnosu na spornu odredbu, odnosno da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama?“.
4. Tuženik je na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP podnio prijedlog za dopuštenje revizije jer smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje.
5. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
6. Prijedlozi stranaka za dopuštenje revizije nisu osnovani.
7. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u CHF i isplata preplaćenog iznosa.
8. U odnosu na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
9. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pobijana odluka je prema priloženoj dokumentaciji uz prijedlog za dopuštenje revizije u skladu s izraženim pravnim stajalištem ovog revizijskog suda u odlukama poslovni broj Rev-941/2022, Rev- 1216/2022 itd., jer je tuženiku upravo dosuđen razmjerni dio parničnog troška s obzirom na povučeni dio tužbe. Zbog navedenog postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
10. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer je tužiteljici u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev parnični trošak priznat u cijelosti na temelju odredbe čl. 155. st. 5. ZPP (tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva).
11. Treće postavljeno pravno pitanje je činjenične naravi i ovisi o okolnosti svakog pojedinog slučaja, a zbog čega to postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije odbiti, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
14. Postavljena pravna pitanja problematiziraju tužiteljičin pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu u CHF u odnosu na ugovorne odredbe o promjeni visine naknade za usluge banke, a da tužiteljica zbog ništetnosti te ugovorne odredbe nije potraživala isplatu.
15. Međutim, ova postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude nije isticao nepostojanje pravnog interesa, a niti i iz sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da je taj prigovor uopće bio istaknut.
16. Sud drugog stupnja nije niti ovlašten ispitivati postojanje pravnog interesa kod tužbe na utvrđenje, a niti u slučaju da je prigovor nedostatka pravnog interesa podnesen prvostupanjskom sudu, sud drugog stupnja nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pravnog interesa (čl. 365. ZPP).
17. Budući da tuženikova postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je u odnosu na postavljena pravna pitanja odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
18. Drugostupanjskom presudom prihvaćena su utvrđenja prvostupanjskog suda na sve odlučne činjenice koje su obuhvaćene žalbom, a zbog čega je eventualna povreda temeljnih ljudskih prava i to prava na jednakost svih pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje, mogla biti počinjena samo pred sudom prvog stupnja.
19. Tuženik nije iscrpio dopušteni pravni put u odnosu na navedene povrede temeljnih ljudskih prava, jer u žalbi uopće nije isticao povrede temeljnih ljudskih prava.
20. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
