REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9163/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, ( prije: Nova hrvatska banka d.d., Sberbank d.d. i Volksbank d.d. iz Zagreba, Varšavska 9, OIB: 78427478595), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja te zamjenika punomoćnika tužitelja ŠN, odvjetničkog vježbenika i odsutnosti urednog pozvanog tuženika, dana 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.506,02 eura (slovima: tisuću petsto šest eura i dva centa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama:

- 90,46 eura od 29.6.2022. do isplate,

- 97,75 eura od 9.8.2022. do isplate,

- 104,43 eura od 8.9.2022. do isplate,

- 102,96 eura od 5.10.2022. do isplate,

- 108,87 eura od 5.10.2022. do isplate,

- 99,32 eura od 7.11.2022. do isplate,

- 102,60 eura od 15.12.2022. do isplate,

- 95,57 eura od 2.1. 2023. do isplate,

- 90,86 eura od 1. 2.2023. do isplate,

- 98,88 eura od 2.3.2023. do isplate,

- 98,34 eura od 1.4.2023. do isplate,

- 101,73 eura od 2.5.2023. do isplate,

- 104,82 eura od 1.6.2023. do isplate,

- 102,41 eura od 1.7.2023. do isplate,

- 107,02 eura od 24.8.2023. do isplate,

s time da se stope zatezne kamate određuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, nadoknaditi parnične troškove tužitelju HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.525,00 eura (slovima: tisuću petsto dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 21. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 15. rujna 2023. tužitelj navodi da je kao korisnik kredita sklopio dana 20. rujna 2004. sa bankom kao kreditorom ugovor o kreditu broj: 310331 u iznosu 47.500,00 CHF po kupovnom tečaju na dan korištenja kredita.

2. U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju tuženika na dan dospijeća.

3. U ugovoru o kreditu broj: 310331 je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a pravni prednik tuženika nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja da je rizik intervalutnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužitelju koji kao prosječan potrošač nije raspolagao potrebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima, odnosno nije mogao znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogao ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njegove financijske obveze.

4. U tužbi i konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku zaprimljenom dana 9. prosinca 2024. tužitelj zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 1.506,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 145-146 spisa).

5. Prihvaćena je preinaka tužbe kao u podnesku 9. prosinca 2024. na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23; dalje: ZPP- a), jer je to svrsishodno za končano rješenje spora među strankama.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao u skladu s važećim kogentnim propisima. Nesporno je da je ugovorena valutna klauzula. Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita se pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacija koja traži zaštitu. No, sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva ( a nije!) niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda, već je dužnost u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. Dok se u prvom slučaju radi o apstraktnoj pravnoj zaštiti koja, u konkretnom slučaju se ocjenjuje kroz apstraktnu osobu "prosječnog potrošača", u drugom se slučaju radi o konkretnom pravnom odnosu sa konkretnom osobom te konkretnim i specifičnim okolnostima koje variraju od slučaja do slučaja. Neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužiteljice na vezanost ovog suda utvrđenjima iz parnice Potrošač. Sukladno, Zakonu o zaštiti potrošača tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njezine obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. U postupku kolektivne zaštite je utvrđeno, neravnoteža nije uzrokovana činjenicom da banke u predugovornom stadiju nisu eventualno obavijestile potrošača o nečemu što je bitno, već potpunim neočekivanim rastom švicarskog franka u odnosnu na ostale svjetske valute kojeg nitko nije mogao predvidjeti. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ( članak 81. ZZP). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbom čl. 7. ugovorena je valutna klauzula i predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važeće na dan dospijeća. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom trenutku mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. Zakona o zaštiti potrošača nije ispunjen u konkretnom slučaju, to je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz čl. 81. ZZP, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare (list 44-53 spisa).

7. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu broj: 310331 dana 20. rujna 2004. u iznosu 47.500,00 CHF.

8. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: uplate tužitelja (list 8- 23 spisa), Ugovor o kreditu broj: 310331 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 20. rujna 2004. (list 24-31 spisa), informativni otplatni plan po kreditu (list 32-39 spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije od 30. kolovoza 2023. (list 40-41 spisa), knjigovodstvena kartica broj: 310331 (list 67-96 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. (list 100- 140 spisa) i saslušan je tužitelj (list 149-150 spisa).

10. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 310331 d 20. rujna 2004. kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa pravnim prednikom tuženika kao kreditorom je razvidno da se radi o namjenskom kreditu za dovršenje kuće ( članak 2. ugovora). Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je podigao predmetni kredit radi dovršenja kuće u [adresa] i da ju je gradio za osobne potrebe i da u njoj stanuje kada dođe u Republiku Hrvatsku jer je trenutno na radu u Švedskoj te da je u vrijeme podizanja kredita radio kao vozač i bio je radnik na građevini. Na temelju iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora o kreditu je utvrđeno da je kredit sklopljen sa namjenom dovršenja kuće i da je tužitelj upravo predmetna sredstva utrošio na dovršenje kuće u [adresa] i radi stanovanja ( razvidno iz iskaza tužitelja), dakle kredit je podignut radi dovršenja kuće za stanovanje, za zadovoljenje osobnih životnih potreba, a ne za poslovne svrhe te je predmetni ugovor o namjenskom kreditu potrošački ugovor i tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

11. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ožujka 2019. je zauzet stav da odredbe čl. 502. a st. 1., čl. 502. b i čl. 502. ZPP-a; propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.

12. Iz odredbi o potrošačkom kreditiranju, koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), bila je dužnost tuženika da potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Na ovako ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti. Dakle, tužitelj ( razvidno iz iskaza tužitelja) u trenutku sklapanja ugovora o kreditu zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

13. Odredbom članka 7. Ugovora o kreditu: " kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.".

14. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 395. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 3/94, 100/96, 115/97, 131/97, 129/00, 67/01 i 5/02; dalje: ZOO-a), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 394. koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinca na koji obveza glasi. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. razvidno je da tuženik nije informirao potrošače, ovdje tužitelja kao korisnika kredita o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovara u svezi sklapanja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Tijekom otplatnog razdoblja spornog ugovora došlo je aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle.

15. Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, pravni prednik tuženika nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak u čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka je ništava na temelju čl. 103 st. 1. ZOO-a.

16. Budući da je odredba kojom se glavnica kredita i mjesečni anuiteti vežu uz švicarski franak ( čl. 7. ) proglašena ništetna na temelju čl. 103. st. 1. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 210. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništavosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovora o kreditu broj: 310331 od 20. rujna 20024. zbog nastalih promjena švicarskog franka, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 210. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je razlika u izvršenim uplatama zbog ništave valutne klauzule po ugovoru o kreditu broj: 310331 iznosi 1.506,02 eura, pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli.

18. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.

19. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći rok zastare reguliran u čl. 371. ZOO-a; potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Tužiteljev kredit je još u otplati i tužbeni zahtjev se temelji na preplaćenim iznosima anuiteta od lipnja 2022. do podnošenja tužbe, odnosno u proteklih godinu dana te nije nastupila zastara jer nije protekao opći rok zastare te je odbijen prigovor tuženika kao neosnovan.

20. Kamate su određene na temelju čl. 214. ZOO-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti predmeta spora (1.506,02 eura) te zatraženom troškovniku.

22. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka zaprimljenih 10.11.2023. i 9.12.2024. - 200 bodova (2 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima 6.2.2024. i 11.9.2025. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/5, ukupno 550 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) te PDV-a ( 25%) u iznosu 275,00 eura, ukupno u iznosu 1.375,00 eura.

23. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 150,00 eura, kao nužan i opravdan trošak.

24. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi jer je isti potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

25. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.375,00 eura, te troškova financijskog vještačenja u iznosu 150,00 eura, ukupno 1.525,00 eura.

26. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

Zagreb, 21. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika