REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-4611/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice IE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Lackoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lacković&Rukavina d.o.o. iz Đurđevca, Basaričekova 1, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice Frane Bazina, odvjetnika i punomoćnika tuženika Petre Vatavuk, odvjetnice, dana 21. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 4., 6. i čl. 11. Ugovora o kreditu broj 9012242443, solemniziranog kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, Radnička cesta 48, dana 26.01.2007.god. pod brojem OU-140/2007, sklopljenog 26.01.2007.god., između tužiteljice IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, u dijelu u kojem je vezana isplata anuiteta uz srednji tečaj tuženika za CHF, u dijelu u kojem se navodi da je tuženik informirao tužiteljicu o mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja i posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim Odlukama tuženika, te u dijelu u kojem se navodi da bi tužiteljici kao korisniku kredita bili predočeni svi uvjeti kredita i kamatna stopa, te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 1 Ugovora o kreditu broj 9012242443, solemniziranog kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, Radnička cesta 48, dana 26.01.2007.god. pod brojem OU- 140/2007, sklopljenog 26.01.2007.god., između tužiteljice IE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak odnosno kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara

protuvrijednosti

od

20.258,69

CHF

(slovima: dvadesettisućadvjestopedesetosam CHF i šezdesetdevet C) po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da isplati tužiteljici IE, [adresa], I, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.811,58 EUR preplaćen s osnova ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi :

iznos 2,26 EUR od 01.04.2008.

iznos 17,33 EUR od 01.11.2008.

iznos 1,75 EUR od 01.12.2008.

iznos 13,02 EUR od 01.01.2009.

iznos 15,67 EUR od 01.02.2009.

iznos 16,69 EUR od 01.03.2009.

iznos 13,06 EUR od 01.04.2009.

iznos 15,11 EUR od 01.05.2009.

iznos 10,20 EUR od 01.06.2009.

iznos 7,63 EUR od 01.07.2009.

iznos 9,97 EUR od 01.08.2009.

iznos 10,45 EUR od 01.09.2009.

iznos 10,26 EUR od 01.10.2009.

iznos 7,94 EUR od 01.11.2009.

iznos 11,33 EUR od 01.12.2009.

iznos 13,50 EUR od 01.01.2010.

iznos 16,09 EUR od 01.02.2010.

iznos 16,72 EUR od 01.03.2010.

iznos 20,84 EUR od 01.04.2010.

iznos 19,72 EUR od 01.05.2010.

iznos 19,72 EUR od 01.06.2010.

iznos 22,24 EUR od 01.07.2010.

iznos 29,77 EUR od 01.08.2010.

iznos 30,33 EUR od 01.09.2010.

iznos 40,62 EUR od 01.10.2010.

iznos 37,66 EUR od 01.11.2010.

iznos 33,05 EUR od 01.12.2010.

iznos 43,07 EUR od 01.01.2011.

iznos 55,28 EUR od 01.02.2011.

iznos 50,22 EUR od 01.03.2011.

iznos 45,93 EUR od 01.04.2011.

iznos 45,42 EUR od 01.05.2011.

iznos 45,42 EUR od 01.06.2011.

iznos 63,24 EUR od 01.07.2011.

iznos 79,80 EUR od 01.08.2011.

iznos 72,34 EUR od 01.09.2011.

iznos 64,82 EUR od 03.10.2011.

iznos 63,50 EUR od 01.11.2011.

iznos 62,80 EUR od 01.12.2011.

iznos 65,63 EUR od 01.01.2012.

iznos 69,88 EUR od 01.02.2012.

iznos 70,16 EUR od 01.03.2012.

iznos 67,49 EUR od 01.04.2012.

iznos 68,93 EUR od 01.05.2012.

iznos 70,07 EUR od 01.06.2012.

iznos 69,05 EUR od 01.07.2012.

iznos 68,87 EUR od 01.08.2012.

iznos 67,85 EUR od 01.09.2012.

iznos 65,26 EUR od 01.10.2012.

iznos 67,93 EUR od 01.11.2012.

iznos 69,63 EUR od 01.12.2012.

iznos 68,97 EUR od 01.01.2013.

iznos 63,12 EUR od 01.02.2013.

iznos 67,77 EUR od 01.03.2013.

iznos 68,03 EUR od 01.04.2013.

iznos 66,25 EUR od 01.05.2013.

iznos 60,67 EUR od 01.06.2013.

iznos 60,52 EUR od 01.07.2013.

iznos 61,73 EUR od 01.08.2013.

iznos 64,31 EUR od 01.09.2013.

iznos 67,69 EUR od 01.10.2013.

iznos 65,39 EUR od 01.11.2013.

iznos 66,57 EUR od 01.12.2013.

iznos 68,20 EUR od 01.01.2014.

iznos 65,35 EUR od 23.01.2014.

pa sve do isplate svakog pojedinog iznosa i to po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na 64,82 eur u razdoblju od 1.10.2011. do zaključno 2.10.2011.

V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO da tužiteljici IE naknadi parnični trošak u iznosu od 1.812,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 21. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su dana 26.01.2007.g tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012242443, solemniziran kod javnog bilježnika, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu 20.258,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila. Predmetnim Ugovorom je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom Banke o kreditiranju građana. Kredit je otplaćivan u mjesečnim ratama. Tužiteljica podnosi ovu tužbu jer smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača tako da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak.

Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013.g. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

Ističe da prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužiteljice i tuženika, tuženik je propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonskoj predviđenoj svrsi.

Ističe da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

Nadalje, ističe da je tuženik zbog valutne klauzule oštetio tužiteljicu. Ukazuje se kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svojeg potraživanja na temelju takvih ugovorenih odredbi odnosno, sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Tužiteljica ističe da je tuženiku preplatila određene novčane iznose.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (roč. 25.09.2025. tj. podnesak 13.06.2025. – list 133-135 spisa) traži prihvaćanje zahtjeva sadržaja navedenog kao u izreci.

Osim toga, potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice, ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te mu naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama (list 141 spisa) od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu broj 9012242443 sklopljen između stranaka 24.1.2007., ovjeru javnog bilježnika Zorke Čavajda OU-140/2007 od 26.1.2007., otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu na dan 12.9.2022. tužiteljice kao korisnika kredita, izračun više plaćenih anuiteta po kreditu, izračun više plaćenog, dopis punomoćnika tužiteljice tuženiku od 21.3.2023., e- poruku tuženika od 24.3.2024. punomoćniku tužiteljice, anonimiziranu presudu i rješenje VSRH Rev 2221/2018-11, primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse (anonimizirani), nalaz i mišljenje dao je sudski vještak za financije, računovodstvo i poreze ŽE iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 143 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove u posebnim parnicama (čl.502c st. 1 ZPP).

5. Između stranaka utvrđeno je nespornim da kredit (list 143-ročište 25.09.2025.) nije konvertiran i da je otplaćen (list 114 spisa)

6. Tužiteljica IE (list 142-143 - ročište 25.09.2025.) u svom iskazu navodi da je sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, a temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe. Ističe da nije bila obrtnik niti je vozilo kupljeno za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. U banci joj je rečeno da je ugovor o kreditu u CHF u kunskoj protuvrijednosti najpovoljniji jer je CHF stabilna valuta. Ne sjeća se da li su u ponudi imali kredite u EUR u kunskoj protuvrijednosti ili kunske kredite. Ističe da je prihvatila ponudu banke za sklapanje kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti jer joj je takav kredit ponuđen kao najpovoljniji za nju i ona je vidjela da joj rate kredita tj. prva rata u iznosu od 1.305,00 kuna odgovara, a kredit je bio na 7 godina i vidjela je u planu otplate sve iste iznose rata kredita. Te rate su joj odgovarale s obzirom na njezinu plaću. Međutim, rate su ubrzo počele rasti zbog kamate tako da se to odrazilo na njezinu financijsku situaciju lošije na način da je morala štedjeti u nekim stvarima. Ističe da je taj ugovor o kreditu bio tipski ugovor i o odredbama se nije moglo pojedinačno pregovarati, a niti je ona pokušavala bilo što mijenjati jer joj je taj ugovor ponuđen kao najpovoljniji proizvod za nju. Kod javnog bilježnika ništa joj nije posebno tumačeno, a niti ju je banka upozorila da bi rate mogle rasti, a osobito ne tako visoko. Kredit je sklopljen u siječnju, a već je u veljači iste godine zbog kamate rata bila povećana i to znatno povećana, misli da je postotak kamate narastao na 7,45%. Ističe da je kredit otplatila u roku u cijelosti svojim novcem s time da je zadnja rata bila više od 2.000,00 kuna no ne sjeća se točnog iznosa više. Ističe da je ugovor pročitala prije potpisivanja no nitko u banci nije ju upozorio na mogućnost tako velikog porasta rata kredita.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa su stoga uvjerljive.

7. Tužbeni zahtjev je utvrđen djelomično osnovanim, a sve kako je citirano u izreci ove odluke.

8. Nedvojbeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili predmetni Ugovor o kreditu broj 9012242443 koji je isplaćen 26.01.2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 20.258,69 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca,

- promjenjiva kamatna stopa kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10 % godišnje,

- prema planu otplate, dospijeće prve obveze bilo je 28.02.2007., a sljedećih svakog zadnjeg dana u mjesecu,

- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja (čl. 6 cit. Ugovora).

Uvidom u dostavljeni plan otplate kredita vidljivo je kako se u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala.

9. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18 i 126/21. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

10. Prema odredbi čl. 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta.

11. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

12. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja predstavlja odredivost cijene, a prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva.

13. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Valja istaći da je tužiteljica predmetnom tužbom utužila iznose s osnove ništetnosti valutne klauzule, a ne i promjenjive kamatne stope. Tužitelji se u pojedinačnim postupcima mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu. Tužiteljičin status potrošača utvrđuje se samim uvidom u ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužiteljica kao fizička osoba sa tuženikom zaključila ugovor o kreditu te nije vidljivo da je tužiteljica zaključila isti u poslovne svrhe. Tužiteljica je prilikom ugovaranja s obzirom da niti ne tvrdi da ona općenito ne zna što je valutna klauzula očekivala da se njezina obveza uslijed promjene tečaja može mijenjati na više ili na niže u nekim razumnim dotadašnjim okvirima, ali nikako nije bila odnosno mogla biti svjesna da se njezinia obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF, a o kojem je morala biti informirana od strane tuženika.

U odluci Vrhovnog suda broj Rev 3142/2018 od dana 19.03.2019.g. u kolektivnom sporu pravomoćno je utvrđeno da je tuženik, zajedno s ostalim tuženim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te je opisan način i izneseni razlozi takvih povreda, te stoga u pojedinačnim postupcima nema potrebe za ponovnim izvođenjem dokaza na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe kojom su povrijeđeni interesi i prava potrošača. Ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnim postupcima pokrenutim od strane potrošača bilo bi u suprotnosti s odredbama čl. 502a ZPP-a i čl. 118. ZZP-a kojima se propisuje izravan učinak utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačne postupke. Predmetni ugovor bio je unaprijed formuliran od strane tuženika i u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj, a prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanje mjesečnih anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji. Odbijen je dio zahtjeva tužiteljice kojim traži utvrditi ništetnim odredbe sadržane u čl. 1. Ugovora o kreditu sve kako je citirano u izreci jer je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužiteljici. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužiteljice, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak Ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužiteljica ne navodi razloge na temelju čega bi čl. 1. Ugovora o kreditu u tom dijelu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presude u postupku kolektivne zaštite.

14. Kako su u tom smislu djelomično odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne kako je navedeno u izreci te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev.

15. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom isti je osnovan, a uvažavajući rezultate provedenog financijskog vještačenja te su stranke (ročište 25.09.2025.- list 142. spisa) istakle da u matematičkom smislu ne osporavaju nalaz vještaka, odnosno nemaju primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenju po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze gđi ŽE iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je u matematičkom smislu nalaz izradila stručno i obrazloženo te ga stoga sud prihvaća.

17. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev za isplatom uskladila sa rezultatima vještačenja i sve uvažavajući pojedine mjesečne iznose i kamate nakon datuma plaćanja odnosno sve sukladno izračunu vještaka osim iznosa od 64,82 eur koji je plaćen 3.10.2011. pa je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na 64,82 eur u razdoblju od 1.10.2011. (dospijeća) do zaključno 2.10.2011. Prema mišljenju sudskog vještaka (list 129 spisa) ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 2.890,09 EUR.

Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 78,51 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 2.811,58 EUR.

18. Isto tako valja reći da odredbama ZOO nisu propisana ograničenja niti rokovi za pokretanje postupaka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora kao niti za postavljanje restitucijskog zahtjeva pa okolnost da je eventualno ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen ne bi bila relevantna za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Slijedom svega navedenog svi prigovori tuženika su neosnovani. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, u kojem je navedeno da, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom na navedeno, tužitelj je dobio saznanje o nepoštenim odredbama glede promjenjive kamate tek danom pravomoćnosti presude Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/2013., od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti ugovorene valutne klauzule vezane za CHF tek pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017., od 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, 31.05.2023., nije protekao petogodišnji rok zastare i zastara nije nastupila (glede preplata s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF). Činjenica da je kredit otplaćen ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes ili da ne može tražiti utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla.

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

20. Kamatna stopa dosuđena je po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st.3. ZPP jer je tužiteljičin uspjeh glede osnove gotovo 100% i glede visine 100% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

22. Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak (VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate za radnje do zaključno 12.06.2025. 2.835,70 eur, a od 13.06.2025. VPS 2.811,58 eur)

- sastava tužbe od 31.05.2023. po Tbr 7/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 26.04.2024. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 12.07.2024. po Tbr 9/2 - 50 bodova

- zastupanja na ročištu 12.11.2024. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 13.06.2025. po Tbr 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 25.09.2025 po Tbr 9/1 – 100 bodova

- trošak PDV 25% 275,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu 37,41 EUR po tbr. 1 t.1 TSP (list 76 spisa)

- trošak financijskog vještačenja 400,00 eur (list 121 spisa) ili ukupni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.812,41 EUR

- troška sudske pristojbe za presudu je tužiteljica oslobođena sukladno čl. 6. ZIZSP - Narodne novine 51/23.Dopis - l 44, 45 u mirnom postupku 21.3.2023. nije nužan trošak i nije obavezan zahtjev.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 21. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka