REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-9987/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćima GD, Frani Baica i Ivi Baica Skert, odvjetnicima iz Šibenika, Fra Jerolima Milete 10, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Lucijana Loje, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 429,61 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na pojedine iznose kako slijedi: na iznos od 5,09 EUR od dana 02.10.2009.
na iznos od 5,06 EUR od dana 03.11.2009.
na iznos od 5,13 EUR od dana 02.12.2009.
na iznos od 5,20 EUR od dana 03.01.2010.
na iznos od 5,27 EUR od dana 02.02.2010.
na iznos od 5,25 EUR od dana 02.03.2010.
na iznos od 5,37 EUR od dana 02.04.2010.
na iznos od 5,34 EUR od dana 04.05.2010.
na iznos od 5,40 EUR od dana 02.06.2010.
na iznos od 5,73 EUR od dana 02.07.2010.
na iznos od 5,66 EUR od dana 03.08.2010.
na iznos od 5,94 EUR od dana 02.09.2010.
na iznos od 5,79 EUR od dana 02.10.2010.
na iznos od 5,68 EUR od dana 03.11.2010.
na iznos od 6,02 EUR od dana 08.12.2010.
na iznos od 6,24 EUR od dana 06.01.2011.
na iznos od 6,08 EUR od dana 05.02.2011.
na iznos od 6,11 EUR od dana 05.03.2011.
na iznos od 5,99 EUR od dana 07.04.2011.
na iznos od 6,03 EUR od dana 06.05.2011.
na iznos od 6,41 EUR od dana 07.06.2011.
na iznos od 6,46 EUR od dana 06.07.2011.
na iznos od 6,88 EUR od dana 11.08.2011.
na iznos od 6,73 EUR od dana 09.09.2011.
na iznos od 6,49 EUR od dana 13.10.2011.
na iznos od 6,48 EUR od dana 12.11.2011.
na iznos od 6,46 EUR od dana 14.12.2011.
na iznos od 6,54 EUR od dana 17.01.2012.
na iznos od 6,64 EUR od dana 11.02.2012.
na iznos od 6,64 EUR od dana 13.03.2012.
na iznos od 6,58 EUR od dana 14.04.2012.
na iznos od 6,61 EUR od dana 15.05.2012.
na iznos od 6,64 EUR od dana 15.06.2012.
na iznos od 6,60 EUR od dana 12.07.2012.
na iznos od 6,61 EUR od dana 18.08.2012.
na iznos od 6,57 EUR od dana 14.09.2012.
na iznos od 6,51 EUR od dana 11.10.2012.
na iznos od 6,59 EUR od dana 16.11.2012.
na iznos od 6,61 EUR od dana 16.12.2012.
na iznos od 6,60 EUR od dana 17.01.2013.
na iznos od 6,49 EUR od dana 13.02.2013.
na iznos od 6,57 EUR od dana 16.03.2013.
na iznos od 6,59 EUR od dana 16.04.2013.
na iznos od 6,55 EUR od dana 17.05.2013.
na iznos od 6,44 EUR od dana 19.06.2013.
na iznos od 6,38 EUR od dana 20.07.2013.
na iznos od 6,44 EUR od dana 15.08.2013.
na iznos od 6,48 EUR od dana 14.09.2013.
na iznos od 6,58 EUR od dana 17.10.2013.
na iznos od 6,52 EUR od dana 16.11.2013.
na iznos od 6,55 EUR od dana 14.12.2013.
na iznos od 6,57 EUR od dana 14.01.2014.
na iznos od 6,61 EUR od dana 18.02.2014.
na iznos od 6,65 EUR od dana 18.03.2014.
na iznos od 6,63 EUR od dana 18.04.2014.
na iznos od 6,59 EUR od dana 15.05.2014.
na iznos od 6,57 EUR od dana 14.06.2014.
na iznos od 6,58 EUR od dana 16.07.2014.
na iznos od 6,63 EUR od dana 20.08.2014.
na iznos od 6,68 EUR od dana 20.09.2014.
na iznos od 6,68 EUR od dana 17.10.2014.
na iznos od 6,71 EUR od dana 18.11.2014.
na iznos od 6,74 EUR od dana 16.12.2014.
na iznos od 6,73 EUR od dana 16.01.2015.
na iznos od 6,75 EUR od dana 15.02.2015.
na iznos od 6,75 EUR od dana 17.03.2015.
na iznos od 6,75 EUR od dana 10.04.2015.
na iznos od 7,37 EUR od dana 09.05.2015.
pa do isplate.
II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju UD, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.566,92 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje do 31.07.2015.g. teku po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na pojedine iznose kako slijedi: na iznos od 1,68 EUR od dana 08.07.2008.
na iznos od 0,79 EUR od dana 04.10.2008.
na iznos od 20,86 EUR od dana 07.11.2008.
na iznos od 6,13 EUR od dana 09.12.2008.
na iznos od 22,48 EUR od dana 08.01.2009.
na iznos od 24,70 EUR od dana 07.02.2009.
na iznos od 25,82 EUR od dana 07.03.2009.
na iznos od 23,16 EUR od dana 08.04.2009.
na iznos od 22,78 EUR od dana 03.05.2009.
na iznos od 18,61 EUR od dana 02.06.2009.
na iznos od 14,95 EUR od dana 02.07.2009.
na iznos od 16,23 EUR od dana 02.08.2009.
na iznos od 18,95 EUR od dana 02.09.2009.
na iznos od 17,40 EUR od dana 02.10.2009.
na iznos od 15,89 EUR od dana 03.11.2009.
na iznos od 19,35 EUR od dana 02.12.2009.
na iznos od 22,64 EUR od dana 03.01.2010.
na iznos od 26,10 EUR od dana 02.02.2010.
na iznos od 25,19 EUR od dana 02.03.2010.
na iznos od 31,01 EUR od dana 02.04.2010.
na iznos od 29,51 EUR od dana 04.05.2010.
na iznos od 32,44 EUR od dana 02.06.2010.
na iznos od 48,93 EUR od dana 02.07.2010.
na iznos od 45,18 EUR od dana 03.08.2010.
na iznos od 59,26 EUR od dana 02.09.2010.
na iznos od 51,83 EUR od dana 02.10.2010.
na iznos od 46,24 EUR od dana 03.11.2010.
na iznos od 63,23 EUR od dana 08.12.2010.
na iznos od 73,73 EUR od dana 06.01.2011.
na iznos od 66,12 EUR od dana 05.02.2011.
na iznos od 67,23 EUR od dana 05.03.2011.
na iznos od 61,77 EUR od dana 07.04.2011.
na iznos od 63,45 EUR od dana 06.05.2011.
na iznos od 82,05 EUR od dana 07.06.2011.
na iznos od 84,66 EUR od dana 06.07.2011.
na iznos od 105,24 EUR od dana 11.08.2011.
na iznos od 97,77 EUR od dana 09.09.2011.
na iznos od 86,13 EUR od dana 13.10.2011.
na iznos od 85,82 EUR od dana 12.11.2011.
na iznos od 84,55 EUR od dana 14.12.2011.
na iznos od 88,78 EUR od dana 17.01.2012.
na iznos od 93,43 EUR od dana 11.02.2012.
na iznos od 93,57 EUR od dana 13.03.2012.
na iznos od 90,64 EUR od dana 14.04.2012.
na iznos od 91,83 EUR od dana 15.05.2012.
na iznos od 93,58 EUR od dana 15.06.2012.
na iznos od 91,70 EUR od dana 12.07.2012.
na iznos od 91,86 EUR od dana 18.08.2012.
na iznos od 90,12 EUR od dana 14.09.2012.
na iznos od 86,91 EUR od dana 11.10.2012.
na iznos od 90,82 EUR od dana 16.11.2012.
na iznos od 92,25 EUR od dana 16.12.2012.
na iznos od 91,68 EUR od dana 17.01.2013.
na iznos od 85,96 EUR od dana 13.02.2013.
na iznos od 89,93 EUR od dana 16.03.2013.
na iznos od 90,83 EUR od dana 16.04.2013.
na iznos od 89,05 EUR od dana 17.05.2013.
na iznos od 83,79 EUR od dana 19.06.2013.
na iznos od 80,51 EUR od dana 20.07.2013.
na iznos od 83,41 EUR od dana 15.08.2013.
na iznos od 85,41 EUR od dana 14.09.2013.
na iznos od 90,51 EUR od dana 17.10.2013.
na iznos od 87,70 EUR od dana 16.11.2013.
na iznos od 88,96 EUR od dana 14.12.2013.
na iznos od 89,99 EUR od dana 14.01.2014.
na iznos od 91,95 EUR od dana 18.02.2014.
na iznos od 94,01 EUR od dana 18.03.2014.
na iznos od 92,95 EUR od dana 18.04.2014.
na iznos od 90,90 EUR od dana 15.05.2014.
na iznos od 89,97 EUR od dana 14.06.2014.
na iznos od 90,38 EUR od dana 16.07.2014.
na iznos od 92,96 EUR od dana 20.08.2014.
na iznos od 95,60 EUR od dana 20.09.2014.
na iznos od 95,37 EUR od dana 17.10.2014.
na iznos od 96,69 EUR od dana 18.11.2014.
na iznos od 98,59 EUR od dana 16.12.2014.
na iznos od 97,82 EUR od dana 16.01.2015.
na iznos od 98,89 EUR od dana 15.02.2015.
na iznos od 98,89 EUR od dana 17.03.2015.
na iznos od 98,89 EUR od dana 10.04.2015.
na iznos od 98,89 EUR od dana 09.05.2015.
na iznos od 101,09 EUR od dana 09.06.2015.
pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju UD, OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.573,24 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude tj. 21. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 217426 priložen tužbi a koji se sklopljen dana 21.5.2008. i kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.825,68 CHF po srednjem tečaju HNB za devize kreditora važećem na dan isplate kredita s rokom otplate od 84 mjeseca. Navedeni ugovor predstavlja tipski i adhezijski ugovor jer ga je tuženik unaprijed sastavio te isključio bilo kakvu mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja ugovora niti su se o ugovornim odredbama vodili pojedinačni pregovori. Tuženik je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13/1253 od 18. siječnja 2013. promijenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d te je došlo i do promjene naziva u Nova hrvatska banka dioničko društvo koji je pripojen društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo. Nadalje, u čl. 2.1. ugovora ugovorena je početna kamatna stopa od 5,90% godišnje koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a u čl. 4. i čl.9. obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je tuženik u predmetnom razdoblju tj. 1.06.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Sud je u ovom postupku vezan za navedena utvrđenja. Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa u odnosu na mjesečne iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. Tuženik je tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao početnu redovnu kamatnu stopu pa je tužitelj po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvršio preplatu tuženiku.
Tužitelj zbog ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih iznosa (razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za anuitete koje je utvrđen više plaćeni iznos kao i zbog promjene kamatne stope sukladno Odlukama tuženika).
Stoga predlaže (podnesak 10.2.2025.) donijeti presudu sadržaja citiranog kao u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 29) osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari. Ističe da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo 24.10.2018. pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta (povremena davanja), a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Čini nespornim da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili predmetni ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 26.825,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,90% godišnje. Nedvojbeno je da je čl. 4. ugovorena valutna klauzula i čl. 8. da je uređen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan dospijeća. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga smatra da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Tijekom postupka (list 150) ističe da treba uzeti u obzir i negativne razlike. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti te traži naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra tuženika, ugovor o kreditu broj 217426 u preslici, potvrdu (solemnizaciju) javnog bilježnika OV-6137/08 od 21.5.2008., specijalnu punomoć (list 14), ponudu AUTO SALON BULAT (list 13), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 i dijelom presudu VTSRH Pž-6632/17-10, dopis prednika tuženika punomoćniku tužitelja 2.10.2018., reviziju 8. tuženika na br. P-1401/12 i odluke kao primjere iz sudske prakse, izvadak iz sudskog registra za tuženika – list 157, otplatnu tablicu po kreditu (list 21-23 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-23/25801-2 – list 175, prometnu karticu za kredit broj 217426 (list 121- 130 spisa), nalaz i mišljenje dao je stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darko Prpić, dipl.oec. iz Darfin d.o.o. za računovodstvo i savjetovanje, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a tužitelj (list 238 - ročište 19.9.2025.) izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove, odnosno sve iznose koje je tužitelj preplatio uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF.
6. Između stranaka je nesporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili predmetni Ugovor o kreditu na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 26.825,68 CHF kao i da je temeljem odredbe čl. 2.1. ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,90% godišnje, da je čl. 4. kredit ugovoren u valuti i da se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 390,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.
7. Sporna je valjanost čl. 2. 1. ugovora o kreditu kojim su stranke ugovorile da je početna redovna kamatna stopa od 5,90% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, kao i dio čl. 2.4., dio čl. 7. "prema Odluci o kamatama i naknadama kreditora" i dio čl. 8. kojim je ugovorena obveza tužitelja za povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća za švicarski franak, a za koje odredbe tužitelj tvrdi da su ništetne pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i je li potraživanje tužitelja u zastari.
8. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 21.5.2008. Čl. 2.1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,90%, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 5. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca, a kredit je namijenjen za kupnju vozila (čl. 3.). Čl. 4. ugovoreno je da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 8. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog
1. u mjesecu, počevši od 1.7.2008.
9. Tužitelj AD (list 237 – ročište 19.9.2025.) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima pa ga stoga sud prihvaća ističe da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom (prije VOLKSBANK d.d.) 2008. godine sklopio ugovor o kreditu u CHF protuvrijednosti kuna i misli da je kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosila 5,90% godišnje. Svrha kredita bila je kupnja osobnog vozila isključivo za osobne potrebe, a ne za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da nije nikada bio obrtnik. Kada se obratio banci, a radilo se o poslovnici u [adresa] ponuđeni su mu krediti u EUR u kunskoj protuvrijednosti i u CHF u kunskoj protuvrijednosti, ali mu nisu nuđeni krediti u kunama. Bankovna službenica rekla mu je da je povoljniji kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti i da klijenti banke masovno uzimaju taj kredit jer je povoljnija kamata i rata općenito te mu je rekla da je to najpovoljnija opcija za njega. Nadalje, navodi da inače nije bio klijent te banke, ali mu je ta poslovnica bila najbliža poslu pa se za kredit obratio u tu poslovnicu. Rečeno mu je da mora donijeti 3 zadnje platne liste kako bi se vidjelo je li sposoban za odobravanje kredita i njegova je obaveza bila samo da taj ugovor kasnije odnese točno određenom javnom bilježniku radi solemnizacije. Ističe da je bio sam kod javnog bilježnika koji mu ništa nije posebno tumačio jer je ugovor već bio od strane banke gotov, napisan i potpisan. Ističe da je dolazio prije potpisivanja predmetnog ugovora tri puta u banku i to prvi puta informativno kada mu je objašnjeno da je najpovoljniji kredit za njega kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti i bankovna službenica je napravila izračun i bilo je vidljivo da je manja rata nego u odnosu na EUR. Ona je te izračune radila ispred njega. Ističe da je vjerovao banci i prihvatio ono što mu je ponuđeno kao najpovoljnija opcija za njega s obzirom na njegovu tadašnju plaću odnosno njegova primanja. Prvih godinu dana otprilike sve je bilo u redu, a onda je dobio obavijest banke da banka temeljem svoje Odluke podiže kamatnu stopu i tako da je ta kamatna stopa išla iznad 6% godišnje i odmah se podigla mjesečna rata. Rok otplate je bio 84 mjeseca. Ističe da vozilo koje je kupio temeljem tog kredita ima i danas i ono je u voznom stanju i koristi ga isključivo za svoje osobne potrebe. Prije potpisivanja u banci ugovor je pročitao i ništa mu nije bilo sporno niti je tražio izmjene ugovora jer je ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke i bio je tipski ugovor tako da je vjerovao da tu ne može ništa promijeniti čak da je i nešto zatražio, a ugovor je prihvatio jer mu je ponuđen kao najpovoljnija opcija za njega. Ističe da je rate plaćao uvijek u kunama, a po tečaju CHF-a na dan uplate i taj je tečaj rastao tako da mu je rata od otprilike 1.300,00 kuna narasla na gotovo 2.800,00 kuna kada je tečaj bio najviši. Ističe da se nikada tečaj nije vratio na onaj početno ugovoren. Financijski mu to nije bilo ugodno i nitko mu iz banke nije ponudio nešto drugo u smislu olakšanja plaćanja duga, a uvažavajući njegova primanja. Ističe da je uz svoja odricanja i pomoć obitelji uspijevao podmiriti te rate i u konačnici je uredno podmirio kredit. Ističe da ga nije prijevremeno otplatio jer za to nije imao sredstava. Ističe da kredit nije konvertiran.
10. Valja istaći da u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13, utvrđeno je da je i tuženik (odnosno pravni prednik Volksbank d.d.), uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača
- korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u predmetnom razdoblju do 31. prosinca 2008. g.), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g.
Takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.
Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502. a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a vodila se i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).
U spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno je da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima pa tako niti s tužiteljem, niti mu je dano objašnjenje značenja promjenjive kamatne stope, odnosno parametara koji utječu na njezinu promjenu. Tužitelj je zaključio predmetni ugovor o kreditu te je u ovom postupku aktivno legitimiran.
Utvrđeno je da je ugovorna odredba čl. 2.1 uz svezi čl. 2.4. predmetnog ugovora u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.
Nepoštena je ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita – tužitelj je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika.
Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojima će se kamatna stopa mijenjati pa tako niti o obimu mogućih promjena.
Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa, a u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke.
Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.
U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).
Naglašava se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske.
Predmetna tužba podnesena je 24.10.2018. što znači da je podnesena unutar zastarnog roka. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2.1. i 2.4. tj. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi ovisnoj o jednostranoj odluci banke, tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi promjenjive kamatne stope, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Treba navesti, da su ništetni i dijelovi odredbi Ugovora kako je citirano u izreci koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, dakle, koji se odnose na vezanost glavnice uz valutu CHF.
Naime, u već spomenutom postupku pred Visokim trgovačkim sudom RH, podnesena je revizija protiv presude tog suda, te je Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine bio zauzeo stav da odredba o valutnoj klauzuli nije nepoštena i da nema mjesta ocjenjivanju poštenosti tih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti ali, protiv te presude, podnesena je ustavna tužba, te je Ustavni sud RH u Odluci- U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. god. naveo da je nejasno čime se rukovodio Vrhovni sud RH kada je zaključio da odredba o valutnoj klauzuli ne podliježe testu poštenosti.
Nakon toga, uslijedilo je ukidno rješenje Vrhovnog suda RH, a potom presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom se utvrđuje da je valutna klauzula nepoštena ugovorna odredba. U toj presudi je navedeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.
11. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. god.
I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju, ali zbog rasta tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.
S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323 ZOO-a).
Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit i s osnove promjene tečaja valute CHF.
12. Kako je tužba podnesena 24.10.2018. ne radi se o zastari. Zastara iz čl. 225. ZOO za preplatu kamate zbog promjene kamatne stope (jednako kao i za valutnu klauzulu) u odnosu na tuženika (iznimka u odnosu na ostale banke) teče od pravomoćnosti navedene presude (Pž-6632/17) od 14.6.2018.
13. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano Zakonom o zaštiti potrošača.
Prigovor zastare dakle nije osnovan niti u pogledu zahtjeva kojim se traži isplata preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, jer zastarni rok od 5 godina (temeljem čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05) teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužba podnesena dana 24.10.2018. (list 1. sudskog spisa) to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu i pojedinačno navedenim iznosima kako je navedeno u izreci, a kamata teče na pojedine iznose sve kako je zatraženo (dan nakon plaćanja) - čl.1115 ZOO i 1111 ZOO- Narodne novine broj 35/05,41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21 jer je tužitelj u potpunosti svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio sa rezultatima vještačenja kako u ukupno potraživanom iznosu tako i u pojedinačno navedenim iznosima, a stalni sudski vještak Darko Prpić, dipl.oec. iz Darfin d.o.o. za računovodstvo, financije i porezno savjetovanje svoj je nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća i na njega nema primjedbi. Vještak ističe( l 202-204) da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 542,01 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.236,80 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 429,61 EUR.
Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 41.943,95 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 5.566,92 EUR
Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi -27,11 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi -173,23 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -22,99 EUR.
Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -44,97 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje plaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -5,97 EUR. Međutim, vezano za tzv. negativne razlike ne treba ih uzeti u obzir jer nedvojbeno je da tužitelj ništa nije primio od tuženika te tuženik nije potrošač te se ne može pozivati na efekt tzv. kolektivne presude te tužitelj uplatom eventualno manjeg anuiteta nije ništa stekao, a sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2/1 ZPP).
14. Kamatna stopa teče do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio 100 % glede osnove i 100 % glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
Tužitelju je priznat trošak
- sastava tužbe od 24.10.2018. (VPS 663,61 eur) po Tbr 7/1- 50 bodova,
- zastupanja na ročištu 13.03.2019. (VPS 663,61 eur) po Tbr 9/5 – 12,5 bodova,
- zastupanja na ročištu 04.09.2019.( VPS 663,61 eur) po Tbr 9/1 – 50 bodova,
- zastupanja na ročištu 08.10.2020. (VPS 663,61 eur) po Tbr 9/1 – 50 bodova,
- zastupanja na ročištu 04.7.2023. (VPS 6.047,31 eur) po Tbr 9/1 - 100 bodova,
- zastupanja na ročištu 25.10.2023. (VPS 6.049,39 eur) po Tbr 9/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 02.04.2025. (VPS 5.996,53 eur) po Tbr 9/5 - 25 bodova
- zastupanja na ročištu 19.09.2025. (VPS 5.996,53 eur) po Tbr 9/1 - 100 bodova
- sastava podnesaka od 20.07.2021. (VPS 6.047,31 eur) po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podnesaka od 29.06.2023. (VPS 6.047,31 eur) po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podnesaka od 14.07.2023. (VPS 6.047,39 eur) po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podnesaka od 23.10.2023. (VPS 6.047,39 eur) po Tbr 8/4 – 25 bodova
- sastava podnesaka od 10.02.2025. (VPS 5.996,53 eur) po Tbr 8/1 – 100 bodova
- trošak PDV 25% - 456,25 eur
- trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 eur/200,00 kn – list 26 spisa po Tbr.1 t 1. TSP
- trošak vještačenja 265,45 eur – list 205 spisa
(troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23) odnosno tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 2.573,24 eur.
16. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 21. listopada 2025.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
Dna:
pun. tužitelja
tuženiku