Posl. br. P-847/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (kao nasljednica iza pok.: RZ AZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika iza pok: RZ UZ, iz [adresa]) i 2. HZ, iz [adresa], obje zastupane po pun. Car Renatu, odvj. iz Crikvenice, protiv tuženika 1. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao nasljednik pok. ČZ kao nasljednice AZ iz [adresa], 2. EZ, iz [adresa], 3. ŽZ, iz [adresa], 4. GZ iz [adresa], 5. MZ, iz [adresa], zastupane po posebnom skrbniku ŠZ, tuženi 2.-5. zastupani po Goranu Šverko, odvj. iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 24. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 21. listopada 2025., javno objaviviši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se, da su tužitelji suvlasnici u jednakim dijelovima na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] - oranica u površini 26 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem navedenoga, tuženicima se nalaže da trpe upis prava suvlasništva tužitelja na jednake dijelove i to na cjelokupnom vlasništvu tuženika na predmetnoj nekretninama sa imena i vlasništva tuženika na ime i u suvlasništvo tužitelja na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.112,01 EUR-a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se tužitelji sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 16. veljače 2007. godine u bitnome navode da su stvarni vlasnici nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica u površini 26 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli dosjelošću, budući se nalaze u posjedu iste preko dvadeset godina. Tvrde da su nekretninu tužitelji kupili 1977. godine od stvarnog vlasnika EZ iz [adresa], da se od tada nalaze u kvalificiranom, samostalnom, neometanom posjedu, da su na predmetnoj nekretnini, kao i na susjednim, koje sve zajedno da čine građevinsku parcelu sagradili obiteljsku kuću u [adresa] (tako da su i građenjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine). Također, da u zemljišnim knjigama kao formalni vlasnici na nekretnini dolaze upisani tuženici. Navode da žele uskladiti stvarno sa formalnim (zemljišnoknjižnim) stanjem, smatraju da imaju pravni interes za podnošenje tužbe, te predlažu da sud donese presudu na način opisan u izreci ove presude.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu ponesenom dana 29. ožujka 2007. godine u cijelosti osporili tužbu i tuženi zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 - 5 i 12 - 13 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Crikvenica od 16. ožujka 2005. godine, prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti MZ (list 25 i 26 spisa), rješenje Općine Crikvenica, Uprave prihoda, od 15. siječnja 1979. godine o utvrđenju osnovice za razrez poreza na promet nekretnina (strana 60 spisa), ovosudnu presudu zbog izostanka od 19. prosinca 1979. godine (list 76 spisa), dopis Općine Crikvenica od 29. veljače 1980. godine, (list 77 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 78) te ugovor 234/8 od 14. kolovoza 1980. godine zaključen između SIZ-a za stambeno-komunalne djelatnosti Općine Crikvenica te UZ i HZ kao investitora (strana 79 – 80 spisa). Dana 19. ožujka 2013. godine proveden je uviđaj na licu mjesta u [adresa], u prisutnosti sudskog vještaka geodetske struke Tihomira Šubata koji je potom dao svoj pisani nalaz i mišljenje. Tijekom postupka saslušani su svjedoci TZ i BZ, te drugotužiteljica HZ, prvotuženik ZZ, drugotuženik ĆZ te ŠZ - posebna skrbnica petotužene.

4. Dana 29. siječnja 2014. godine donesena je ovosudna presuda posl.br. P- 106/2007, koja presuda je po žalbi tuženika rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž-x-510/14, ukinuta, te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak. Dana 08. prosinca 2015. godine doneseno je rješenje o prekidu postupka posl.br. P-5146/2015 obzirom je I. tuženik ZZ preminuo, te je rješenjem ovoga suda od dana 14. veljače 2025. godine, posl.br. Pu P-1502/2019 nastavljen parnični postupak i pozvana nasljednica 1. tuženika ČZ, da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Istim rješenjem utvrđen je prekid postupka obzirom su I. tužitelj UZ i njegov nasljednik FZ preminuli, kao i nasljednica I. tuženika ČZ. Predmetnim rješenjem nastavljen je parnični postupak i utvrđeno da je RZ, kao nasljednica pok. RZ AZ, kao nasljednika iza pok RZ UZ, preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari, te je pozvan OZ, kao nasljednik ČZ, kao nasljednice I. tuženika AZ, da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 - 5 i 12 - 13 spisa) je utvrđeno da na kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 26 čhv, kao vlasnici dolaze upisani tuženici.

6. Uvidom u prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti V. tužene MZ, te rješenje Centra za socijalnu skrb Crikvenica od 16. ožujka 2005. godine, (list 25 i 26 spisa) je utvrđeno da je MZ postavljen poseban skrbnik u osobi ŠZ.

7. Uvidom u rješenje Općine Crikvenica, Uprave prihoda od 15. siječnja 1979. godine (strana 60 spisa) je utvrđeno da se EZ, NZ, SZ, DZ, KZ i IZ utvrđuje osnovica za razrez poreza na promet nekretnina, a obzirom su kupoprodajnim ugovorom od dana 30. rujna 1978. godine prodali UZ i HZ, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u ovosudnu presudu zbog izostanka od 19. prosinca 1979. godine (list 76 spisa) je razvidno da je istom utvrđeno da su tužitelji UZ i HZ, isključivi vlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u dopis Općine Crikvenica od 29. veljače 1980. godine (list 77 spisa) je utvrđeno da je porez na promet nekretnina plaćen po kuprodajnom ugovoru zavedenom u Evidenciji kupoprodajnih ugovora pod brojem 08-415-474/1-1978 od 10. listopada 1978. godine, te se može izvršiti prijenos vlasništva na nekretninama.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 78 spisa) je utvrđeno da na k. č. br. [katastarska čestica], oranica ledina površine 15 čhv, kao vlasnici dolaze upisani UZ i HZ.

11. Uvidom u Ugovor 234/8 od 14. kolovoza 1980. godine zaključen između SIZ-a za stambeno-komunalne djelatnosti Općine Crikvenica te UZ i HZ kao investitora (strana 79 – 80 spisa) je utvrđeno da je isti zaključen u vezi ugovaranja troškova uređenja građevinskog zemljišta, koje zemljište se među ostalog, sastoji i od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Član 1. ugovora). Svrha sklapanja tog ugovora te opseg uređenja građevinskog zemljišta sadržani su u Članu 2. istog, dakle radi izgradnje stambene zgrade.

12. Dana 19. ožujka 2013. godine proveden je uviđaj na licu mjesta, u prisutnosti sudskog vještaka geodetske struke Tihomira Šubata koji je potom dao svoj pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da se prema pokazivanju tužitelja prijepor nalazi u [adresa], u [adresa], odnosno unutar okućnice tužitelja. U naravi se radi o betoniranoj površini u najvećem dijelu, u manjem dijelu je neasfaltirana površina s travom. Čestica je na blago ukošena u smjeru ograde, a koja se nastavno nadovezuje na ulicu Prilaz obali 2. U geodetskom nalazu vještak mjernik Šubat je naveo da pokazana nekretnina jest dio betoniranog podesta pristupa kući tužitelja, od zapadne međe, ograde tužitelja u smjeru istoka, prelazeći u smjer istoka i izvana betoniranog podesta u travnatu i zaraštenu površinu, u širini oko 13 m, a u smjeru sjever jug oko 5 metara od ulaznog raštela tužitelja prema kući do položaja, gdje betonirani podest prelazi u ravni nivo, dužine 7 metara, da je po tužitelju pokazan južni dio predmetne parcele 68/1, no i dio parcela 68/2 i k. č. [katastarska čestica]. Također, vještak je napomenuo da je promatranjem geodetskog snimka i usporedbom istog sa službenom podlogom katastra, utvrdio da je Ulica Prilaz obali "krivo ucrtana" u službeni plan, te primjećuje da stranke promatrajući dobivaju krivu informaciju o stvarnom položaju prijepora. Na terenu je primijetio i crvene oznake - linije koje bi trebale predstavljati tokove te brojeve parcela predmetne parcele, no da isto nije učinjeno kako treba. Položaj nekretnina prikazao je na skici lica mjesta (strana 51 spisa). Konačno ističe da koliko su te oznake pomaknute u smjeru juga, toliko da je i tužitelj pokazao položaj prijepora južnije.

13. U svome iskazu svjedok TZ navodi da se kuća njegove obitelji nalazi ispod kuće UZ, da graniči s parcelom tužitelja, da je kuća njegove obitelji bliže moru. Naglašava da je prvi put došao u [adresa]. godine kada je njegova obitelj kupila teren i izgradila kuću, da od 1970. godine pa do danas dolazi kontinuirano u [adresa], da su u to vrijeme na području gdje se sada nalazi kuća tužitelja bili vrtovi, a jedan dio da je bio i njihova parcela. Tvrdi da kada je došao u [adresa] i narednih 70-tih godina nije vidio nikoga da koristi tu parcelu iznad njihove kuće, vrtovi da su bili omeđeni zidovima, blizu ceste da je bila jedna gromača, cesta da se tada nalazila na istoj poziciji kao i danas, da je 1980. godine prvi put vidio tužitelje, da mu je UZ rekao da kupuju zemljište, a potom da su ga i kupili, da su se došli javiti njegovoj obitelji, da su ih pitali imaju li nešto protiv da kupe zemljište te da su ga potom kupili i sagradili kuću. Napominje da od ceste prema kući tužitelji postoji prilazi put za automobile koji da je betoniran prije nekih 7 godina, da nije bilo betonirano kada je on došao prvi put u [adresa], da su početkom 1970-e u odnosu na njegovu nekretninu i sa istočne i zapadne strane već bile izgrađene kuće, odnosno da su bile u gradnji, te da su R bili posljednji koji su kupili na tom području. Pored toga, ističe da je željezna ograda koja dijeli dvorište nekretnine tužitelja i glavne ceste postavljena prije 6-7 godina, a prije toga da je bio lanac s čeličnim stupovima i oni da su bili postavljeni od vremena kada su tužitelji kupili zemljište i odmah počeli graditi kuću. Tvrdi da nikada nije vidio da bi tužiteljima itko osporavao ili što priječio glede korištenja zemljišta u [adresa], da dio koji je sada betoniran jest jedini prilaz do tužiteljeve kuće, oni kada su prvi put došli da su tamo parkirali automobil, a onuda da su prolazili i kamioni koji su dovozili materijal za građenje. Vezano uz kupoprodaju osim razgovorima sa tužiteljima, da nije bio nazočan predaji novca, da su bili neki papiri o kupnji, ali da se više ne sjeća, da je jedan dio parcele njegova obitelj zamijenila sa tužiteljem zato jer tužitelj nije mogao formirati gradilište kao parcelu, da zelenilo i travu koja se nalazi odmah s istočne strane do betoniranog puta uređuju tužitelji. Navodi da pod pojmom «parcela tužitelja» podrazumijeva zemljište koje graniči sjeverno od njihove obiteljske kuće, te koje je omeđeno kamenim zidovima s ističe i zapadne strane te prometnicom sa sjeverne strane.

14. Svjedok BZ u svome iskazu navodi da se nekretnina nalazi u [adresa], da je prvi susjed HZ te UZ i to s južne strane oko 36 godina od kada da su oni doselili. Tvrdi da nekretninu s te strane odvaja zid, s istočne i sa zapadne strane njihove nekretnine da se nalazi betonirani zid, a možda eventualno i neka gromača, dok se sa sjeverne strane nalazi ograda, koja nekretninu odvaja od ceste, da je na ročištu prisutne tužene možda vidio u dućanu, ali da ih sigurno nije vidio da bi bili u dvorištu kuće. Naglašava da dolazi u [adresa] svako ljeto i to od 1972. godine, da se u ograđenom dijelu nalazi kuća HZ i UZ s okućnicom, da glede konfiguracije terena radi se o pokosu prema jugu, na nekretnini da se nalazi prilazni - kolni (betonirani) put, oko kuće da je betonirani pločnik, a ima i posađenih biljki. Ističe da često dolazi u posjet kao susjed, da HZ i UZ uvijek u dvorište ulaze sa vozilom i na prilaznom putu parkiraju. Također, da ograda sa sjeverne strane ima ključ, da onuda ulaze automobili HZ i UZ, da je to jedini put i da pješaci mogu onuda ući. Da nije nikada čuo niti vidio da bi itko ikada tamo dolazio, da bi netko treći tjerao UZ i HZ, ili da im je govorio da to nije njihovo ili da bi prisvajao za sebe, da su prije gradnje kuće na prilaznom putu bili vrtovi, a nakon što su počeli graditi kuću, HZ i UZ taj su put koristili za potrebe gradnje.

15. U svome iskazu tužiteljica HZ navodi da se predmetna nekretnina nalazi se unutar njihove kuće u [adresa], da predstavlja dvorište koje se sastoji od betoniranog dijela i dijela okućnice sa zasađenim maslinama i smokvama, da cjelokupno dvorište koriste ona i suprug. Da dio okućnice predstavlja teren pod nagibom, da su dio dvorišta koji predstavlja prilaz koristili za dovođenje materijala kada su gradili kuću koju su počeli graditi negdje 1980. godine. Da se s gornje strane nalazi kapija, a ključ imaju ona i suprug. Napominje da im nitko nikada nije dolazio vezano uz nekretninu da bi ih od tamo tjerao ili prisvajao za sebe, tuženi da nikada nisu dolazili na nekretninu, da ih poznaje iz viđenja, da se prije postavljanja ograde nalazio lanac, s okomitim šipkama između, da su oni imali ključ lanac, a prije da je postajala drvena lesa, da su ogradu postavili prije 7-10 godina. Navodi da su prilikom gradnje imali građevinsku dozvolu za gradnju objekta te svega što je sagrađeno, da za tu ogradu nisu trebali nikakve dozvole, da su prijepornu nekretninu kupili, da ne zna gdje se nalazi kupoprodajni ugovor, da su sve nekretnine platili, ali da ova nekretnina im je promakla da bi ju upisali. Da su ona i suprug su doznali tko je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik odnosno suvlasnik prijeporne parcele, kada su išli u gruntovnicu, prije podnošenja tužbe, a nakon čega da su se obratili za pravnu pomoć ovdje odvjetniku Renatu Caru. Nadalje, ističe da ona i suprug nisu utužili predmetnu nekretninu 1979. godine kada su podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], a za što postoji pisani ugovor o kupoprodaji, jer nisu uopće znali za ovu česticu, da su mislili da je sve u redu, da su i tu česticu kupili i platili.

16. U svome iskazu tada prvotuženik ZZ navodi da živi u [adresa], oko 300 metara od tužitelja koje da poznaje iz viđenja, da je po prvi put doznao gdje se nalazi predmetna nekretnina kada je primio tužbu, da je od 1969. do 1981. godine živio u [adresa], kada se vratio i onuda prolazio da je vidio grmlje, da početkom 80-ih godina nije bilo ograde, da je nema niti sada. Navodi da sa istočne i zapadne strane zemljišta koje ograđuje okućnicu nema ništa, da nema niti betonskih zidića, da je samo grmlje. Izričito tvrdi da po prvi put došao na nekretninu koja je predmet postupka prije pet – šest godina, da prije nikada u životu nije tamo kročio.

17. Drugotuženik ĆZ, u bitnome, navodi da cijeli život živi u [adresa] do 300 metara od sporne nekretnine odnosno kuće u kojoj žive tužitelji, da je na prijeporu prvi put bio prije gotovo 40 godine, da su tužitelji od njegovog oca kupili samo dio zemljišta i to onaj dio na kojem se sada nalazi kuća, da im ostali prijeporni dio nije bio potreban radi dobivanja građevinske dozvole. Tvrdi da su tužitelji njegovom ocu platili polovicu kupoprodajne cijene, a ostatak da nisu isplatili, ali da ih oni nisu nikada tužili, da je prijeporna sporna nekretnina nije mogla koristiti za pristup automobilom do kuće već samo pješke, pretpostavlja da su onuda proizlazi tužitelji. Ističe da nije bio zainteresiran za tu nekretninu do trenutka kada je bio utužen, da je postao vlasnik te zemlje nakon smrti oca, međutim da nije nikada dolazio na spornu nekretninu ili u kuću tužitelja. Napominje da je prvi put primijetio da tužitelji koriste parcelu kada je primio tužbu, tada da došao s bratom do njih da ga isplate, međutim unuk tužitelja ga je potjerao, da nije išao na policiju, niti je podnio tužbu radi predaje u posjed, jer da je tako postupio da bi tada «svako toliko išao na policiju i bio stalno na sudu», da nema saznanja da li je njegov pokojni otac ĆZ branio tužiteljima pravo korištenja predmetne nekretnine, da niti on nije branio tužitelji da koriste spornu nekretninu jer «da nisu znali da su stupili u posjed». Osim toga, navodi da je u vrijeme kupoprodaje na terenu između prodane nekretnine i sporne nekretnine bila vidljiva granica parcela – kamenje, da su međašne znakove uništili tužitelji kada su zauzeli parcelu, da vezano uz to uništenje međa s njegovom nekretninom niti on niti njegov otac nisu nikoga utužili, da je primijetio da je prijepor betoniran nakon posjete tužiteljima, nakon primitka tužbe, da u suvlasništvu ima oko 200 nekretnina od kojih da je najveća tek nekoliko m2, da fizički to ne može obilaziti te da je zadnji put obišao svu zemlju koja mu pripada kada mu je otac živ bio.

18. U svome iskazu ŠZ, posebna skrbica petotužene, pridružila se iskazima tuženika koje je na ročištu slušala. Tvrdi da je bila na očevidu sa sudom na toj nekretnini, da prije nije znala gdje se nalazi nekretnina.

19. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 55/09, 57/11,148/11, 25/13 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

20. U postupku je sporno da li su tužiteljice stvarni vlasnici prijepora, a tuženi samo formalno upisani kao vlasnici.

21. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

22. Sud je prihvatio kao životne, istinite i međusobno suglasne iskaze svjedoka VZ i PZ, a radi se osobama koje kontinuirano dugi niz godina žive, odnosno dolaze u [adresa] u svoju kuću koja se nalazi u neposrednoj blizini prijepora. Naime, oni su prvi susjedi tužitelja te su iscrpno kazivali o činjenicama koje su neposredno opažali tijekom godina koje su relevantne za odluku u sporu.

23. Sud je nalaz vještaka geodetske struke Tihomira Šubata prihvatio u cijelosti, smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te korektnim i sadržajnim. Ovo tim više što je isti svoj nalaz i mišljenje dao po izvršenom uviđaju na licu mjesta, te temeljem dokumentacije priležeće spisu, a isto tako na njegov nalaz i mišljenje niti jedna stranka nije imala primjedbi.

24. Što se tiče iskaza II. tužiteljice i tuženika, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, te kako je iskaz saslušane II. tužiteljice u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njezin iskazi uzima vjerodostojnim, dok se posljedično tome, iskaz tada I. tuženika ne može se uzeti kao vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da sa istočne i zapadne strane zemljišta koje ograđuje okućnicu kuće tužitelja nema ništa, da nema niti betonskih zidića, da je samo grmlje. Taj je dio njegovog iskaza u suprotnosti sa navodima svjedoka BZ koji je naveo da nekretninu tužitelja s južne strane odvaja zid (u odnosu na njegovu nekretninu), s istočne i sa zapadne strane nekretnine tužitelja da se nalazi betonirani zid, dok se sa sjeverne strane nalazi ograda, koja nekretninu odvaja od ceste. Isto tako sudu nije prihvatljiv dio iskaza II. tuženika da su tužitelji od njegovog oca kupili samo dio zemljišta i to onaj dio na kojem se sada nalazi kuća, da im ostali prijeporni dio nije bio potreban radi dobivanja građevinske dozvole i da su tužitelji njegovom ocu platili polovicu kupoprodajne cijene, a ostatak da nisu isplatili, međutim nisu ih tužili.

25. Polazeći od navoda iz tužbe da su tužitelji stvarni vlasnici nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica u površini 26 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli dosjelošću, jer da su nekretninu kupili 1977. godine od stvarnog vlasnika EZ, te se od tada nalaze u kvalificiranom, samostalnom, neometanom posjedu prijepora to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li su tužiteljice predmetne nekretnine mogle steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. Nadalje, kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a), na tuženicima je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokažu da bi posjed tužitelja u relevantnom razdoblju bio nepošten, a što po mišljenju ovoga suda nisu uspjeli dokazati. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da prijeporna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja zemljište koje se nalazi unutar okućnice kuće tužitelja u [adresa], južno (ukošeno) od ulice Prilaz obali. Cjelokupna okućnica, odnosno dvorište je ograđeno, dakle i sporna parcela čiji je sastavni dio. Nadalje, utvrđeno je da su tužiteljice odnosno njihovi prednici u posjedu prijeporne nekretnine barem od 1980. godine, te da je s 2000. godinom proteklo dvadesetogodišnje razdoblje samostalnog poštenog posjedovanja. Naime, svjedok TZ je kazao da je u odnosu na nekretninu prvi put vidio tužitelje 1980. godine, a koji navod je suglasan s tvrdnjom svjedoka PZ, koji je doduše istaknuo da su se tužitelji tamo doselili nešto ranije. Drugotužiteljica je navela da su ona i tužitelj kuću počeli graditi negdje 1980. godine. Oba svjedoka su istakla da su tužitelji u svrhu izgradnje kuće koristili jedini prilazni put radi dovoženja materijala za građenje te za parkiranje svojih vozila. Neprijeporno je, dakle, da su isti onuda i prolazili pješke do kuće (jedini put), dovozili materijal, odnosno parkirali upravo na prijeporu koji je u to vrijeme bio nebetonirana površina. Osim toga, da su tužitelji te 1980. godine bili u posjedu okućnice proizlazi i iz ugovora 234/8 kojeg su zaključili sa SIZ-a za stambeno-komunalne djelatnosti Općine Crikvenica radi ugovaranja troškova uređenja građevinskog zemljišta, u kojem ugovoru je navedena i osnovna čestica oznake k. č. br. [katastarska čestica]. Dio predmetne nekretnine ostao je nebetoniran, te predstavlja travnatu površinu, a vezano uz taj dio terena svjedok TZ je iskazao da to zelenilo te travu uređuju tužitelji. Tuženi ničim nisu dokazali da je posjed tužitelja u odnosu na prijepor nepošten, to stoga što su oba svjedoka suglasno iskazala da tužitelje nitko nikada nije smetao u posjedovanju, osporavao im ili ih priječio glede korištenja prijepora. Tužitelji su u pravno relevantnom vremenskom periodu vršili posjedovne radnje pobliže opisane u ranijem dijelu ovog obrazloženja naočigled tuženika koji i žive u [adresa] u neposrednoj blizini (200 do 300 metara od sporne nekretnine). U tom smislu je drugotuženik ĆZ, koji je tijekom postupka najaktivnije argumentirao protivljenje tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, iskazao prije svega da nije niti bio zainteresiran za predmetnu nekretninu sve do trenutka kada je bio utužen, dakle slijedi da je godinama bio apsolutno pasivan. Štoviše iz iskaza saslušanih tuženika, posebice prvotuženika LZ i ŠZ, posebne skrbnice petotužene, slijedi da isti do pokretanja parničnog postupka nisu niti znali gdje se zapravo nalazi predmetna nekretnina, tamo nitko od tuženika nije dolazio od kada ju posjeduju tužitelji, odnosno da bi tuženi ili njihov prednik protiv tužitelja ikada pokretali bilo kakav (sudski) postupak radi zaštite svojih stvarnih prava za koje bi smatrali da su im povrijeđena tj. da su činili u tu svrhu bilo kakvu aktivnost (očitovanje volje) koju bi vidljivo manifestirali pred tužiteljima te time im na jasan i nedvojben način dali na znanje svoje protivljenje njihovim radnjama posjedovanja, a što bi u slučaju da je do toga došlo svakako bilo od izravnog utjecaja na poštenje tužitelja u vršenju posjedovnih čini na predmetu spora. Takvih aktivnosti tuženika nije bilo. Pored toga, sud drži relevantnom i tvrdnju drugotužiteljice HZ, a čiji iskaz je u tom dijelu suglasan sa iskazima svih saslušanih osoba, da tuženi nikada nisu dolazili na nekretninu, da nju i supruga nitko s prijepora nije tjerao ili što prisvajao za sebe, odnosno da su za zemljišnoknjižno stanje parcele doznali tek prije podnošenja tužbe kada su išli u gruntovnicu, a potom da su se obratili odvjetniku za pravnu pomoć. Dakle, iz svega navedenog, a osobito iz tvrdnji samih tuženika slijedi da tužitelji nisu niti u vrijeme stjecanja posjeda, a niti kasnije tijekom više od 20 godina imali razloga za sumnju da im ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine, a koji posjed su vršili naočigled tuženika, njihovog prednika, stanovnika [adresa] koji se nisu ni na koji način tome protivili. Uzimajući sve istaknuto u obzir, tužitelji nisu niti imali razloga tijekom 80-tih i 90-tih godina XX. stoljeća vršiti uvid u zemljišne knjige. Upravo ta pasivnost tuženika i njihovog prednika sada pok. EZ, koji nikoga nikada u životu nije utužio kako to navodi drugotuženik, bila je od direktnog utjecaja na zaključak da isti nisu poštenje tužitelja glede predmeta spora u ovom postupku doveli u sumnju, odnosno dokazali suprotno - da su tužitelji nepošteni posjednici. Tvrdnje drugotuženika isticane tijekom postupka da su tužitelji zapravo u odnosu na parcelu k. č. br. [katastarska čestica] odlučili čekati da protekne vrijeme za izvanrednu dosjelost pa da bi iz tog razloga bili nepošteni posjednici, sud nije prihvatio to iz razloga što isti posjedovanje predmeta spora nisu vršili kriomice ili potajno, već suprotno od toga, svatko, pa tako i tuženi, tko je prolazio ulicom Prilaz obali (fotografije s lista 3 geodetskog nalaza vještaka mjernika – strana 48 spisa) i to pored ograde okućnice kuće tužitelja, odnosno prije toga lanca koji se nalazio između čeličnih stupova, a koja ograda odvaja okućnicu od ceste mogao je vidjeti da posjedovne radnje na prijeporu vrše upravo tužitelji. Oni su postavljanjem jasno vidljivog lanca sa stupovima odnosno kasnije ograde na tom istom mjestu umjesto lanca, naočigled svakog tko je onuda prolazio i vizualno razgraničili prijepor, koji se nalazi neposredno blizu te ograde i čini sastavni dio okućnice, u odnosu na ulicu. Stoga i navodi drugotuženika da bi u slučaju da je podnio tužbu odnosno da je iskazivao bilo kakvu vidljivu aktivnost-radnju prema tužiteljima, da bi tada trebao svako toliko ići na policiju i biti stalno na sudu, nisu bili od utjecaja na otklon elementa poštenja posjeda koji je egzistirao na strani tužitelja, odnosno na zaključak suda suprotan onome koji je izveden na temelju utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, utvrđenje je ovoga suda da su prednici I. tužiteljice i II. tužiteljica u neposrednom i samostalnom posjedu prijepornog zemljišta od najmanje 1980. godine, u kojem posjedu ni od koga nisu bili ometani kako to slijedi iz navoda saslušanih svjedoka, te su nesumnjivo aktivno vršili faktičnu vlast naočigled svima držeći prijepor kao svoj, te ga kontinuirano koristili. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,01 EUR-a, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 531,00 EUR-a, dok se preostali dio troška odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe te sastav očitovanja na nalaz vještaka u iznosu od po 200,00 EUR-a. Nadalje, tužiteljima su priznati pristup na ročište od 18. siječnja 2012. godine, 03. srpnja 2012. godine, 19. ožujka 2013. godine, 08. svibnja 2013. godine, 18. lipnja 2013. godine, 17. prosinca 2013. godine, 15. rujna 2015. godine, 08. prosinca 2015. godine, te 24. rujna 2025. godine uz iznosima od po 200,00 EUR-a kao i pristup na ročite za objavu presude od dana 29. siječnja 2014. godine u iznosu od 100,00 EUR-a. Dakle tužiteljima je na ime zastupanja priznato ukupno 2.300,00 EUR-a, što uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba u iznosu od 230,00 EUR-a, ukupno iznosi 2.530,00 EUR-a, uvećano za trošak pristojbe i predujma za vještačenje ukupno 3.112,01 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

27. Nadalje, tužiteljima nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. travnja 2007. godine, 29. kolovoza 2007. godine, 20. travnja 2012. godine, 09. srpnja 2012. godine, 26. srpnja 2012. godine, 04. studenog 2013. godine, 13. studenog 2013. godine, 26. studenoga 2015. godine, 08. veljače 2024. godine u iznosima od po 100,00 EUR-a, te 07. prosinca 2015. godine u iznosu od 50,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Isto tako pun tužitelja nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 21. listopada 2025. godine u zatraženom iznosu, koji trošak nije bio po mišljenju ovoga suda potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, niti je pun tužitelja uopće pristupio na isto. Tužiteljima također imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe nije dosuđen niti trošak odsustvovanja iz kancelarije radi očevida u iznosu od 200,000 EUR-a, kao niti materijalni troškovi i troškovi preslikavanja u iznosu od 584,01 EUR-a, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 21. listopada 2025.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.