Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-504/20242-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Mariji Sarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, protiv tuženice mlt. GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i z.z. Nataši Božer, zastupane po pun. Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 12. rujna 2025. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), objavljene 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja RĆ koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos, temeljem Zahtjeva tužene GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. TĆ, [adresa], za izravnu naplatu od dana 28.05.2021. god. radi ostvarenja tražbine temeljem presude Općinskog suda u Valpovu broj P-133/14-18 od 18.12.2014. god. te se nalaže Financijskog agenciji FINI-i, RC Pula, da bez odgode obustavi postupak zapljene i prijenosa novčanih sredstava tužitelja za iznose po citiranoj Presudi na račun tužene.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka koliko budu iznosili, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. N a l a ž e s e tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 703,13 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 21. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tuženica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 26,54 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. Ovr Ob-13/2024-4 od 14.05.2024. upućen da protiv tuženice pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe – pljenidbe i prijenosa njegovih sredstava, naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 28.5.2021. prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18.12.2014. a koja je zaprimljena kod FINA-e Pula 31.03.20125. Ističe da je tuženica pokrenula po istoj presudi i ovrhu protiv bake, njegove majke SĆ, koja se vodi po rješenju ovoga suda br. P Ob-806/2015 od 09.06.2016. i po toj ovrsi sva potraživanja i dugovanja tuženice su podmirena u cijelosti i uredno se mjesečno podmiruju. Iz toga proizlazi da je tražbina tuženice u cijelosti namirena i da se uredno mjesečno namiruje preko FINA-e iz neposredne naplate ovrhom od sredstava SĆ i njegovih uplata na račun tuženice. Svjesnim postupanjem tuženice da naplati nešto na što nema pravo, ista mu čini nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer ne želi povući izravnu naplatu na njegovom računu kod FINA Pula te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da je presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna službe Valpovu, poslovni broj P-133/14-18 od 18. prosinca 2014. određeno, između ostaloga, obveza tužitelja doprinositi za njeno uzdržavanje iznosom od 1.213,30 kn/161,03 € počev sa 16. prosinca 2014. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Kako tužitelj nije dobrovoljno plaćao određeni mu doprinos za uzdržavanje, bila je prisiljena zaštitu svojih prava potraživati prisilnim putem odnosno izravnom naplatom putem FINE. Međutim, tužitelj je u namjeri izbjegavanja plaćanja dosuđenog doprinosa za uzdržavanje izbjegavao zaposlenje legalnim putem, nego je sredstva za život zarađivao radom na „crno“, stoga ona svoja prava nije mogla ostvariti ni prisilnim putem. Zbog toga je, na temelju zakonskih odredbi Obiteljskog zakona kojim se uređuje doprinos za uzdržavanje od strane bake i djeda, ako roditelji ne doprinose za uzdržavanje, pokrenula postupak u kojem je uzdržavanje potraživala od bake po ocu, SĆ te je postupak završio donošenjem presude P Ob-806/2015 od 09. lipnja 2016. Stoga nisu točni navodi tužitelja kako je po istoj presudi broj P-133/14-18 pokrenula prisilnu naplatu i protiv bake SĆ jer je obveza doprinosa za uzdržavanja po majci tužitelja - baki određena presudom broj P Ob-806/2015 od 9. lipnja 2016., a ne presudom broj P- 133/14-18 od 16. prosinca 2014. Uzdržavanje prema presudi P Ob-806/2015 od 9. lipnja 2016. zaseban je predmet te kao takav ne može biti osnova temeljem koje tužitelj traži određivanje nedopuštenosti ovrhe sredstava određenih prema presudi poslovni broj P-133/14-18.

2.1. Financijsko-knjigovodstvena vještačenja na koje se tužitelj poziva, određena su za potrebe vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja i kao takva se odnose samo na određeno inkriminirano razdoblje te se njima ni na koji način ne dokazuje da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema njoj u cijelosti. Stoga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja putem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, z.z. mlt. tuženice TĆ, izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te spise ovoga suda broj P Ob-806/2015, Pu P-2514/2015, Ovr Ob-5/2023 i Ovr Ob-13/2024.

4. Tužitelj ČĆ zamolno saslušan kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču iskazao je da su sva potraživanja tuženice podmirena u cijelosti i uredno se mjesečno podmiruju. Podmirena su preko FINA-e neposrednom naplatom sa sredstava njegove majke SĆ. Naveo je da nije u početku redovito i u rokovima dospijeća plaćao uzdržavanje mlt. tuženice, ali se sada to redovito podmiruje s računa njegove majke SĆ. Ističe kako nema kaznenu osudu za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja niti neko drugo kazneno djelo na štetu tuženice. Naveo je da sada nije zaposlen, a nije bio zaposlen niti u vremenu od podnošenja tužbe. Dok je bio nezaposlen bilo je perioda kada je radio "na crno".

5. Majka i zakonska zastupnica mlt. tuženice TĆ, ostajući u cijelosti kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, iskazala je da je 2014. razvela brak s tužiteljem u kojem je rođena mlt. tuženica i tužitelj je bio dužan plaćati uzdržavanje za dijete. Od samog početka razvoda braka bilo je problema oko urednog plaćanja doprinosa za uzdržavanje dvoje djece (sin je u međuvremenu postao punoljetan). Samo u jednom navratu je za mlt. GĆ tražila povećanje uzdržavanja. Detaljno je opisala obvezu uzdržavanja koju otac nije plaćao - 2014. njegova obveza je bila 17.200,00 kn za oboje djece, a platio je samo 850,00 kn, 2015. je obveza iznosila 25.800,00 kn za oboje djece, a ništa nije platio, 2016. obveza je iznosila 25.800,00 kn, a platio je 11.500,00 kn, 2017. obveza je bila 25.800,00 kn, a ništa nije platio, 2018. obveza je iznosila 25.800,00 kn, a platio je 8.000,00 kn, 2019. obveza je iznosila 25.800,00 kn, a platio je 8.100,00 kn, 2020. (kada je sin postao punoljetan) obveza je bila 19.350,00 kn, a platio je 18.828,00 kn, 2021. obveza je iznosila 9.675,00 kn samo za mlt. tuženicu i uplaćeno je 16.764,00 kn, 2022. obveza je iznosila 11.250,00 kn, a uplatio je 16.492,00 kn. Kada se sve zbroji i oduzme u odnosu na dužni iznos i plaćeni, ostaje dug od 7.397,00 kn do 2022. Za 2023. obveza je iznosila 2.681,52 €, a uplaćeno je 1.628,36 €, 2024. obveza je iznosila 2.681,52 €, a uplaćeno je 2.170,31 €, 2025. do rujna obveza iznosi 2.011,14 €, a uplatio je 1.341,67 €. Znači da dug od 2023. do danas iznosi 2.233,84 €. Ističe da tužitelj nije zaposlen, a to je bio razlog pokretanja postupka protiv njegove majke SĆ koja je u presudi P Ob-806/2015 morala preuzeti obvezu plaćanja uzdržavanja u jednom vremenu za oboje djece, a nakon toga samo za mlt. tuženicu. Napomenula je da je u gore navedene iznose uračunala sve plaćene iznose i od strane tužitelja i njegove majke kao i CZSS koji je uplaćivao 50 % iznosa uzdržavanja za vrijeme kada je obvezu plaćanja po presudi imala SĆ na način da je ona plaćala 50 %, a 50 % CZSS. Navela je da je pokretala ovršne postupke no ovrhe su postale bezuspješne. Nisu točni navodi tužitelja da je njegova majka namirila potrebne iznose uzdržavanja zajedno s njim. Preostali dio duga na ime uzdržavanja samo kćerke iznosi oko 3.233,00 €. Budući da je baka plaćala određene iznose uzdržavanja povukla je jedan ovršni prijedlog za prisilnu naplatu 2022. i baka SĆ ne plaća uzdržavanje od 2022. Od 2023. tužitelj do danas ima obvezu dospjelih, a ne isplaćenih iznosa uzdržavanja u iznosu od 2.233,00 €, a ako tom iznosu doda dug od oko 1.000,00 € za ranije razdoblje, kompletno dugovanje bi iznosilo od početka uzdržavanja oko 3.233,00 €. Ističe da samo tužitelj ima obvezu uzdržavati mlt. kćerku tako da baka SĆ više nema obvezu plaćanja uzdržavanja. Mjesečna obveza uzdržavanja za kćerku iznosi 223,46 €, a tužitelj isplaćuje jedan novčani iznos od tog iznosa, ali onako kako želi. Unazad tri mjeseca nije uplatio za dijete nikakav iznos. Ističe da svi navedeni iznosi čine glavnicu i nije uračunavala nikakve kamate. Zbog neplaćanja uzdržavanja protiv tužitelja je vođen kazneni postupak i dobio je uvjetnu osudu na koju nije reagirao i kada je došlo do opoziva uvjetne osude zbog neplaćanja doprinosa uzdržavanja, onda je počeo plaćati (kao i Centar i njegova majka).

5.1. Razlika između sina i kćeri je sedam godina te je za uzdržavanje sina tužitelj morao plaćati veći iznos. Navela je da je razdvajala iznose potraživanja nakon što je prestala obveza uzdržavanja za sina i potraživanje po pokrenutim ovršnim postupcima se isključivo odnosi samo na kćerku. Iznose koje je navela da tužitelj plaća po vlastitoj želji uplaćuje izravno na njen račun. Kod FINA-e nisu aktivne ovrhe i protiv tužitelja i njegove majke već isključivo samo protiv tužitelja. Ističe da kada je odbijen iznos uzdržavanja koji je plaćao CZSS za taj dio iznosa je povučen dio plaćanja uzdržavanja kod FINA-e. Nije radila opoziv isplate dijela plaćenog iznosa uzdržavanja kod FINA-e jer postoji i dalje dug tužitelja prema djetetu u iznosu od 2.230,00 €. Nije sigurna da li je nakon plaćanja uzdržavanja od strane bake njena punomoćnica kod FINA-e povukla ovrhu za dio koji je ona plaćala, ali misli da je.

6. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Valpovu br. Pu P-2514/2015 (P- 133/2014) razvidno je da je vođen parnični postupak između Nataše Božer (sada TĆ) i ŽĆ radi razvoda braka i uzdržavanja mlt. djece te da je pravomoćnom presudom br. P-133/2014-18 od 16.12.2014. razveden brak između Nataše Božer i ŽĆ te da je ČĆ obvezan da na ime uzdržavanja za mlt. DĆ doprinosi mjesečni iznos od 1.213,30 kn, a za mlt. GĆ doprinosi mjesečni iznos od 937,55 kn počevši od 4.4.2014. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

7. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. P Ob-806/2015 razvidno je da su mlt. R i GĆ pokrenuli postupak protiv njihove bake SĆ radi uzdržavanja te da je pravomoćnom presudom SĆ za uzdržavanje unuka mlt. DĆ obvezna plaćati mjesečni iznos od 605,67 kn, a za mlt. GĆ iznos od 467,24 kn počevši od 01.16.2016. dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

8. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Osijeku br. Ovr Ob-5/2023 razvidno je da je ovršenica SĆ protiv ovrhovoditeljice mlt. GĆ podnijela prijedlog za protuovrhu radi vraćanja iznosa od 1.313,96 € sa zakonskim zateznim kamatama, a kojemu se prijedlogu mlt. GĆ usprotivila. Kako je ovršnica povukla prijedlog za protuovrhu, sud je rješenjem br. Ovr Ob-5/2023-29 utvrdio da je prijedlog ovršenika za protuovrhu povučen.

9. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Osijeku br. Ovr Ob-13/2024 razvidno je da je tuženik kao ovršenik protiv ovrhovoditelja mlt. GĆ podnio žalbu nakon proteka roka s prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenom i prijedlog za odgodu prijenosa naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženika prema presudi br. P-133/2014. Kako se mlt. GĆ u odgovoru na žalbu i očitovanju na prijedlog ovršenika u cijelosti usprotivila navodima tuženik, sud je zaključkom od 14. svibnja 2024. uputio tuženika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe – pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika, naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 28.5.2021. prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18.12.2014. a koja je zaprimljena kod FINA-e Pula 31.03.2015., koja se temelji na citiranoj presudi, nedopuštenom.

10. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaze tužitelja te majke i z.z. mlt. tuženice, spise ovoga suda br. Pu P-2514/2015 (P- 133/2014), P Ob-806/2015, Ovr Ob-5/2023 i Ovr Ob-13/2024, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cijelog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe – pljenidbe i prijenosa temeljem zahtjeva tuženice mlt. GĆ za izravnu naplatu od 28.5.2021. radi ostvarenja tražbine prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18.12.2014. a po pokrenutom ovršnom postupku kod Općinskog suda u Osijeku pod posl. br. Ovr Ob-13/2024 gdje je ovršni sud uputio tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe – pljenidbe i prijenosa sredstava ovršenika, naložena zahtjevom za izravnu naplatu tuženice od 28.5.2021. prema presudi Općinskog suda u Valpovu br. P-133/14 od 18.12.2014. a koja je zaprimljena kod FINA-e Pula 31.03.2015. nedopuštenom.

12. Među strankama je prijeporno da li je tražbina tuženice u cijelosti namirena te da li se uredno mjesečno namiruje preko FINA-e iz neposredne naplate ovrhom od sredstava SĆ i uplata tužitelja na račun tuženice, a kako to tvrdi tužitelj a prijepori tuženica.

13. Sud u cijelosti prihvaća navode tuženice da tužitelj nije namirio cjelokupno potraživanje po osnovi doprinosa uzdržavanja.

14. Osim toga, nisu točni navodi tužitelja kako je po istoj presudi broj P- 133/14-18 tuženica pokrenula prisilnu naplatu i protiv bake SĆ jer je obveza doprinosa za uzdržavanje po majci tužitelja - baki određena presudom broj P Ob-806/2015 od 9. lipnja 2016., a ne presudom broj P-133/14-18 od 16. prosinca 2014., a što je utvrđeno uvidom u predmetne spise.

15. Sud u cijelosti prihvaća iskaz majke i z.z. mlt. tuženice koja je vrlo detaljno opisala obvezu uzdržavanja tužitelja od razvoda braka pa do danas te iz toga proizlazi da tužitelj nije redovito plaćao iznose uzdržavanja i da dug iznosi oko 3.233,00 €. Pokretala je ovršne postupke no ovrhe su bile bezuspješne. S obzirom da tužitelj nije bio zaposlen, pokrenula je i postupak protiv njegove majke SĆ koja je u presudi P Ob-806/2015 morala preuzeti obvezu plaćanja uzdržavanja u jednom vremenu za oboje djece, a nakon toga samo za mlt. tuženicu te kako je baka plaćala određene iznose uzdržavanja povukla je jedan ovršni prijedlog za prisilnu naplatu 2022. i baka SĆ ne plaća uzdržavanje od 2022. Obvezu uzdržavati mlt. kćerku ima samo tužitelj jer baka SĆ više nema obvezu plaćanja uzdržavanja.

Upravo zbog neplaćanja uzdržavanja protiv tuženika je vođen i kazneni postupak u kojem je proglašen krivim i osuđen na uvjetnu osudu. Majka i z.z. mlt. tuženice navela je da mjesečna obveza uzdržavanja za tuženicu iznosi 223,46 €, a tužitelj ne plaća navedeni iznos već kako želi s tim da unazad tri mjeseca nije uplatio nijedan novčani iznos.

16. Stoga sud ne prihvaća iskaz tužitelja da su sva potraživanja tuženice podmirena u cijelosti i da se uredno mjesečno podmiruju. Naime, tužitelj je iskazao da je nezaposlen i da je povremeno radio "na crno", a što upućuje da je točan iskaz majke mlt. tuženice da tužitelj ne plaća redovito mjesečne iznose uzdržavanja jer, kako to tvrdi majke tuženice, tri mjeseca nije uplatio nijedan iznos, a kada uplati, uplati samo njemu proizvoljne iznose.

17. Slijedom navedenog, po ocjeni suda tužitelj tijekom postupka nije nedvojbeno dokazao da je njegova zakonska obveza uzdržavanja prema mlt. tuženici u cijelosti namirena, a što proizlazi i iz navoda majke i priloženih spisa.

18. Iz čl. 50.st. 1. točke 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), proizlaze razlozi za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi koju ovršenik može isticati u svojoj žalbi ako ih nije mogao istaći u postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava, s tim da je u tome slučaju ako ovrhovoditelj ospori te razloge ovršni sud dužan prema čl. 52. st. 2. OZ-a uputiti ovršenika da te razloge dokazuje u parnici. Naprijed citirane odredbe OZ-a primjenjuju se i u postupku izravne naplate na odgovarajući način, jer na to upućuje čl. 210. st. 2. OZ-a.

19. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8., 219.st.1. i 221a ZPP-a, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev za proglašenje izravne naplate prijenosom i pljenidbom novčanih sredstava u cijelosti neosnovan.

20. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su sva potraživanja mlt. tuženice u cijelosti podmirena te je i dalje sukladno navedenoj presudi P-133/14-18 od 16.12.2014. dužan doprinositi za uzdržavanje tuženice kroz plaćanje mjesečnih iznosa 223,46 €, njegov je zahtjev odbijen kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a.

22. Tuženica zahtijeva troškove postupka u ukupnom iznosu od 729,67 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 703,13 € koji se sastoje od: iznosa od 150,00 € na ime odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23, dalje: Tarife), dva iznosa od po 150,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 21.05.2025. i 12.09.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 37,50 € na ime sastava podneska od 13.06.2025. u Pom- 135/2025 po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 75,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 Tarife, iznosa od 140,63 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 562,50 €.

23. Sud tuženici nije priznao zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 26,54 € na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom na njen uspjeh u parnici.

24. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 21. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka putem ovog suda može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženice