Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-34/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj ĆOC zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetne ĆOC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Km-21/2025.-25 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba maloljetne ĆOC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Km-21/2025.-25 od 16. rujna 2025., maloljetna ĆOC oglašena je krivom zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude te je na temelju članka 24., 25. i 26. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje u tekstu ZSM) izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
2. Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM maloljetnoj ĆOC je u kaznu maloljetničkog zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. srpnja 2025. u 22,30 pa nadalje.
3. Na temelju članka 73. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 31. ZSM prema maloljetnoj ĆOC izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu manju od sto metara i uznemiravanja u odnosu na oštećene ĆO, VO, OO, ŽO i IO. Izrečena sigurnosna mjera određuje se u trajanju koje je 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne maloljetničkog zatvora (članak 73. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 31. ZSM). Sud će o presudi kojom je izrečena mjera obavijestiti policiju.
4. Na temelju članka 70. KZ/11. u vezi sa člankom 31. ZSM prema maloljetnoj ĆOC izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju 1 (jedne) godine koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i može trajati do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora. Na temelju članka 70. stavak 3. KZ/11. u vezi s člankom 31. ZSM trajanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana određuje se do prestanka izvršenja kazne maloljetničkog zatvora.
5. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
6. Protiv te presude žalbu je podnijela maloljetna ĆOC putem branitelja Hrvoja Grubeše, odvjetnika u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP i zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri iz članka 471. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud u skladu sa odredbom članka 483. stavak 1. ZKP prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku, ili podredno da preinači prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri na način da maloljetnicu osudi zbog počinjenja dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11., da ukine odluke o sigurnosnim mjerama te da izrekne maloljetnici blažu kaznu maloljetničkog zatvora ili odgojnu mjeru.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP i člankom 3. ZSM spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba maloljetne ĆOC nije osnovana.
10. Žalitelj ističe da se maloljetnicu tereti da je počinila teži oblik kaznenog djela prijetnje s obzirom da je djelo počinjeno prema većem broju osoba, a iz činjeničnog opisa djela proizlazi da je djelo počinjeno prema dvije osobe i to prema ĆO i OO. Dvije osobe se ne mogu smatrati većim brojem osoba u smislu odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11. pa je maloljetnica mogla biti osuđena samo za osnovni oblik kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
11. Vezano uz istaknuti žalbeni navod, treba istaći da iz činjeničnog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. iz točke 1. izreke proizlazi da je maloljetna ĆOC prijetila dvjema osobama i to OO koja je odgajateljica u Udruzi „Breza“, odnosno službena osoba u smislu odredbe članka 87. stavak 3. KZ/11., a s obzirom na kontekst događaja, prijetnja je izrečena u vezi s njezinim radom, što je jedan od modaliteta počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Osim toga, u tom činjeničnom opisu je opisano još jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i to u odnosu na ĆO, dok je u kaznenom djelu iz točke 2. opisano jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. jer se radi o prijetnji upućenoj prema pet osoba, što se smatra većim brojem ljudi. Točno je kako tvrdi žalitelj da dvije osobe ne predstavljaju veći broj ljudi, međutim, u tom činjeničnom opisu su opisana dva kaznena djela prijetnje, iako to državni odvjetnik maloljetnici nije stavio na teret pa bi naknadnim zadiranjem u pravni opis terećenog kaznenog djela i podvođenjem činjeničnog opisa pod dva kaznena djela bilo bi povrijeđeno načelo iz članka 13. ZKP „zabrane reformatio in peius“. U točki 2. izreke opisane su sve bitne sastavnice kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. jer prijetnja upućena prema petero oštećenika predstavlja prijetnju prema većem broju ljudi. Nadalje, ovdje treba istaći da prema odredbi članka 26. ZSM za stjecaj kaznenih djela sud izriče jedinstvenu kaznu maloljetničkog zatvora bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako prethodno djelo, tako da je za ocjenu okolnosti odlučnih za izricanje maloljetničkog zatvora, između ostalog, bitno inkriminirano ponašanje maloljetnika u cjelini.
12. U odnosu na žalbu maloljetnice zbog odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz članka 73. KZ/11. prvostupanjski je sud ispravno, a s obzirom na nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Marine Bježančević, kao i povijest neprihvatljivog ponašanja maloljetnice prema odgajateljima, izrečene prijetnje i prema njihovim obiteljima zaključio da postoji opasnost od ponavljanja djela pa je istu u odnosu na žrtve prevenirao izricanjem sigurnosne mjere zabrane približavanja na razdaljinu manju od stotinu metara i uznemiravanja oštećene ĆO, VO, OO, ŽO i IO, a zbog povijesti nasilnog ponašanja maloljetnice izricanjem sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11.
13. Pobijajući odluku o maloljetničkom zatvoru, maloljetnica ističe da pri izricanju maloljetničkog zatvora prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio djelomično priznanje kaznenog djela te činjenicu teške životne i obiteljske situacije maloljetnice, da je kaznena djela počinila tek kad je došla u dom u kojoj sredini je bila nova, da su njezine postupke isprovocirale ostale štićenice, da je već neko vrijeme u istražnom zatvora što je sigurno utjecalo na njezino ponašanje i sagledavanje posljedica njezinog ponašanja, smatra da je odluka o upućivanju u odgojni zavod bila prestroga i preuranjena jer nije polučila nikakve rezultate i svrhu kada je u pitanju ponašanje maloljetnice.
14. Razmotrivši žalbene navode, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pobijanoj presudi su ispravno utvrđene i vrednovane sve okolnosti važne za izbor maloljetničke sankcije. Imajući na umu da su kroz proteklo razdoblje zabilježene oscilacije u ponašanju i ophođenju maloljetnice, nepredvidivost, manipulacije i učestaliji agresivni i destruktivni ispadi, odnosno progredacija njezinog neprihvatljivog ponašanja, da je do sada prijavljena zbog više kaznenih djela, da je nekritična i bez uvida u svoje ponašanje, nesuradljiva, neodgovorna i nedostupna odgojnim utjecajima, do sada je smještavana u više ustanova socijalne skrbi, a prema njoj je bila primijenjena i zavodska mjera koja nije polučila očekivani rezultat, kao i ličnost maloljetnice koja je opisana u nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje Marine Bježančević i činjenicu da se kod nje radi o razvojnom poremećaju ličnosti s kliničkom slikom dominantnih antisocijalnih crta ličnosti, socijalno je neprilagođena s izostankom kritičnosti i empatije, niske tolerancije frustracije i niskog praga za pražnjenje agresije te stupanj njezine zrelosti, ali i činjenicu da je djelomično priznala počinjenje terećenih kaznenih djela, s pravom joj je prvostupanjski sud izrekao kaznu maloljetničkog zatvora. Doista je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se samo izricanjem kazne maloljetničkog zatvora kod maloljetnice može u potrebnoj mjeri utjecati na daljnji razvoj njezine ličnosti i jačanja njezine osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenje kaznenih djela, kao i utjecati na ostale da ne čine kaznena djela čime će biti ostvarena svrha izricanja maloljetničkih sankcija iz članka 6. stavak 2. ZSM. S obzirom na okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela te da je očito da ranije izricane odgojne mjere nisu polučile svoju svrhu, nema mjesta izricanju blažih sankcija kako to ukazuje žalitelj. Jedina primjerena je, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna maloljetničkog zatvora i to u trajanju 1 (jedne) godine kojom će se ostvariti uz izrečene sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. i zabrane približavanja na stotinu metara i uznemiravanja oštećenica iz članka 73. KZ/11., ostvariti svrha maloljetničkih sankcija.
15. Slijedom izloženog, kako navodi žalbe nisu osnovani, niti je ovaj sud ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
